Milagres de Jesus

Isus iscjeljuje slijepce i njemaka

27 Kad je Isus odande odlazio, dva slijepca pođu za njime vičući: "Smiluj nam se, sine Davidov!"

28 Pođu za njim ravno u kuću u kojoj je odsjeo, a Isus ih upita: "Vjerujete li da to mogu učiniti?"

"Vjerujemo, Gospodine", odgovore mu.

29 Tada im dotakne oči i reče: "Neka vam bude prema vašoj vjeri!"

30 I oči im se otvore. Isus ih strogo upozori: "Nikome o tomu ne pričajte!" 31 Ali oni, kad iziđu, prošire glas o njemu po cijelome kraju.

Isus iscjeljuje slijepce u Jerihonu

29 Kad su Isus i učenici izlazili iz grada Jerihona, za njim je pošlo silno mnoštvo. 30 Kraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: "Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!" 31 Ljudi su ih stišavali, ali oni poviču još glasnije: "Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!"

32 Kad Isus to začuje, zaustavi se, pozove ih i upita: "Što hoćete da vam učinim?"

33 "Da progledamo, Gospodine!" rekoše. 34 Isus se sažali nad njima i dotakne im oči. Oni smjesta progledaju i krenu za Isusom.

Isus iscjeljuje slijepca

22 Kad stignu u Betsaidu, dovedu mu slijepca i zamole ga da ga dotakne i iscijeli. 23 Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči te na njih položi ruke. "Vidiš li što?" upita ga.

24 Čovjek podiže pogled. "Vidim ljude," reče, "ali nejasno, poput stabala koja hodaju!"

25 Tada mu Isus ponovno stavi ruke na oči i čovjeku se taj put posve vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno. 26 Isus ga pošalje kući. "Ne svraćaj putem u selo", reče mu.

Isus iscjeljuje gluhonijema čovjeka

31 Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.* 32 Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga. 33 On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik. 34 Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: "Otvori se!" 35 Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti.

36 Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali. 37 Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: "On čini divne stvari—čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!"

Isus vraća vid Bartimeju

46 Stigli su tako u Jerihon. Kad je Isus izlazio iz Jerihona u pratnji učenika i velikog mnoštva, pokraj puta sjedio je slijepi prosjak Bartimej, Timejev sin. 47 Kad je čuo da je stigao Isus iz Nazareta, počeo je vikati: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!"

48 Mnogi su ga korili i opominjali ga da ušuti, ali on počne još jače vikati: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

49 Kad Isus to začuje, zaustavi se i reče: "Recite mu da priđe."

Oni pozovu slijepca. "Samo hrabro!" kazaše mu. "Hajde, zove te!" 50 Bartimej zbaci sa sebe ogrtač, skoči i pritrči Isusu.

51 "Što želiš da ti učinim?" upita ga Isus.

"Da progledam, Gospodine!," zamoli slijepac.

52 "Hajde!", odgovori mu Isus. "Tvoja te je vjera iscijelila!" Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom.

Isus vraća vid slijepcu

35 Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio neki slijepac i prosio. 36 Čuo je žamor mnoštva koje je prolazilo pa se raspitao što je to. 37 "Prolazi Isus Nazarećanin", kazaše mu. 38 On nato poviče: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39 Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je samo još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

40 Kad ga Isus začuje, zaustavi se i zapovjedi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga: 41 "Što želiš da ti učinim?"

"Da progledam, Gospodine!" zamoli on.

42 A Isus mu reče: "Progledaj! Tvoja te je vjera iscijelila." 43 Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.

Isus vraća vid čovjeku slijepomu od rođenja

1 Prolazeći onuda, ugleda čovjeka slijepoga od rođenja. 2 Učenici ga zapitaju: "Učitelju, zašto se ovaj čovjek rodio slijep? Zbog svojih grijeha ili zbog grijeha svojih roditelja?"

3 "Ni zbog svojih, ni zbog roditeljskih grijeha," odgovori Isus, "već zato da se na njemu očituju Božja djela. 4 Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me je poslao. Bliži se tama u kojoj prestaje svako djelo. 5 Ali dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta."

6 Zatim pljune na zemlju, od pljuvačke načini blato, premaže njime slijepčeve oči 7 i reče mu: "Idi i operi se u ribnjaku Siloamu." (Siloam znači "Poslan".) Čovjek ode kamo ga je poslao, umije se i vrati se gledajući.

