Conversão
A conversão é o ato de se voltar para Deus — arrependendo-se do pecado e abraçando a graça. É o início de uma vida nova, transformada pelo amor de Cristo.
Arrependei-vos
Arrependei-vos e convertei-vos para que os vossos pecados sejam apagados. A conversão começa com a mudança de mente e coração.
Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih, da dođu vremena odmaranja od lica Gospodnjeg,
A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha; i primićete dar Svetog Duha;
Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapoveda svima ljudima svuda da se pokaju;
Otada poče Isus učiti i govoriti: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
Rodite dakle rod dostojan pokajanja.
i govoreći: Izađe vreme i približi se carstvo Božje; pokajte se i verujte jevanđelje.
O amor de Deus converte
Céu se alegra por um pecador que se arrepende. Deus não deseja a morte do ímpio, mas que se converta e viva.
Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu za jednog grešnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijima za jednog grešnika koji se kaje.
Ja nisam došao da dozovem pravednike nego grešnike na pokajanje.
Jer mi nije mila smrt onog koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se dakle i budite živi.
Ako li bi se bezbožnik obratio od svih greha svojih koje učini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista će živeti, neće poginuti.
Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći: Šta hoćete vi koji govorite priču o zemlji Izrailjevoj govoreći: Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi? Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, nećete više govoriti te priče u Izrailju. Gle, sve su duše moje, kako duša očeva tako i duša sinovljeva moja je, koja duša zgreši ona će poginuti.
Jer ako je ko pravedan i čini sud i pravdu, na gorama ne jede i očiju svojih ne podiže ka gadnim bogovima doma Izrailjevog, i ne skvrni žene bližnjeg svog i ne ide k ženi odvojenoj radi nečistote, i nikome ne čini nasilja, zalog dužniku svom vraća, ništa ne otima, hleb svoj daje gladnome i gologa odeva, ne daje na dobit i ne uzima pridavka, od nepravde usteže ruku svoju, i pravo sudi između jednog čoveka i drugog, po uredbama mojim hodi, i drži zakone moje tvoreći istinu; taj je pravedan, doista će živeti, govori Gospod Gospod.
Ako rodi sina lupeža, koji bi krv prolivao ili bi činio takvo šta, a ne bi činio sve ono, nego bi jeo na gorama, i ženu bližnjeg svog skvrnio, siromahu i ubogome nasilje činio, otimao šta, zalog ne bi vraćao, i ka gadnim bogovima podizao bi oči svoje čineći gad, davao bi na dobit, i uzimao pridavak; hoće li taj živeti? Neće živeti; učinio je sve te gadove, doista će poginuti, krv će njegova na njemu biti.
Ali gle, ako rodi sina koji bi video sve grehe oca svog što čini, i uzeo bi na um, te ne bi činio onako, ne bi jeo na gorama, niti bi očiju svojih podizao ka gadnim bogovima doma Izrailjevog, žene bližnjeg svog ne bi skvrnio, i nikome ne bi činio nasilja, zalog ne bi uzimao i ne bi ništa otimao, davao bi hleb svoj gladnome i golog bi odevao, od siromaha bi ustezao ruku svoju, ne bi uzimao dobiti ni pridavka, zakone bi moje izvršio i po uredbama mojim hodio; taj neće poginuti za bezakonje oca svog, doista će živeti. A otac njegov, što je činio nasilje, otimao od brata svog i činio šta nije dobro u narodu svom, gle, on će poginuti za svoje bezakonje.
Ali govorite: Zašto da ne nosi sin bezakonje očevo? Jer sin čini sud i pravdu, sve uredbe moje drži i izvršuje; doista će živeti. Koja duša zgreši ona će umreti, sin neće nositi bezakonje očevo niti će otac nositi bezakonje sinovljevo; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova.
Ako li bi se bezbožnik obratio od svih greha svojih koje učini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista će živeti, neće poginuti. Bezakonja njegova što ih je god učinio neće mu se više spominjati, u pravdi svojoj koju čini živeće. Eda li je meni milo da pogine bezbožnik? Govori Gospod, a ne da se odvrati od puteva svojih i bude živ? Ali kad bi se pravednik odvratio od pravde svoje i činio nepravdu, i radio po svim gadovima koje čini bezbožnik, hoće li on živeti? Pravedna dela njegova, šta je god činio, neće se spomenuti; za bezakonje svoje koje učini za greh svoj kojim zgreši poginuće.
Još govorite: Nije prav put Gospodnji. Čujte, dome Izrailjev, moj li put nije prav? Nisu li vaši putevi nepravi? Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i čini zlo i umre za to, umreće za zlo svoje koje učini. A kad se bezbožnik odvrati od bezbožnosti svoje koju je činio, i čini sud i pravdu, on će sačuvati u životu dušu svoju. Jer uzevši na um vrati se od svih bezakonja svojih koja učini; doista će živeti, i neće poginuti. Ali dom Izrailjev veli: Put Gospodnji nije prav. Moji li putevi nisu pravi? Dome Izrailjev, nisu li vaši putevi nepravi?
Zato, dome Izrailjev, sudiću vam svakome po putevima njegovim, govori Gospod; obratite se i prođite se svih greha svojih, i neće vam bezakonje biti na spoticanje. Odbacite od sebe sva bezakonja koja činiste, i načiniste sebi novo srce i nov duh; i zašto da mrete? Dome Izrailjev. Jer mi nije mila smrt onog koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se dakle i budite živi.
Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.
Transformação
Voltai-vos para mim e sereis salvos! Rasgai o coração e não as vestes. A verdadeira conversão transforma o interior.
