Arca da aliança
A Arca da Aliança era o símbolo mais sagrado de Israel — representava a presença de Deus no meio do seu povo. Sobre ela brilhava a glória do Senhor entre os querubins.
Neka načine kovčeg od drveta sitima, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta, i u visinu od podrug lakta. I pokuj ga čistim zlatom, iznutra i spolja pokuj ga; i ozgo mu načini zlatan venac unaokolo. I salij mu četiri biočuga od zlata, i metni mu ih na četiri ugla, da mu s jedne strane budu dva biočuga i s druge strane dva biočuga. I načini poluge od drveta sitima, i okuj ih u zlato. I provuci poluge kroz biočuge s obe strane kovčegu, da se o njima nosi kovčeg; u biočuzima na kovčegu neka stoje poluge, da se ne vade iz njih. Pa u kovčeg metni svedočanstvo, koje ću ti dati.
I načini zaklopac od čistog zlata, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta. I načini dva heruvima zlatna, jednostavne ih načini, na dva kraja zaklopcu. I načini heruvima jednog na jednom kraju a drugog heruvima na drugom kraju; na zaklopcu načinite dva heruvima na oba kraja. I neka heruvimi rašire krila u vis da zaklanjaju krilima zaklopac, i neka budu licem okrenuti jedan drugom, prema zaklopcu neka su okrenuta lica heruvimima. I metnućeš zaklopac ozgo na kovčeg, a u kovčeg ćeš metnuti svedočanstvo koje ću ti dati.
I tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti ozgo sa zaklopca između dva heruvima, koji će biti na kovčegu od svedočanstva, sve što ću ti zapovedati za sinove Izrailjeve.
Svete stvari.
I načini Veseleilo kovčeg od drveta sitima, dva i po lakta dug i podrug lakta širok i podrug lakta visok.
Podizanje i osvećivanje šatora; slava Gospodnja ispunjava šator.
I Gospod reče Mojsiju govoreći: Prvi dan prvog meseca podigni šator, šator od sastanka, i metni onde kovčeg od svedočanstva, i zakloni ga zavesom.
I uzevši svedočanstvo metnu ga u kovčeg, i provuče poluge na kovčegu, i metnu zaklopac ozgo na kovčeg. I unese kovčeg u šator, i obesi zaves, te zakloni kovčeg sa svedočanstvom, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.
I kad Mojsije ulažaše u šator od sastanka da govori pred Bogom, tada čujaše glas gde mu govori sa zaklopca što beše na kovčegu od svedočanstva između dva heruvima; i govoraše mu.
I tako pođoše od gore Gospodnje, i iđahu tri dana, i kovčeg zaveta Gospodnjeg iđaše pred njima tri dana tražeći mesto gde bi počinuli. I oblak Gospodnji beše nad njima svaki dan kad polažahu s mesta, gde behu u logoru.
I kad polažaše kovčeg, govoraše Mojsije: Ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji Tvoji, i neka beže ispred Tebe koji mrze na Te. A kad se ustavljaše, govoraše: Uvrati se, Gospode, k mnoštvu hiljada Izrailjevih.
Aronova palica procvetava.
Potom reče Gospod Mojsiju govoreći: Reci sinovima Izrailjevim, i uzmi od njih po jednu palicu od svakog doma otaca njihovih, od svih knezova njihovih, po domovima otaca njihovih, dvanaest palica, i ime svakog napiši na palici njegovoj. A na palici Levijevoj napiši ime Aronovo, jer je svaka palica za jednog poglavara od doma otaca njihovih. I ostavi ih u šatoru od sastanka pred svedočanstvom, gde se sastajem s vama. I koga izaberem, njegova će palica procvetati; tako ću utišati pred sobom viku sinova Izrailjevih što viču na vas. Kad to reče Mojsije sinovima Izrailjevim, dadoše mu svi knezovi njihovi palice, svaki knez po palicu od doma oca svog, dvanaest palica, i palica Aronova beše među palicama njihovim. I ostavi Mojsije palice pred Gospodom u šatoru od svedočanstva.
A sutradan dođe Mojsije u šator od svedočanstva, i gle, procvetala palica Aronova od doma Levijevog; beše napupila i cvetala, i bademi zreli na njoj. I iznese Mojsije sve one palice ispred Gospoda k svim sinovima Izrailjevim, i razgledavši ih uzeše svaki svoju palicu. A Gospod reče Mojsiju: Donesi opet palicu Aronovu pred svedočanstvo da se čuva za znak nepokornima, da prestane vika njihova na me, da ne izginu. I učini Mojsije, kako mu zapovedi Gospod tako učini.
