Arca da aliança
A Arca da Aliança era o símbolo mais sagrado de Israel — representava a presença de Deus no meio do seu povo. Sobre ela brilhava a glória do Senhor entre os querubins.
Oni neka naprave Kovčeg od bagremovog drveta; dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. Obloži ga čistim zlatom, iznutra i spolja, i načini oko njega zlatan venac. Zatim izlij četiri zlatna koluta i prikuj ih na njegove četiri strane; dva koluta na jednu stranu i dva koluta na drugu. Onda načini drške od bagremovog drveta i obloži ih zlatom. Provuci ih kroz kolutove s obe strane Kovčega da se Kovčeg nosi o njima. Drške neka ostanu u kolutima na Kovčegu; neka se iz njih ne izvlače. U Kovčeg stavi Svedočanstvo koje ću ti dati.
Poklopac za Kovčeg napravi od čistog zlata. Neka bude dug dva i po lakta i širok lakat i po. Zatim napravi dva heruvima od kovanog zlata. Prikuj ih na oba kraja poklopca; jednog heruvima na jedan kraj, a drugog heruvima na drugi kraj poklopca. Pričvrsti ih na obe strane poklopca, tako da s njim čine jednu celinu. Heruvimi neka imaju podignuta krila prema gore, tako da zaklanjaju poklopac. Neka stoje licem okrenuti jedan prema drugome, tako da im lica budu okrenuta prema poklopcu. Poklopac stavi na Kovčeg, a u Kovčeg stavi Svedočanstvo koje ću ti dati.
Sastajaću se s tobom kod poklopca, između dva heruvima što su na Kovčegu svedočanstva, i tamo ti saopštavati sve zapovesti za Izrailjce.
Veseleilo je napravio Kovčeg od bagremovog drveta; dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok.
Tada je Gospod rekao Mojsiju: „Prvoga dana prvog meseca podigni Prebivalište, Šator od sastanka. Postavi tamo Kovčeg svedočanstva i zakloni ga zavesom.
Potom je uzeo Svedočanstvo i stavio ga u Kovčeg, stavio drške na Kovčeg i odozgo poklopio Kovčeg. Kovčeg je doneo u Prebivalište, pa je obesio pregradnu zavesu da zakriva Kovčeg svedočanstva, kao što je Gospod zapovedio Mojsiju.
Kad je Mojsije ušao u Šator od sastanka da razgovara s Gospodom, čuo je kako mu govori glas odozgo, više poklopca, koji je bio na Kovčegu svedočanstva, između dva heruvima. Tada mu je govorio.
Tako su sa Gore Gospodnje krenuli na trodnevni put. Ispred njih je išao Kovčeg Gospodnjeg saveza ta tri dana puta, da im nađe mesto za odmor. Oblak Gospodnji je danju bio nad njima kad bi polazili iz tabora.
Kad je Kovčeg polazio, Mojsije je govorio:
„Ustani, Gospode,
neka se raziđu tvoji dušmani!
Neka se razbeže pred tobom oni što te mrze!"
A kad se zaustavljao, govorio je:
„Vrati se, Gospode,
među Izrailjeve hiljade!"
Tada Gospod reče Mojsiju: „Govori Izrailjcima i uzmi od njih štapove prema njihovim otačkim domovima, po jedan štap od svakog kneza svoga otačkog doma – ukupno dvanaest štapova – i napiši ime svakog čoveka na njegovom štapu. Zatim napiši Aronovo ime na Levijevom štapu, jer na svaki otački dom ide po jedan štap. Stavi ih u Šator od sastanka pred Svedočanstvom, gde se sastajem sa vama. Kada štap onog čoveka koga je izaberem propupi, tada ću okončati gunđanje Izrailjaca protiv tebe."
Mojsije je rekao Izrailjcima neka mu svi knezovi daju štap, za svakog kneza jedan štap prema njihovim otačkim domovima, ukupno dvanaest štapova. Aronov štap je bio među njihovim. Mojsije položi štapove u Šator svedočanstva pred Gospodom.