2 Odjednom mu pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti!"

3 Isus ispruži ruku i dotakne čovjeka. "Hoću! Budi čist!" reče mu. I guba odmah nestane. 4 Isus mu reče: "Nikome o tomu ne govori, već idi ravno svećeniku te sa sobom ponesi žrtveni dar prema Mojsijevu zakonu kao javno svjedočanstvo svojeg ozdravljenja."

2 Ondje mu donesu uzetog čovjeka na nosilima. Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: "Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!"

3 A neki od pismoznanaca pomisle: "Ovaj huli!"

4 Isus je prozreo što misle, pa ih upita: "Zašto mislite zlo u srcu? 5 Što je lakše reći uzetom čovjeku: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i idi’? 6 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe." Okrene se zatim prema uzetome i reče: "Ustani, uzmi nosila i idi kući!" 7 On ustane i ode kući.

10 i ondje spazi čovjeka usahnule ruke. Da bi ga mogli optužiti zbog potvrdnog odgovora, farizeji upitaju Isusa: "Je li dopušteno subotom iscijeliti?"

11 On odgovori: "Tko to od vas ne bi svoju jedinu ovcu ako bi u subotu upala u jamu iz nje izvadio? 12 A koliko je čovjek vredniji od ovce! Subotom je, dakle, slobodno činiti dobro."

13 Onome čovjeku zatim reče: "Ispruži ruku!" On ju ispruži, a ruka mu postane zdrava kao i druga.

30 Ondje je Šimunova punica ležala u velikoj vrućici te to odmah kazaše Isusu. 31 On joj priđe, uhvati ju za ruku i podigne, a vrućica prestane. Žena stane ih posluživati.

Isus iscjeljuje gubavca

40 Jednom dođe k njemu neki gubavac, klekne pred njega i zamoli ga: "Ako hoćeš, možeš me iscijeliti!"

41 Isus se sažali, ispruži ruku, dotakne ga i reče: "Hoću! Budi čist!" 42 Gube odmah nestane i čovjek postane čist.

3 Uto dođu četvorica noseći uzetog čovjeka na nosilima. 4 Kako nisu mogli kroz mnoštvo doći do Isusa, načine rupu u glinenom krovu nad njegovom glavom i spuste bolesnika na nosilima ravno pred Isusa. 5 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: "Sinko, oprošteni su ti grijesi!"

6 Ali neki židovski vjerski vođe koji su ondje sjedili rekoše u sebi: 7 "Kako ovaj može tako govoriti! On huli! Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!"

8 Isus duhom prozre njihove misli pa ih upita: "Zašto to smatrate hulom? 9 Što je lakše reći uzetom čovjeku: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani, uzmi svoja nosila i idi’? 10 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe." Okrene se zatim prema uzetome i reče: 11 "Zapovijedam ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!"

12 Čovjek smjesta ustane, uzme nosila i iziđe naočigled mnoštvu. Svi su se divili i slavili Boga govoreći: "Takvo što još nikad nismo vidjeli!"

Isus iscjeljuje u subotu

1 Isus ponovno ode u tamošnju sinagogu. Ondje je bio neki čovjek usahnule ruke. 2 Isusovi neprijatelji budno su pazili hoće li mu iscijeliti ruku u subotu da ga mogu optužiti. 3 Isus reče čovjeku usahnule ruke: "Ustani i dođi ovamo na sredinu!"

4 Zatim ih upita: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili zlo, život spasiti ili pogubiti?" Šutjeli su. 5 Srdito ih pogleda duboko ožalošćen tvrdoćom njihovih srca te reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On ju ispruži, a ruka mu postane zdrava.

Isus iscjeljuje gubavca

12 U nekome mjestu gdje je Isus boravio pojavi se iznenada pred njim čovjek pun gube. Čim spazi Isusa, baci se pred njega ničice, licem prema zemlji, i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti!"

13 Isus ispruži ruku i dotakne ga. "Hoću!" reče. "Budi čist!" I guba odmah nestane.

18 Neki ljudi donijeli su uzetog čovjeka na nosilima. Htjeli su ga unijeti unutra i položiti pred Isusa, 19 ali nisu se kroz mnoštvo uspjeli probiti do njega. Zato se popnu na krov, načine otvor među crepovima te ga s nosilima spuste među mnoštvo pred Isusa.