I kad se podiže narod iz šatora svojih da pređe preko Jordana, i sveštenici ponesoše kovčeg zavetni pred narodom, i kad oni što su nosili kovčeg dođoše do Jordana, i sveštenici noseći kovčeg okvasiše noge svoje na kraju vode (jer je Jordan pun preko bregova svojih za sve vreme žetve), zaustavi se voda što je tekla odozgo, i stade u jednu gomilu vrlo nadaleko, kod grada Adama, koji je kraj Zaretana; a što je teklo dole u more kraj polja, more slano, oteče sasvim; i narod prelažaše prema Jerihonu. A sveštenici koji su nosili kovčeg zaveta Gospodnjeg stajahu na suvom usred Jordana bez straha, a sav Izrailj iđaše po suvom, dokle sav narod ne pređe preko Jordana.
A čim sveštenici koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg izađoše iz srede Jordana, i stadoše na suvo nogom svojom, odmah se vrati voda u Jordanu na mesto svoje, i poteče kao i pre povrh svih bregova svojih.
Sinovi Izrailjevi osvajaju i razoravaju Jerihon, Ravu i njenu kuću štede.
A Jerihon se zatvori, i čuvaše se od sinova Izrailjevih; niko nije izlazio, niti je ko ulazio. A Gospod reče Isusu: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegovog i junake njegove. Zato obiđite oko grada svi vojnici, idući oko grada jedanput na dan; tako učinite šest dana. A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom; a sedmog dana obiđite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube. Pa kad otežući zatrube u rogove ovnujske, čim čujete glas od trube, neka poviče sav narod glasno; i zidovi će gradski popadati na svom mestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se. Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reče im: Uzmite kovčeg zavetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom Gospodnjim. A narodu reče: Idite i obiđite oko grada, i vojnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim.
Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod ču glas trubni i povika glasno, popadaše zidovi na mestu svom; i narod uđe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad.
A Filisteji se uvrstaše prema Izrailju, i kad se otvori boj, razbiše Filisteji Izrailja, i izgibe ih u boju u polju oko četiri hiljade ljudi. I kad narod dođe u logor, rekoše starešine Izrailjeve: Zašto nas danas razbi Gospod pred Filistejima? Da donesemo iz Siloma kovčeg zaveta Gospodnjeg, da bude među nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših. I narod posla u Silom da donesu odande kovčeg zaveta Gospoda nad vojskama, koji sedi na heruvimima; a behu onde kod kovčega zaveta Gospodnjeg dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines.
A kad dođe kovčeg zaveta Gospodnjeg u logor, povika sav Izrailj od radosti da zemlja zaječa. A Filisteji čuvši veselu viku rekoše: Kakva je to vika vesela u logoru jevrejskom? I razumeše da je došao kovčeg Gospodnji u logor njihov. I uplašiše se Filisteji kad rekoše: Bog je došao u logor. I govorahu: Teško nama! Jer to nije bivalo pre. Teško nama! Ko će nas izbaviti iz ruku tih silnih bogova? To su bogovi što pobiše Misirce u pustinji svakojakim mukama. Ohrabrite se, i budite ljudi, o Filisteji! Da ne služite Jevrejima kao što su oni vama služili; budite ljudi i udrite.
I Filisteji udariše, i Izrailjci se opet razbiše i pobegoše k šatorima svojim; i boj beše vrlo velik, jer pade iz Izrailja trideset hiljada pešaka. I kovčeg Božji bi otet, i dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines pogiboše.
Tada oteža ruka Gospodnja Azoćanima, i moraše ih i udaraše ih šuljevima u Azotu i međama njegovim. A kad Azoćani videše šta je, rekoše da ne stoji kod nas kovčeg Boga Izrailjevog; jer je ruka Njegova teška nad nama i nad Dagonom bogom našim. I poslaše, te sabraše k sebi sve knezove filistejske, i rekoše im: Šta ćemo činiti s kovčegom Boga Izrailjevog? A oni rekoše: Da se prenese u Gat kovčeg Boga Izrailjevog. I prenesoše kovčeg Boga Izrailjevog. A kad ga prenesoše, bi ruka Gospodnja na gradu s mukom vrlo velikom, i stade biti građane od malog do velikog, i dođoše na njih tajni šuljevi. Zato poslaše kovčeg Božji u Akaron; a kad dođe kovčeg Božji u Akaron, povikaše Akaronjani govoreći: Donesoše k nama kovčeg Boga Izrailjevog da pomori nas i naš narod. Zato poslaše, te sabraše sve knezove filistejske, i rekoše: Pošljite kovčeg Boga Izrailjevog neka se vrati na svoje mesto, da ne pomori nas i narod naš. Jer beše smrtan strah po celom gradu, i vrlo teška beše ruka Gospodnja onde.
Kovčeg zaveta vraća se s darovima.