Sutradan, kad je Mojsije došao u Šator svedočanstva, a ono, Aronov štap iz Levijevog doma propupeo; poterali pupoljci, procvetali cvetovi i sazreli bademi. Mojsije je izneo sve štapove koji su bili pred Gospodom i dao ih svim Izrailjcima. Svaki čovek je pogledao i uzeo svoj štap.
Gospod reče Mojsiju: „Vrati Aronov štap u Svedočanstvo da se čuva kao opomena pobunjenicima. Tako će se okončati njihovo gunđanje protiv mene, pa neće izginuti." Kako mu je Gospod zapovedio, tako je Mojsije učinio.
Kad je narod krenuo iz svojih šatora da pređe preko Jordana, sveštenici koji nose Kovčeg saveza su bili ispred naroda. Tek što su nosači Kovčega došli do Jordana i noge sveštenika koji nose Kovčeg dotakle rub vode (a tokom sveg vremena žetve Jordan plavi svoje obale), vode koje teku od gore su stale i uspravile se kao brana veoma daleko odatle, kod Adama, grada koji se nalazi pokraj Sartana, dok je voda koja se spušta do mora Arave – Mrtvog mora, potpuno otekla. Narod je, pak, prelazio prema Jerihonu. Sveštenici koji nose Kovčeg saveza Gospodnjeg su nepomično stajali na suvom usred Jordana, dok sav Izrailj nije prešao preko Jordana.
Čim su sveštenici, koji nose Kovčeg saveza Gospodnjeg, izašli iz sredine Jordana i njihove noge stupile na suvo, vrati se voda Jordana na svoje mesto, plaveći svoje obale kao i ranije.
A Jerihon je bio zatvoren i jako utvrđen pred Izrailjcima; niko nije izlazio niti ulazio.
Tada Gospod reče Isusu: „Pogledaj, predaću u tvoje ruke Jerihon, njegovog cara i njegove ratnike. Svi vi, ratnici, obiđite oko grada jedanput. Tako činite šest dana. Neka sedam sveštenika nose sedam truba od ovnujskih rogova pred Kovčegom. Sedmoga dana obiđite oko grada sedam puta, a sveštenici neka zatrube u trube. Kad se truba od ovnujskog roga oglasi otegnutim zvukom, neka sav narod, čim čuje glas trube, vikne u sav glas, pa će pasti zidovi grada. Tada sav narod neka krene u napad, svaki odande gde se zadesi."
Isus, sin Navinov, pozva sveštenike i reče im: „Ponesite Kovčeg saveza, a sedam sveštenika neka ponesu sedam truba od ovnujskih rogova ispred Kovčega Gospodnjeg." A narodu reče: „Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu ispred Kovčega Gospodnjeg."
Tako je narod povikao na glas truba. Čim je čuo glas truba, narod kliknu gromkim glasom, a zidine grada padoše. Narod onda krenu na grad, svako odande gde se zadesio, pa osvojiše grad.
Filistejci su se svrstali u bojni red da se sukobe s Izrailjcima. Povela se bitka, ali su Izrailjci bili poraženi od Filistejaca, koji su pobili nekih četiri hiljade ljudi na bojnom polju. Kad se narod vratio u tabor, izrailjske starešine rekoše: „Zašto nas je Gospod porazio danas pred Filistejcima? Hajde da iz Siloma uzmemo Kovčeg saveza Gospodnjeg! Kad on dođe među nas izbaviće nas od naših neprijatelja."
Pošalju oni ljude u Silom i uzmu odande Kovčeg saveza Gospoda nad vojskama, koji sedi nad heruvimima. Tamo sa Kovčegom Božijeg saveza bila su oba Ilijeva sina. Ofnije i Fines.
Kad je Kovčeg Gospodnjeg saveza došao u tabor sav Izrailj povika gromkim glasom, tako da se zemlja potresla. Filistejci su čuli poklik, pa su rekli: „Kakav je ovo gromki poklik u jevrejskom taboru?"
