Milagres de Jesus
Os Evangelhos registram dezenas de milagres realizados por Jesus — curas, ressurreições, domínio sobre a natureza e libertações. Cada milagre revelava sua divindade e compaixão.
Curas de cegos e surdos
Jesus devolveu a visão aos cegos e a audição aos surdos, manifestando seu poder sobre toda enfermidade e deficiência.
A kad je Isus odlazio odande, za Njim iđahu dva slepca vičući i govoreći: Pomiluj nas, sine Davidov! A kad dođe u kuću, pristupiše k Njemu slepci, i reče im Isus: Verujete li da mogu to učiniti? A oni Mu rekoše: Da Gospode. Tada dohvati se očiju njihovih govoreći: Po veri vašoj neka vam bude. I otvoriše im se oči. I zapreti im Isus govoreći: Gledajte da niko ne dozna. A oni izišavši razglasiše Ga po svoj zemlji onoj.
I kad je izlazio iz Jerihona za Njim iđaše narod mnogi. I gle, dva slepca seđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov! A narod prećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov! I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: Šta hoćete da vam učinim? Rekoše Mu: Gospode, da se otvore oči naše. I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovih, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za Njim.
I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k Njemu slepoga, i moljahu Ga da ga se dotakne. I uzevši za ruku slepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oči metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li šta. I pogledavši reče: Vidim ljude gde idu kao drva. I potom opet metnu mu ruke na oči, i reče mu da progleda: i isceli se, i vide sve lepo. I posla ga kući njegovoj govoreći: Ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
I opet izađe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more galilejsko u krajeve desetogradske. I dovedoše k Njemu gluvog i mutavog, i moljahu Ga da metne na nj ruku. I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegovog; i pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jeste: Otvori se. I odmah mu se otvoriše uši, i razreši se sveza jezika njegovog i govoraše lepo. I zapreti im da nikome ne kazuju; ali što im više On zabranjivaše oni još više razglašavahu. I vrlo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluve čini da čuju i neme da govore.
I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, On i učenici Njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slepi, seđaše kraj puta i prošaše. I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: Sine Davidov, Isuse! Pomiluj me! I prećahu mu mnogi da ućuti, a on još više vikaše: Sine Davidov! Pomiluj me! I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slepca govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te. A on zbacivši sa sebe haljine svoje, ustade i dođe k Isusu. I odgovarajući reče mu Isus: Šta hoćeš da ti učinim? A slepi reče Mu: Ravuni! Da progledam. A Isus reče mu: Idi, vera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i ode putem za Isusom.
A kad se približi k Jerihonu, jedan slepac seđaše kraj puta proseći. A kad ču narod gde prolazi zapita: Šta je to? I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! Pomiluj me. I prećahu mu oni što iđahu napred da ućuti; a on još više vikaše: Sine Davidov! Pomiluj me. I Isus stade i zapovedi da Mu ga dovedu; a kad Mu se približi, zapita ga govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! Da progledam. A Isus reče: Progledaj; vera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i pođe za Njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji videše hvaljahu Boga.
Isceljenje slepog od rođenja u Subotu. Fariseji ispituju isceljenog.
I prolazeći vide čoveka slepog od rođenja. I zapitaše Ga učenici Njegovi govoreći: Ravi! Ko sagreši, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slep? Isus odgovori: Ni on sagreši ni roditelji njegovi, nego da se jave dela Božija na njemu. Meni valja raditi dela Onog koji me posla dok je dan: doći će noć kad niko ne može raditi. Dok sam na svetu videlo sam svetu. Rekavši ovo pljunu na zemlju i načini kao od pljuvačke, i pomaza kalom oči slepome, i reče: Idi umij se u banji siloamskoj (koje znači poslan). Otide, dakle, i umi se, i dođe gledajući.
Curas de paralíticos e enfermos
Paralíticos caminharam, leprosos ficaram limpos e todo tipo de doença foi curada pelo toque e pela palavra de Jesus.
I gle, čovek gubav dođe i klanjaše Mu se govoreći: Gospode! Ako hoćeš, možeš me očistiti. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube. I reče mu Isus: Gledaj, nikom ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovedio Mojsije radi svedočanstva njima.