Neka bezbožnik ostavi svoj put
i nepravednik misli svoje;
i neka se vrati ka Gospodu,
i smilovaću se na nj,
i k Bogu našem,
jer prašta mnogo.
Rasuću kao oblak prestupe tvoje,
i grehe tvoje kao maglu;
vrati se k meni,
jer sam te izbavio.
Zato još govori Gospod:
Obratite se k meni svim srcem svojim
i posteći i plačući i tužeći.
I razderite srca svoja,
a ne haljine svoje,
i obratite se ka Gospodu Bogu svom,
jer je milostiv i žalostiv,
spor na gnev i obilan milosrđem i kaje se oda zla.
i ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlih puteva svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im greh njihov, i isceliću zemlju njihovu.
Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovim i Manasijinim da dođu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevom. Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svećaše u Jerusalimu da slave pashu drugog meseca. Jer je ne mogaše slaviti u to vreme, jer ne beše dosta sveštenika posvećenih i narod se ne beše skupio u Jerusalim. I to bi po volji caru i svemu zboru. I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da dođu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevom, jer je odavna ne behu slavili kako je napisano. I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovesti carevoj govorahu: Sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovom, Isakovom i Izrailjevom, pa će se i On obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva asirskih. Ne budite kao oci vaši i kao braća vaša što grešiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu čudo, kako vidite. Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruku Gospodu i hodite u svetinju Njegovu koju je osvetio navek, i služite Gospodu Bogu svom, pa će se odvratiti od vas žestina gneva Njegovog. Jer ako se obratite ka Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši steći milost u onih koji ih zarobiše, te će se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neće odvratiti lica od vas, ako se obratite k Njemu.
A kad ti glasnici iđahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, podsmevahu im se i rugahu im se. Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se dođoše u Jerusalim. I nad Judu dođe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da učine šta beše zapovedio car i knezovi po reči Gospodnjoj.
I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik presnih hlebova drugog meseca, i bi sabor veoma velik. Tada se podigoše, i oboriše oltare što behu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. Potom zaklaše pashu četrnaestog dana drugog meseca; a sveštenici i Leviti postidevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji. I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijeg; i sveštenici kropiše krvlju primajući iz ruke Levitima. I jer ih mnogo beše u zboru koji se ne behu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakog koji ne beše čist da bi ih posvetili Gospodu. Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne očistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreći: Gospod blagi neka očisti svakog, ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist prema svetom očišćenju. I usliši Gospod Jezekiju, i sačuva narod. I tako sinovi Izrailjevi koji behu u Jerusalimu praznovaše praznik presnih hlebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruđa za slavu Gospodnju. I Jezekija govori ljubazno sa svim Levitima koji vešti behu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseći žrtve zahvalne i slaveći Gospoda Boga otaca svojih.
I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju. Jer Jezekija, car Judin, dade zboru hiljadu junaca i sedam hiljada ovaca; a knezovi dadoše zboru hiljadu junaca i deset hiljada ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika. I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što beše došao od Izrailja, i došljaci što behu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj. I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidovog cara Izrailjevog ne bi tako u Jerusalimu. Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova dođe u stan svetinje Gospodnje na nebo.
Osmog meseca druge godine Darijeve, dođe reč Gospodnja proroku Zahariji, sinu Varahije sina Idovog govoreći: Gospod se vrlo razgnevi na oce vaše. Zato im reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu pređašnji proroci govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se sa zlih puteva svojih i od zlih dela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod. Oci vaši gde su? I ti proroci žive li doveka? Ali reči moje i uredbe moje koje zapovedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? Te se oni obratiše i rekoše: Kako Gospod nad vojskama beše namislio učiniti nam prema putevima našim i po delima našim, tako nam učini.
Dvadeset četvrtog dana jedanaestog meseca, a to je mesec Savat, druge godine Darijeve, dođe reč Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idovog govoreći: Videh noću, a to čovek jahaše na konju riđem, i stajaše među mirtama koje behu u dolu, a za njim behu konji riđi, šareni i beli. I rekoh: Šta je ovo, gospodaru moj? A anđeo koji govoraše sa mnom reče mi: Ja ću ti pokazati šta je ovo. Tada čovek koji stajaše među mirtama progovori i reče: Ovo su koje posla Gospod da obilaze zemlju. I oni progovoriše anđelu Gospodnjem koji stajaše među mirtama, i rekoše: Mi obiđosmo zemlju, i gle, sva zemlja počiva i mirna je. Tada anđeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se već smilovati Jerusalimu i gradovima Judinim, na koje se gneviš već sedamdeset godina? A Gospod odgovori anđelu koji govoraše sa mnom, dobrim rečima, milim rečima. I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: Viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Revnujem za Jerusalim i za Sion veoma. I gnevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnevih, a oni pomogoše na zlo. Zato ovako veli Gospod: Obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima. Još viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utešiti Sion i opet će izabrati Jerusalim.
Tada podigoh oči svoje i videh, i gle, četiri roga. I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: Šta je to? A on mi reče: To su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim. Potom pokaza mi Gospod četiri kovača. I rekoh: Šta su ti došli da rade? A on odgovori i reče: Ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi dođoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu.
Ja koje god ljubim one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se.
Pomorite dakle ude svoje koji su na zemlji: kurvarstvo, nečistotu, slast, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo;
niti dajte udova svojih grehu za oružje nepravde; nego dajte sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvih, i ude svoje Bogu za oružje pravde.
Braćo! Ako i upadne čovek u kakav greh, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan.
Zato odbacite svaku nečistotu i suvišak zlobe, i s krotošću primite usađenu reč koja može spasti duše vaše.