Na vest da je Kovčeg Gospodnji došao u tabor, Filistejci se uplašiše. Govorili su: „To je Bog došao u tabor! Teško nama! Ovako se nešto nikada nije dogodilo! Jao nama! Ko će nas izbaviti iz ruku ovih moćnih bogova? To su oni bogovi što su udarili Egipćane svakojakim pošastima u pustinji. Ohrabrite se! Držite se muški, Filistejci, da ne budete robovi Jevrejima, kao što su oni bili robovi vama. Držite se muški i borite se!"
Filistejci stupe u boj i potuku Izrailjce, te ovi pobegnu svaki u svoj šator. Poraz je bio veoma veliki. Na izrailjskoj strani palo je trideset hiljada pešaka. Kovčeg Božiji je bio otet, a oba Ilijeva sina, Ofnije i Fines, pogiboše.
Ruka je Gospodnja teško pala na Azoćane. Gospod je uneo stravu među njih; udario je čirevima Azot i njegovu okolinu. Azoćani su bili uplašeni. Govorili su: „Kovčeg Boga Izrailjeva ne sme ostati sa nama, jer je njegova ruka teško pala na nas i na našeg boga Dagona." Pošalju oni po filistejske knezove i okupe ih. Pitali su ih: „Šta da radimo s Kovčegom Boga Izrailjeva?" Oni odgovoriše: „Neka se Kovčeg Boga Izrailjeva prenese u Gat." Tako oni prenesu Kovčeg Boga Izrailjeva.
Ali nakon što su ga preneli, ruka se Gospodnja spusti na grad i nasta velika strahota. Gospod je udario grad, i mlado i staro, tako što su im izbili čirevi. Tada su poslali Kovčeg Božiji u Akaron.
Ali čim je Kovčeg Božiji došao u Akaron, Akaronjani digoše viku: „Doneli su Kovčeg Boga Izrailjeva da pomori nas i naš narod!" Oni pošalju po sve knezove filistejske i okupe ih. Rekli su im: „Pošaljite Kovčeg Boga Izrailjeva da se vrati na svoje mesto, da ne pomremo mi i naš narod." Smrtna je strava zahvatila grad; ruka je Božija teško pala na njega.
Kovčeg Gospodnji je bio sedam meseci u zemlji Filistejaca.
Pozovu Filistejci sveštenike i gatare i upitaju ih: „Šta da radimo sa Kovčegom Gospodnjim? Kažite nam kako da ga pošaljemo na njegovo mesto."
Oni odgovoriše: „Ako ćete slati natrag Kovčeg Boga Izrailjeva, ne šaljite ga prazna. Vratite ga sa žrtvom za prestup. Tada ćete ozdraviti i saznati zašto se njegova ruka nije odvratila od vas."
Urade oni tako. Dovedu dve krave dojilice, upregnu ih u kola a njihovu telad zadrže kući. Kovčeg Gospodnji stave na kola zajedno s kovčežićem u kome su bili zlatni miševi i likovi njihovih čireva. Krave su krenule pravo prema Vet-Semesu. Išle su jednim putem i mukale, ne skrećući ni desno ni levo. Filistejski knezovi su ih pratili sve to granice Vet-Semesa.
A meštani Vet-Semesa želi su pšenicu u dolini. Podigavši pogled ugledali su Kovčeg, pa su se radovali što ga vide. Kola su došla u polje Isusa Vetsemešanina, i zaustavila se kod jednog velikog kamena. Tada su iscepali drva od kola, pa su prineli krave kao svespalnicu Gospodu. Leviti su spustili Kovčeg Gospodnji, a kovčežić sa predmetima od zlata su stavili na onaj veliki kamen. Tog su dana stanovnici Vet-Semesa prinosili Gospodu žrtve svespalnice i druge žrtve.