I gle, donesoše Mu uzeta koji ležaše na odru. I videvši Isus veru njihovu reče uzetom: Ne boj se, sinko, opraštaju ti se gresi tvoji. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga. I videći Isus pomisli njihove reče: Zašto zlo mislite u srcima svojim? Jer šta je lakše reći: Opraštaju ti se gresi; ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin čovečiji na zemlji opraštati grehe (tada reče uzetom): Ustani, uzmi odar svoj i idi doma. I ustavši otide doma.
I gle, čovek beše tu s rukom suvom; i zapitaše Ga govoreći: Valja li u subotu lečiti? Da bi Ga okrivili. A On reče im: Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi? A koliko je čovek pretežniji od ovce? Dakle valja u subotu dobro činiti. Tada reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.
A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše Mu za nju. I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
I dođe k Njemu gubavac moleći Ga i na kolenima klečeći pred Njim i reče Mu: Ako hoćeš, možeš me očistiti. A Isus, pošto se smilovao, pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se. I tek što mu to reče, a guba ode s njega, i osta čist.
I dođoše k Njemu s oduzetim koga su nosili četvoro. I ne mogući približiti se k Njemu od naroda otkriše kuću gde On beše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše. A Isus videvši veru njihovu reče uzetome: Sinko! Opraštaju ti se gresi tvoji. A onde seđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga? I odmah razumevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi, ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, (reče uzetome:) Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. I usta odmah, i uzevši odar izađe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: Nikada toga videli nismo.
Isus isceljuje u Subotu suvu ruku, izgoni nečiste duhove. Izbor Dvanaestorice. Kažnjava fariseje što hule na Duha Svetog. Kazuje ko su Njegovi pravi srodnici.
I uđe opet u zbornicu, i onde beše čovek sa suvom rukom. I motrahu za Njim neće li ga u subotu isceliti da Ga okrive. I reče čoveku sa suvom rukom: Stani na sredinu. I reče im: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? Dušu održati, ili pogubiti? A oni su ćutali. I pogledavši na njih s gnevom od žalosti što su im onako srca odrvenila, reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.
I kad beše Isus u jednom gradu, i gle, čovek sav u gubi: i videvši Isusa pade ničice moleći Mu se i govoreći: Gospode! Ako hoćeš možeš me očistiti. I pruživši ruku dohvati ga se. I reče: Hoću, očisti se. I odmah guba spade s njega.
I gle, ljudi donesoše na odru čoveka koji beše uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda Nj; i ne našavši kuda će ga uneti od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga s odrom na sredu pred Isusa. I videvši veru njihovu reče mu: Čoveče! Opraštaju ti se gresi tvoji. I počeše pomišljati književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga? A kad razume Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta mislite u srcima svojim? Šta je lakše reći: Opraštaju ti se gresi tvoji? Ili reći: Ustani i hodi? Nego da znate da vlast ima Sin čovečiji na zemlji opraštati grehe, (reče uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kući svojoj. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide kući svojoj hvaleći Boga.
A dogodi se u drugu subotu da On uđe u zbornicu i učaše, i beše onde čovek kome desna ruka beše suva. Književnici pak i fariseji gledahu za Njim neće li u subotu isceliti, da Ga okrive. A On znaše pomisli njihove, i reče čoveku koji imaše suvu ruku: Ustani i stani na sredu. A on ustade i stade. A Isus reče im: Da vas zapitam: Šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? Održati dušu ili pogubiti? A oni ćutahu. I pogledavši na sve njih reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.
O kapetanovom sluzi i mladiću u Nainu. Jovanovo poslanstvo. Grešnica pomazuje Isusa mirom.
A kad svrši sve reči svoje pred narodom, dođe u Kapernaum. U kapetana pak jednog beše sluga bolestan na umoru koji mu beše mio. A kad ču za Isusa, posla k Njemu starešine judejske moleći Ga da bi došao da mu isceli slugu. A oni došavši k Isusu moljahu Ga lepo govoreći: Dostojan je da mu to učiniš; jer ljubi narod naš, i načini nam zbornicu. A Isus iđaše s njima. I kad već behu blizu kuće, posla kapetan k Njemu prijatelje govoreći Mu: Gospode! Ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moju strehu; zato i ne držah sebe dostojnog da Ti dođem, nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj. Jer i ja sam čovek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa kažem jednom: Idi, i ide; i drugom: Dođi, i dođe; i sluzi svom: Učini to, i učini. A kad to ču Isus, začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za Njim reče: Kažem vam: ni u Izrailju tolike vere ne nađoh. I vrativši se poslani nađoše bolesnog slugu zdravog.
i gle, beše onde žena bolesna od duha osamnaest godina, i beše zgrčena, i ne mogaše se ispraviti. A kad je vide, dozva je Isus i reče joj: Ženo! Oproštena si od bolesti svoje. I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga.