20 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: "Čovječe, oprošteni su ti grijesi!"

21 Pismoznanci i farizeji nato počnu umovati: "Tko je ovaj da tako huli? Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!"

22 Isus prozre njihovo umovanje, pa ih upita: "Zašto to smatrate hulom? 23 Što je lakše reći: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani i idi’? 24 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe." Okrene se zatim prema uzetome i reče: "Zapovijedam ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!"

25 Čovjek smjesta ustane te naočigled svih uzme nosila i ode slaveći Boga.

Isus iscjeljuje u subotu

6 Druge subote Isus uđe u sinagogu i počne poučavati. Ondje je bio neki čovjek usahnule desne ruke. 7 Pismoznanci i farizeji budno su pazili hoće li Isus u subotu iscijeliti, da ga mogu optužiti. 8 Ali Isus je znao za njihovu nakanu pa reče čovjeku usahnule ruke: "Ustani i dođi ovamo na sredinu!" Čovjek ustane i stane ispred svih.

9 Tada Isus reče farizejima i pismoznancima: "Pitam vas: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili zlo, život spasiti ili uništiti?" 10 Pogleda ih sve uokolo pa reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On ju ispruži, a ruka mu postane zdrava.

Vjera rimskoga stotnika

1 Kad je završio s govorom pred ljudima, Isus ode u Kafarnaum. 2 Ondje je nekom stotniku bio nasmrt bolestan sluga kojega je veoma cijenio,. 3 Kad je stotnik čuo za Isusa, pošalje k njemu židovske starješine s molbom da mu dođe iscijeliti slugu. 4 Oni usrdno zamole Isusa: "On zaslužuje da mu to učiniš 5 jer voli naš narod. Čak nam je i sinagogu izgradio."

6 Isus tako pođe s njima. Kad su već stigli nadomak kući, stotnik pošalje prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš u moju kuću. 7 Nisam dostojan ni da dođem k tebi, nego samo reci da moj sluga ozdravi i on će ozdraviti! 8 Jer i ja moram slušati svoje nadređene. A podređenom vojniku kažem: ‘Idi!’ i on ode, te drugome: ‘Dođi!’ i dođe; a sluzi kažem: ‘Učini to!’ i on učini."

9 Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrene se mnoštvu koje je išlo za njim te reče: "Kažem vam, takve vjere nisam vidio ni u koga u cijelom Izraelu!" 10 Kad su se stotnikovi prijatelji vratili kući, našli su slugu posve zdrava.

11 bila je ondje žena koja je osamnaest godina bila zgrbljena i nije se mogla uspraviti. Bila je, naime, opsjednuta duhom. 12 Kad ju Isus opazi, pozove ju i reče joj: "Ženo, oslobođena si od svoje bolesti!" 13 te položi na nju ruke. Žena se smjesta uspravi i počne slaviti Boga.

Isus iscjeljuje u subotu

1 Jedne je subote Isus bio na objedu pri nekome farizejskom vođi. Budno su pratili što će učiniti 2 jer je ondje bio čovjek koji je imao vodenu bolest. 3 "Je li prema Zakonu dopušteno liječiti ljude subotom ili nije?" upita Isus zakonoznance i farizeje. 4 Šutjeli su. On dotakne bolesnog čovjeka, iscijeli ga i reče mu da može ići.

Isus iscjeljuje desetoricu gubavaca

11 Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje. 12 Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje 13 i počnu vikati: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"

14 Kad ih opazi, Isus im reče: "Idite i pokažite se svećenicima!" Oni krenu i putem ozdrave od gube.

15 Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas. 16 Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac.

17 Isus upita: "Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica? 18 Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?" 19 Čovjeku zatim reče: "Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila."

Isus iscjeljuje bogalja

1 Nakon toga Isus se vrati u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan. 2 U gradu se, blizu Ovčjih vrata, nalazio ribnjak s pet natkrivenih trijemova, koji se na hebrejskome zove Bethesda. 3 Pod trijemovima je ležalo mnoštvo bolesnika—sakatih, slijepih i uzetih—čekajući da se uzbiba voda 4 jer je anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj tko bi nakon toga prvi ušao u vodu ozdravio bi ma od čega bolovao.