Ljudi iz Kirijat-Jarima dođu i odnesu Kovčeg Gospodnji u kuću Avinadavovu na brdu, a njegovog sina, Eleazara, posvete da čuva Kovčeg Gospodnji. Prošlo je mnogo vremena – dvadeset godina – od dana kad je Kovčeg ostao u Kirijat-Jarimu. Čitav je dom Izrailjev čeznuo za Gospodom.
Caru Davidu su javili: „Gospod je blagoslovio dom Ovid-Edoma i sve što ima zbog Kovčega Božijeg." Tada je David otišao i doneo Kovčeg Božiji iz kuće Ovid-Edoma u Davidov grad s veseljem. Kad su oni što su nosili Kovčeg Gospodnji napravili šest koraka, žrtvovali su vola i ugojenog ovna. David je, opasan lanenim efodom, igrao iz sve snage pred Gospodom. Tada su on i sav dom Izrailjev prenosili Kovčeg Gospodnji uz klicanje i uz zvuke rogova.
Tada je Solomon okupio u Jerusalimu izrailjske starešine, sve plemenske knezove i vođe izrailjskih porodica, da prenesu Kovčeg saveza Gospodnjeg iz Davidovog grada, sa Siona. Svi Izrailjci su se okupili kod cara Solomona na praznik u mesecu Etanimu, što je sedmi mesec.
Kad su došle sve izrailjske starešine, sveštenici su poneli Kovčeg. Poneli su i Kovčeg Gospodnji i Šator od sastanka i sve sveto posuđe, koje je bilo u Šatoru; nosili su ih sveštenici i Leviti. A car Solomon i sva zajednica Izrailjaca, koji su se okupili kod njega pred Kovčegom, prinosili su na žrtvu toliko sitne i krupne stoke da ih se nije moglo izbrojiti ni proračunati.
Zatim su sveštenici doneli Kovčeg saveza Gospodnjeg na njegovo mesto, u unutrašnje Svetilište Doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila heruvima. Naime, heruvimi su imali raširena krila nad Kovčegom, tako da su od gore zaklanjali Kovčeg i njegove drške. Drške su bile toliko dugačke da su se njihovi krajevi videli iz Svetilišta ispred Svetinje nad svetinjama. Ipak, nisu se videle spolja. Tamo su do dana današnjeg. U Kovčegu nije bilo ničeg osim dve kamene ploče, koje je tamo položio Mojsije na Horivu, kad je Gospod sklopio savez sa Izrailjcima, nakon što su izašli iz Egipta.
Kad su sveštenici izašli iz Svetilišta, oblak je ispunio Dom Gospodnji. Sveštenici nisu mogli da stoje i obavljaju službu zbog oblaka, jer je slava Gospodnja ispunila Dom Gospodnji.
Vrati se, o, narode odmetnički – govori Gospod – jer ja sam oženjen vama i ja ću da vas uzmem: jednog iz grada i dvoje iz roda i odvešću vas na Sion. Daću vam pastire po mom srcu i oni će vas napasati znanjem i razboritošću. I biće ovako: kada se umnožite i budete plodni u zemlji tih dana – govori Gospod – narod više neće govoriti: „Kovčeg Gospodnjeg saveza!" Neće im dolaziti na um i narod ga se neće sećati, jer im više neće nedostajati ili opet biti pravljen.
Prvi savez je takođe imao pravedne zahteve za bogosluženje i sagrađenu bogomolju. Šator je bio uređen tako da je u prvom delu stajao svećnjak, sto i žrtveni hlebovi. Taj deo se zove „Svetinja". Drugi deo Šatora, iza zavese, zove se „Svetinja nad svetinjama". Tu je stajao kadioni žrtvenik od zlata i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. U njemu je bila zlatna posuda sa manom i Aronov štap koji je bio procvetao, i ploče saveza. Nad Kovčegom su stajali heruvimi slave, natkriljujući poklopac. O ovome nećemo sada podrobno govoriti.
Zatim se otvorio Božiji hram na nebu, i u njemu se pokazao Kovčeg njegovog saveza. Tada udariše munje, tutnjava, gromovi, potres i veliki grad.