Isceljenje u Subotu čoveka koji je patio od vodene bolesti. Treba biti ponizan i činiti dobro. Priča o Velikoj večeri. Odricanje samog sebe.
I dogodi Mu se da dođe u subotu u kuću jednog kneza farisejskog da jede hleb; i oni motrahu na Njega. I gle, beše pred Njim nekakav čovek na kome beše debela bolest. I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Je li slobodno u subotu isceljivati? A oni oćuteše. I dohvativši ga se isceli ga i otpusti.
I kad iđaše u Jerusalim, On prolažaše između Samarije i Galileje. I kad ulažaše u jedno selo sretoše Ga deset gubavih ljudi, koji staše izdaleka, i podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! Pomiluj nas. I videvši ih reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I oni idući očistiše se. A jedan od njih videvši da se isceli povrati se hvaleći Boga glasno, i pade ničice pred noge Njegove, i zahvali Mu. I to beše Samarjanin. A Isus odgovarajući reče: Ne isceliše li se desetorica? Gde su dakle devetorica? Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin? I reče mu: Ustani, idi; vera tvoja pomože ti.
Isceljenje tridesetosmogodišnjeg bolesnika u banji Vitezdi. Isus govori o Sebi kao Sudiji i o Onom koji vaskrsava mrtve.
A potom beše praznik jevrejski, i iziđe Isus u Jerusalim.
U Jerusalimu, pak, kod Ovčijih vrata ima banja, koja se zove jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenih tremova, u kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slepih, hromih, suvih, koji čekahu da se zaljuja voda; jer anđeo Gospodnji silažaše u određeno vreme u banju i mućaše vodu; i koji najpre ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. A onde beše jedan čovek koji trideset i osam godina beše bolestan. Kad vide Isus ovog gde leži, i razume da je već odavno bolestan, reče mu: Hoćeš li da budeš zdrav? Odgovori Mu bolesni: Da, Gospode; ali nemam čoveka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe pre mene. Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi. I odmah ozdravi čovek, i uzevši odar svoj hođaše.
A taj dan beše subota.
Dođe pak Isus opet u Kanu galilejsku, gde pretvori vodu u vino. I beše neki carev čovek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. Ovaj čuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k Njemu i moljaše Ga da siđe i da mu isceli sina; jer beše na samrti. I reče mu Isus: Ako ne vidite znaka i čudesa, ne verujete. Reče Mu carev čovek: Gospode! Siđi dok nije umrlo dete moje. Reče mu Isus: Idi, sin je tvoj zdrav. I verova čovek reči koju mu reče Isus, i pođe. I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Sin je tvoj zdrav. Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: Juče u sedmom sahatu pusti ga groznica. Tada razume otac da beše onaj sahat u koji mu reče Isus: Sin je tvoj zdrav. I verova on i sva kuća njegova. Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.
A mulher com fluxo de sangue
Uma mulher que sofria há doze anos tocou a orla do manto de Jesus e foi curada instantaneamente pela sua fé.
I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati Mu se skuta od haljine Njegove. Jer govoraše u sebi: Samo ako se dotaknem haljine Njegove, ozdraviću. A Isus obazrevši se i videvši je reče: Ne boj se, kćeri; vera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od tog časa.
I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi i veliku muku podnela od mnogih lekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nisu pomogli, nego još gore načinili, kad je čula za Isusa, dođe u narodu sastrag, i dotače se haljine Njegove. Jer govoraše: Ako se samo dotaknem haljina Njegovih ozdraviću. I odmah presahnu izvor krvi njene, i oseti u telu da ozdravi od bolesti.
I beše jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na lekare i nijedan je nije mogao izlečiti, i pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine Njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što se dotače mene? A kad se svi odgovarahu, reče Petar i koji behu s njim: Učitelju! Narod Te opkolio i turka Te, a Ti kažeš: Ko je to što se dotače mene? A Isus reče: Neko se dotače mene; jer ja osetih silu koja iziđe iz mene. A kad vide žena da se nije sakrila, pristupi drhćući, i pade pred Njim, i kaza Mu pred svim narodom zašto Ga se dotače i kako odmah ozdravi. A On joj reče: Ne boj se, kćeri! Vera tvoja pomože ti; idi s mirom.