5 Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina. 6 Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: "Želiš li ozdraviti?"

7 "Ne mogu ozdraviti, Gospodine," reče čovjek, "jer nemam nikoga da mi pomogne ući u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do nje, uvijek me netko pretekne."

8 Isus mu reče: "Ustani, uzmi nosila i idi kući!"

9 Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota.

46 Putujući Galilejom, stigao je u grad Kanu, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. U gradu Kafarnaumu bio je neki kraljevski činovnik čiji je sin bio bolestan. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje i da putuje kroz Galileju, ode u Kanu te zamoli Isusa da dođe u Kafarnaum i iscijeli mu sina na samrti.

48 Isus reče: "Vi zaista nećete vjerovati ne vidite li znakove i čudesa."

49 Kraljevski ga je činovnik preklinjao: "Gospodine, molim te, dođi dok mi dijete nije umrlo!"

50 "Idi kući," reče mu Isus, "sin ti je živ." Čovjek povjeruje Isusovim riječima i uputi se doma.

51 Dok je još bio na putu, susretne svoje sluge koji su nosili vijest da mu je dijete živo. 52 Upita ih kada se dječak počeo osjećati bolje, a oni mu rekoše: "Jučer poslijepodne oko jedan sat groznica mu je naglo minula." 53 Otac shvati da je to bilo upravo onda kad mu je Isus rekao: "Sin ti je živ." Činovnik i svi njegovi ukućani povjeruju u Isusa. 54 Bilo je to drugo čudo koje je Isus učinio u Galileji vraćajući se iz Judeje.

20 Neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu otraga i dotakne skut njegova ogrtača 21 jer je pomislila: "Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!"

22 Isus se okrene i spazi ju te joj reče: "Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera iscijelila." I žena istoga trena ozdravi.

25 Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. 26 Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. 27 Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. 28 Mislila je: "Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!" 29 I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.

43 Među ljudima je bila i neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja. Sve što je imala potrošila je na liječnike, ali ju nitko nije mogao izliječiti. 44 Ona priđe Isusu otraga i dotakne skut njegova ogrtača. Krvarenje joj odmah prestane.

45 "Tko me je dotaknuo?" upita Isus.

Svi su to nijekali, a Petar reče: "Učitelju, pa toliko se mnoštvo gura oko tebe!"

46 Isus odgovori: "Ne, netko me je namjerno dotaknuo. Osjetio sam kako sila izlazi iz mene." 47 Videći da se ne može skriti, žena mu sva uplašena priđe, padne ničice i pred svima ispriča zašto ga je dotaknula i kako je smjesta ozdravila. 48 On joj reče: "Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru."

Isus iscjeljuje zbog velike vjere ljudi

18 Dok je još govorio, pristupi mu neki poglavar i padne pred njega ničice klanjajući se. "Kćerka mi je umrla", reče. "Ali ti dođi i stavi ruku na nju, pa će oživjeti."

19 Isus pođe s učenicima njegovu domu.

23 Kad je Isus stigao do poglavarova doma, ugleda bučno mnoštvo i svirače. 24 "Odstupite! Djevojčica nije umrla, nego samo spava!" A oni ga počnu ismijavati. 25 Kad ih je istjerao, Isus uđe k djevojčici i uzme ju za ruku, a ona ustane.

22 Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice 23 preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. "Na samrti je", reče on. "Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi."

24 Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo.

38 Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas. 39 On uđe i reče im: "Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!" 40 Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van.

Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica. 41 Uhvati ju za ruku i reče joj: "Talita kum!" (što znači: "Ustani, djevojčice!"). 42 Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni.

31 "S kime dakle da usporedim ovaj naraštaj? Kome li su slični? 32 On je poput djece koja sjede i igraju se na gradskome trgu, pa jedna drugoj dovikuju:

‘Veselo smo vam zasvirali,

ali niste htjeli zaplesati.

Onda smo vam zapjevali tužaljke,

ali ni plakati niste htjeli.’

33 Jer, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a vi kažete: ‘Ima zloduha.’ 34 Onda sam došao ja, Sin Čovječji. Jedem i pijem, pa sada kažete: ‘Izjelica je i pijanac, prijatelj je ubiračima poreza i drugim grešnicima!’ 35 Ali Božja će se mudrost opravdati djelima pred svom svojom djecom."

