Graça
A graça de Deus é favor imerecido. Pela graça somos salvos, pela graça vivemos, pela graça somos sustentados. É o dom mais precioso de Deus — dado a quem não merece.
Salvos pela graça
Pela graça sois salvos, mediante a fé, e isto não vem de vós — é dom de Deus. Não por obras, para que ninguém se glorie.
Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji, ne od dela, da se niko ne pohvali.
ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, koju ima k nama, i nas koji bejasmo mrtvi od grehova ožive s Hristom (blagodaću ste spaseni),
Jer svi sagrešiše i izgubili slavu Božiju, i opravdaće se za badava blagodaću Njegovom, otkupom Isusa Hrista.
Ali dar nije tako kao greh; jer kad kroz greh jednog pomreše mnogi, mnogo se veća blagodat Božija i dar izli izobilno na mnoge blagodaću jednog čoveka, Isusa Hrista.
da kao što carova greh za smrt, tako i blagodat da caruje pravdom za život večni, kroz Isusa Hrista Gospoda našeg.
Graça que capacita
A graça me basta, pois o poder se aperfeiçoa na fraqueza. Na graça, não estamos mais sob a lei, mas sob o favor de Deus.
Jer greh neće vama ovladati, jer niste pod zakonom nego pod blagodaću.
Šta dakle? Hoćemo li grešiti kad nismo pod zakonom nego pod blagodaću? Bože sačuvaj!
koji nas spase i prizva zvanjem svetim, ne po delima našim, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu pre vremena večnih;
Jer se pokaza blagodat Božja koja spasava sve ljude, učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i želja ovog sveta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovom svetu,
Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svog uma budite trezni, i zacelo se nadajte blagodati koja će vam se prineti kad dođe Isus Hristos.
A Bog svake blagodati, koji vas pozva na večnu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrepi, da utemelji.
A graça de Deus
O Senhor é compassivo e gracioso, tardio em irar-se e grande em amor. Sua graça é nova a cada manhã.
Milostiv je i dobar Gospod,
spor na gnev i veoma blag.
Da! Dobrota i milost Tvoja pratiće me
u sve dane života mog,
i ja ću nastavati u domu Gospodnjem zadugo.
Neka bude dobra volja Gospoda Boga našeg s nama,
i delo ruku naših dovrši nam,
i delo ruku naših dovrši.
Iz dubine vičem k Tebi, Gospode!
Gospode! Čuj glas moj.
Neka paze uši Tvoje
na glas moljenja mog.
Da te blagoslovi Gospod
i da te čuva!
Da te obasja Gospod licem svojim
i bude ti milostiv!
Da Gospod obrati lice svoje k tebi
i dade ti mir!
A zato čeka Gospod da se smiluje na vas,
i zato će se uzvisiti da vas pomiluje;
jer je Gospod pravedan Bog;
blago svima koji Ga čekaju.
Viver pela graça
A graça de nosso Senhor Jesus Cristo esteja convosco. Perdoando e confessando, experimentamos a graça restauradora.
Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista sa duhom vašim. Amin.
Da pristupimo, dakle, slobodno k prestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vreme kad nam zatreba pomoć.
Ali se nizašta ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim tečenje svoje s radošću i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvedočim jevanđelje blagodati Božje.
Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.
Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski.
Ko krije prestupe svoje, neće biti srećan;
a ko priznaje i ostavlja, dobiće milost.
Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovim i Manasijinim da dođu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevom. Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svećaše u Jerusalimu da slave pashu drugog meseca. Jer je ne mogaše slaviti u to vreme, jer ne beše dosta sveštenika posvećenih i narod se ne beše skupio u Jerusalim. I to bi po volji caru i svemu zboru. I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da dođu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevom, jer je odavna ne behu slavili kako je napisano. I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovesti carevoj govorahu: Sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovom, Isakovom i Izrailjevom, pa će se i On obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva asirskih. Ne budite kao oci vaši i kao braća vaša što grešiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu čudo, kako vidite. Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruku Gospodu i hodite u svetinju Njegovu koju je osvetio navek, i služite Gospodu Bogu svom, pa će se odvratiti od vas žestina gneva Njegovog. Jer ako se obratite ka Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši steći milost u onih koji ih zarobiše, te će se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neće odvratiti lica od vas, ako se obratite k Njemu.
A kad ti glasnici iđahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, podsmevahu im se i rugahu im se. Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se dođoše u Jerusalim. I nad Judu dođe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da učine šta beše zapovedio car i knezovi po reči Gospodnjoj.
I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik presnih hlebova drugog meseca, i bi sabor veoma velik. Tada se podigoše, i oboriše oltare što behu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. Potom zaklaše pashu četrnaestog dana drugog meseca; a sveštenici i Leviti postidevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji. I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijeg; i sveštenici kropiše krvlju primajući iz ruke Levitima. I jer ih mnogo beše u zboru koji se ne behu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakog koji ne beše čist da bi ih posvetili Gospodu. Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne očistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreći: Gospod blagi neka očisti svakog, ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist prema svetom očišćenju. I usliši Gospod Jezekiju, i sačuva narod. I tako sinovi Izrailjevi koji behu u Jerusalimu praznovaše praznik presnih hlebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruđa za slavu Gospodnju. I Jezekija govori ljubazno sa svim Levitima koji vešti behu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseći žrtve zahvalne i slaveći Gospoda Boga otaca svojih.
I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju. Jer Jezekija, car Judin, dade zboru hiljadu junaca i sedam hiljada ovaca; a knezovi dadoše zboru hiljadu junaca i deset hiljada ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika. I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što beše došao od Izrailja, i došljaci što behu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj. I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidovog cara Izrailjevog ne bi tako u Jerusalimu. Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova dođe u stan svetinje Gospodnje na nebo.