I beše kovčeg Gospodnji u zemlji filistejskoj sedam meseci. Tada dozvaše Filisteji sveštenike i vrače, pa im rekoše: Šta ćemo činiti s kovčegom Gospodnjim? Naučite nas kako ćemo ga poslati natrag na njegovo mesto. A oni rekoše: Ako ćete natrag poslati kovčeg Boga Izrailjevog, ne šaljite ga praznog, nego uza nj podajte prinos za greh; tada ćete ozdraviti i doznaćete zašto se ruka Njegova nije odmakla od vas.
I učiniše tako oni ljudi; i uzevši dve krave dojilice upregoše ih u kola, a telad njihovu zatvoriše kod kuće. I metnuše kovčeg Gospodnji na kola, i mali kovčežić s mišima zlatnim i sa slikama svojih šuljeva. I pođoše krave pravo putem u Vet-Semes, i jednako iđahu istim putem mučući i ne svrćući ni na desno ni na levo; a knezovi filistejski iđahu za njima do međe vet-semeške. A Vet-Semešani žnjahu pšenicu u dolini, i podigavši oči svoje videše kovčeg, i obradovaše se videvši ga. I dođoše kola na njivu Isusa Vet-Semešanina, i stadoše onde. A beše onde velik kamen; i iscepaše drva od kola, i prinesoše one krave na žrtvu paljenicu Gospodu. A Leviti snimivši kovčeg Gospodnji i kovčežić što beše pokraj njega, u kome behu zakladi zlatni, metnuše na onaj veliki kamen; a ljudi iz Vet-Semesa gotoviše žrtve paljenice i prinesoše žrtve Gospodu onaj dan.
Pokajanje sinova Izrailjevih i pobeda nad Filistejima. Even-Ezer. Samuilo kao sudija.
Tada dođoše ljudi iz Kirijat-Jarima: i uzeše kovčeg Gospodnji, i odnesoše ga u kuću Avinadavovu na brdu, a Eleazara, sina njegovog, posvetiše da čuva kovčeg Gospodnji. A kad kovčeg osta u Kirijat-Jarimu, prođe mnogo vremena, dvadeset godina, i plakaše sav dom Izrailjev za Gospodom.
I javiše caru Davidu govoreći: Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što ima radi kovčega Božijeg. Tada otide David, i prenese kovčeg Božji iz kuće Ovid-Edomove u grad Davidov s veseljem. I kad oni koji nošahu kovčeg Gospodnji postupiše šest koraka, prinese na žrtvu vola i debela ovna. I David igraše iz sve snage pred Gospodom, i beše ogrnut oplećkom lanenim. Tako David i sav dom Izrailjev nošahu kovčeg Gospodnji podvikujući i trubeći u trube.
Osvećenje hrama i Solomunova molitva.
Tada sabra Solomun starešine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otačkih sinova Izrailjevih, k sebi u Jerusalim da se prenese kovčeg zaveta Gospodnjeg iz grada Davidovog, a to je Sion. I skupiše se k caru Solomunu svi ljudi Izrailjevi meseca Etanima na praznika, a to je mesec sedmi. I kad dođoše sve starešine Izrailjeve, podigoše sveštenici kovčeg; i prenesoše kovčeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sude svete što behu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti. A car Solomun i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovčegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojati ni proračunati od mnoštva. I unesoše sveštenici kovčeg zaveta Gospodnjeg na njegovo mesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. Jer heruvimima behu raširena krila nad mestom gde će stajati kovčeg, i zaklanjahu heruvimi kovčeg i poluge njegove odozgo. I povukoše mu poluge tako da se krajevi viđahu na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viđahu; i onde ostaše do današnjeg dana. U kovčegu ne beše ništa osim dve ploče kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod učini zavet sa sinovima Izrailjevim pošto iziđoše iz zemlje misirske. A kad sveštenici iziđoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.
Obratite se, sinovi odmetnici,
veli Gospod,
jer sam ja muž vaš,
i uzeću vas, jednog iz grada i dva iz porodice,
i odvešću vas u Sion.
I daću vam pastire po srcu svom, koji će vas pasti znanjem i razumom. I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neće više govoriti: Kovčeg zaveta Gospodnjeg; niti će im dolaziti na um niti će ga pominjati, niti će hoditi k njemu, niti će ga više opravljati.
Skinija i žrtva Starog zaveta nesavršena je; Hristova žrtva je potpuno dovoljna za pomirenje.
Tako i prvi zavet imaše pravdu bogomoljstva i svetinju zemaljsku. Jer skinija beše načinjena prva, u kojoj beše svećnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, što se zove svetinja. A za drugim zavesom beše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg zaveta okovan svuda zlatom, u kome beše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se beše omladila, i ploče zaveta. A više njega behu heruvimi slave, koji osenjavahu oltar; o čemu se ne može sad govoriti redom.
I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zaveta Njegovog u crkvi Njegovoj; i biše sevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.