Grešnica pomazuje Isusa

36 Neki farizej pozove Isusa k sebi na objed te Isus dođe i zauzme mjesto za stolom. 37 Uto dođe neka žena koja je bila javna grešnica. Doznala je da je Isus u gradu pa je donijela alabasternu posudu mirisne pomasti.

41 Dođe tada neki čovjek imenom Jair, predstojnik sinagoge, te se baci Isusu pred noge moleći ga da pođe njegovu domu. 42 Dvanaestogodišnja kći jedinica bila mu je na samrti.

Isus pođe za njim dok se mnoštvo natiskivalo oko njega.

49 Dok je Isus još to govorio, stigao je netko iz Jairova doma s viješću: "Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja!"

50 Isus je to čuo pa reče Jairu: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"

51 Kad je došao u kuću, ne dopusti nikomu da uđe s njim osim Petru, Ivanu, Jakovu te djetetovu ocu i majci. 52 Svi su ondje plakali i naricali za djevojčicom. Isus im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego samo spava!"

53 Ali oni su ga ismijavali znajući da je umrla. 54 Isus ju uhvati za ruku i poviče: "Ustani, djevojčice!" 55 U nju se odmah vrati duh te ustane. Isus zapovjedi da joj daju jesti. 56 Roditelji se zaprepaste. A Isus im zapovjedi da nikome ne govore o tome što se dogodilo.

Lazarova smrt

1 Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. Živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom. 2 Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom.* Kako im je brat Lazar bio bolestan, 3 sestre pošalju Isusu poruku: "Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan."

4 Kad je Isus to čuo, reče: "Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti." 5 Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara, 6 nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio. 7 Nakon dva dana napokon reče učenicima: "Hajdemo natrag u Judeju!"

8 Ali učenici se usprotive. "Učitelju," rekoše mu, "zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?"

9 Isus odgovori: "Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta. 10 Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla." 11 Zatim reče: "Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi."

12 Učenici su rekli: "Gospodine, ako spava, znači da ozdravit će!" 13 Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je htio kazati da je umro.

14 Tada im posve otvoreno reče: "Lazar je umro.

Isus smiruje oluju

23 Isus se ukrca u lađu, a za njim uđu i njegovi učenici. 24 Odjednom nastane tako silna oluja da su se valovi prelijevali preko lađice. Isus je spavao. 25 Učenici dođu k njemu i probude ga: "Gospodine, spasi nas! Izginut ćemo!" 26 Isus im reče: "Malovjerni! Što se toliko strašite?" Ustane zatim i zaprijeti vjetru i valovima, a oluja se stiša i nastane velika tišina.

27 Ljudi su se u čudu pitali: "Pa tko je on da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

15 Uvečer mu priđu učenici i kazaše. "Pust je ovo kraj a već je i kasno. Otpusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!"

16 Ali Isus odgovori: "Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!"

17 "Pa ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe!"

18 "Donesite ih!" reče. 19 Zapovjedi zatim mnoštvu da sjednu na travu. Uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi hranu. Razlomi kruh i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili mnoštvu. 20 I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo ih je dvanaest punih košara. 21 A nahranilo se pet tisuća muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.

25 Oko tri sata ujutro* Isus dođe k učenicima hodajući po vodi.

Isus hrani četiri tisuće ljudi

32 Isus pozove učenike i reče im: "Žao mi je ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne jer će putem klonuti."

33 Učenici odgovore: "Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliko mnoštvo?"

34 "Koliko hrane imate?" upita Isus.

"Sedam kruhova i nekoliko ribica", rekoše. 35 Isus zapovjedi mnoštvu da posjeda na zemlju 36 te uzme sedam kruhova i ribe, zahvali Bogu, razlomi ih i dade učenicima. Oni ih razdijele mnoštvu. 37 Svi su se do sita najeli i još su ostacima napunili sedam košara. 38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.

Plaćanje hramskoga poreza

24 Kad su stigli u Kafarnaum, pristupe Petru ubirači hramskoga poreza i upitaju ga: "Zar vaš učitelj ne plaća porez?"

25 "Plaća!" odgovori Petar. Zatim uđe u kuću, a Isus ga presretne pitanjem: "Što misliš, Šimune, ubiru li zemaljski kraljevi porez ili carinu od svojih ili od tuđih sinova?"

26 Kad on odgovori: "Od tuđih", Isus mu reče: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. 27 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru i baci udicu. Prvoj ribi koju uhvatiš otvori usta, pa ćeš unutra naći novčić. Uzmi ga pa im njime plati za mene i za sebe."

Isus proklinje smokvu

18 Vraćajući se ujutro u Jeruzalem, Isus ogladni. 19 Opazi pokraj puta smokvu i priđe joj, ali na njoj ne nađe ničega osim lišća. Nato joj reče: "Ne bilo više nikada na tebi roda!" I smokva se smjesta osuši.

20 Učenici se zaprepaste. "Kako se smokva tako brzo sasušila?" pitali su.

21 "Zaista vam kažem," odgovori im Isus, "budete li imali vjere i ne budete li sumnjali, činit ćete ne samo to što sam ja učinio sa smokvom nego kažete li ovoj planini: ‘Digni se i baci se u more!’—to će se i dogoditi. 22 Sve što s vjerom zamolite, primit ćete."

37 Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. 38 Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: "Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?"

39 Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: "Utišaj se! Umukni!" Vjetar prestane i nastane velika tišina. 40 On upita učenike: "Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?"

41 Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: "Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

35 Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: "Pust je ovo kraj a već je i kasno. 36 Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo!"

37 "Vi ih nahranite!" odgovori im Isus.

"Čime?" upitaju. "Trebalo bi nam cijelo bogatstvo* da se kupi hrana za toliko mnoštvo!"

38 "Pogledajte koliko hrane imate", reče im.

Vrate se i kažu da imaju pet kruhova i dvije ribe. 39 Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi. 40 Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi. 41 Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe. 42 Svi su jeli dok se nisu nasitili 43 i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba. 44 A nahranilo se pet tisuća muškaraca.

48 Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro* krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići, 49 ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast. 50 Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: "Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!" 51 Tada su ušli u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.

Isus hrani četiri tisuće ljudi

1 U to se vrijeme opet okupi veliko mnoštvo, a ljudi nisu imali što jesti. Isus pozove učenike te im reče: 2 "Žao mi je tih ljudi. Već su tri dana ovdje sa mnom i više nemaju što jesti. 3 Ako ih pošaljem gladne kućama, klonut će na putu. Neki su došli izdaleka."

4 "Pa kako da im u ovoj pustoši nabavimo dovoljno hrane?" upitaju učenici.

5 "Koliko kruhova imate?" upita ih.

"Sedam", odgovore. 6 Nato on reče mnoštvu da posjeda po zemlji. Zatim uzme sedam kruhova, zahvali za njih Bogu, razlomi ih na komade i dade svojim učenicima. A učenici ih podijele mnoštvu. 7 Nađe se i nekoliko ribica. Isus ih blagoslovi pa reče učenicima da i njih podijele.

8 Svi se nasitiše, a zatim pokupe sedam košara preostale hrane. 9 Ondje je bilo oko četiri tisuće muškaraca. Pošto su jeli, on ih otpusti kućama.

Isus proklinje smokvu

12 Sljedećeg jutra krenu iz Betanije, a Isus ogladni. 13 Izdaleka opazi razlistalu smokvu pa joj priđe da vidi ima li na njoj koja smokva. Ali nije bilo ničega osim lišća jer još nije bilo vrijeme da smokva donese rod. 14 Isus reče stablu: "Nikada više nitko s tebe ploda ne jeo!" Čuli su to i učenici.

Pouka o smokvi

20 Prolazeći ujutro pokraj smokve koju je Isus prokleo, opaze da se iz korijena osušila. 21 Petar se sjeti Isusovih riječi i uzvikne: "Učitelju*, pogledaj! Smokva koju si prokleo osušila se!"

22 "Imajte vjeru u Boga!" odgovori im Isus. 23 "Zaista vam kažem, kada bi tko rekao ovoj planini: ‘Digni se i baci se u more’ i pritom ne bi posumnjao u srcu, nego vjerovao da će se to i dogoditi, to bi se zaista zbilo. 24 Zato vam kažem: što god da u molitvi tražite, vjerujte da ste to već dobili, pa ćete i dobiti. 25 Ali kad god ustanete moliti,* najprije oprostite svima onima kojima što zamjerate da bi i vama nebeski Otac oprostio vaše grijehe."

Prvi učenici

1 Dok je jednom stajao na obali Genezaretskoga jezera* a mnoštvo je nagrnulo k njemu da sluša Božju riječ, 2 Isus ugleda dvije lađice koje su ribari ostavili uz obalu jer su ispirali mreže. 3 Uđe u jednu od njih te zamoli Šimuna, kojemu je pripadala, da ju malo odgurne od obale. Zatim sjedne i počne iz lađice poučavati narod.

4 Kad je završio s govorom, reče Šimunu: "Izvezi natrag na pučinu, pa bacite mreže za lov!" 5 "Gospodine," reče mu Šimun, "cijelu smo noć teško radili i ništa nismo uhvatili, ali kad ti tako kažeš, bacit ću mreže." 6 Kad su ih bacili, u njih se uhvati toliko riba da su se razdirale. 7 Ribari stanu mahati svojim drugovima u drugoj lađici da im priskoče u pomoć. Oni dođu, pa napune obje lađice ribom tako da su gotovo tonule.

8 Kad je to vidio Šimun Petar, padne na koljena pred Isusom i reče mu: "Gospodine, udalji se od mene jer sam odviše grešan da bih ti bio blizu!" 9 Silna lovina riba zaprepastila je njega i sve koji su bili s njime, 10 pa tako i Šimunove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove.

Isus odgovori Šimunu: "Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!" 11 Oni izvuku lađice na kopno, a zatim sve ostave i pođu za njim.

Isus smiruje oluju

22 Isus i učenici jednog su dana ušli u lađicu. Isus im reče: "Prijeđimo na drugu stranu jezera." I otisnu se od obale. 23 Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezeru se podigne oluja. Voda se stane prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. Bili su u pogibli.

24 Učenici probude Isusa vičući: "Učitelju! Učitelju, izginut ćemo!"

Isus se probudi te zaprijeti vjetru i uzburkanim valovima. Oni se umire i nastane tišina. 25 "Gdje vam je vjera?" upita ih.

A učenici su prestrašeni i začuđeni pitali: "Tko je on da zapovijeda vjetrovima i vodi i da mu se oni pokoravaju?"

Isus smiruje oluju

22 Isus i učenici jednog su dana ušli u lađicu. Isus im reče: "Prijeđimo na drugu stranu jezera." I otisnu se od obale. 23 Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezeru se podigne oluja. Voda se stane prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. Bili su u pogibli.

24 Učenici probude Isusa vičući: "Učitelju! Učitelju, izginut ćemo!"

Isus se probudi te zaprijeti vjetru i uzburkanim valovima. Oni se umire i nastane tišina. 25 "Gdje vam je vjera?" upita ih.

A učenici su prestrašeni i začuđeni pitali: "Tko je on da zapovijeda vjetrovima i vodi i da mu se oni pokoravaju?"

Isus iscjeljuje opsjednutog čovjeka

26 Doplove tako u gergezenski*i Marko 5:1. kraj nasuprot Galileji.

12 Kasno popodne prišla su mu dvanaestorica učenika. "Otpusti ljude", rekli su. "Neka odu u okolna sela i zaseoke pronaći smještaj i jelo jer smo ovdje u pustoši."

13 Ali Isus im reče: "Vi ih nahranite."

"Imamo samo pet kruhova i dvije ribe", prosvjedovali su. "Zar da mi idemo kupiti hranu za sav ovaj narod?" 14 Samo muškaraca ondje je bilo otprilike pet tisuća.

"Recite im da posjedaju u skupine po pedesetero", odgovori Isus. 15 I svi posjedaju. 16 Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. 17 Svi su jeli dok se nisu nasitili i još su dvanaest košara napunili ostacima preostalima mnoštvu.

Svadba u Kani

1 Dva dana poslije bila je svadba u Kani Galilejskoj, a ondje bijaše i Isusova majka. 2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani. 3 Za vrijeme slavlja potrošila se sva zaliha vina, pa majka reče Isusu: "Nemaju vina."

4 "A što bi ti od mene htjela?" odgovori joj Isus. "Moje vrijeme još nije došlo."

5 Njegova majka reče slugama: "Učinite sve što vam kaže!"