Ressurreições
Jesus ressuscitou mortos — a filha de Jairo, o filho da viúva de Naim e Lázaro. Ele é Senhor sobre a morte.
Dok On tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše Mu se govoreći: Kći moja sad umre; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživeće. I ustavši Isus za njim pođe i učenici Njegovi.
I došavši Isus u dom knežev i videvši svirače i ljude zabunjene reče im: Odstupite, jer devojka nije umrla, nego spava. I podsmevahu Mu se. A kad istera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta devojka.
I gle, dođe jedan od starešina zborničkih po imenu Jair; i videvši Ga pade pred noge Njegove. I moljaše Ga vrlo govoreći: Kći je moja na samrti; da dođeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi. I pođe s njim.
I za Njim iđaše naroda mnogo i turkahu Ga.
I dođe u kuću starešine zborničkog, i vide vrevu i plač i jauk veliki. I ušavši reče im: Šta ste uzavreli te plačete? Devojka nije umrla, nego spava. I podsmevahu Mu se. A On isteravši sve uze oca devojčinog i mater i koji behu s Njim, i uđe gde ležaše devojka. I uzevši devojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: Devojko, tebi govorim, ustani. I odmah usta devojka i hođaše; a beše od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim.
A Gospod reče: Kakvi ću kazati da su ljudi ovog roda? I kakvi su? Oni su kao deca koja sede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: Svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste.
Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hleb ni pije vino, a vi kažete: Đavo je u njemu; dođe Sin čovečiji koji i jede i pije, a vi kažete: Gle čoveka izelice i pijanice, druga carinicima i grešnicima. I opravdaše premudrost sva deca njena.
Moljaše Ga pak jedan od fariseja da bi obedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sede za trpezu: I gle, žena u gradu koja beše grešnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira;
I gle, dođe čovek po imenu Jair, koji beše starešina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše Ga da uđe u kuću njegovu; jer u njega beše jedinica kći od dvanaest godina, i ona umiraše.
A kad iđaše Isus, turkaše Ga narod.
Dok On još govoraše, dođe neko od kuće starešine zborničkog govoreći mu: Umre kći tvoja, ne trudi učitelja. A kad ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo veruj, i oživeće. A kad dođe u kuću, ne dade nijednome ući osim Petra i Jovana i Jakova, i devojčinog oca i matere. A svi plakahu i jaukahu za njom; a On reče: Ne plačite, nije umrla nego spava. I podsmevahu Mu se znajući da je umrla. A On izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: Devojko! Ustani! I povrati se duh njen, i ustade odmah; i zapovedi da joj daju neka jede. I diviše se roditelji njeni. A On im zapovedi da nikome ne kazuju šta je bilo.
Lazarevo vaskrsenje. Poglavari sveštenički dogovaraju se da ubiju Isusa.
Beše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte, sestre njene. (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, beše ona što pomaza Gospoda mirom i otre noge Njegove svojom kosom.) Onda poslaše sestre k Njemu govoreći: Gospode! Gle, onaj koji Ti je mio bolestan je. A kad ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi Sin Božji s nje.
A Isus ljubljaše Martu i sestru njenu i Lazara. A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mestu gde beše. A potom reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju. Učenici Mu rekoše: Ravi! Sad Judejci htedoše da Te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo? Isus odgovori: Nije li dvanaest sahata u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi videlo ovog sveta; a ko ide noću spotiče se, jer nema videla u njemu. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda Mu rekoše učenici Njegovi: Gospode! Ako je zaspao, ustaće. A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umre.
Domínio sobre a natureza
Jesus acalmou a tempestade, andou sobre as águas e multiplicou pães. A natureza obedece à voz do seu Criador.
I kad uđe u lađu, za Njim uđoše učenici Njegovi. I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; a On spavaše. I prikučivši se učenici Njegovi probudiše Ga govoreći: Gospode! Izbavi nas, izgibosmo. I reče im: Zašto ste strašljivi, maloverni? Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i postade tišina velika. A ljudi čudiše se govoreći: Ko je Ovaj da Ga slušaju i vetrovi i more?
A pred veče pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Ovde je pusto mesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. A oni rekoše Mu: Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe. A On reče: Donesite mi ih ovamo. I zapovedi narodu da posedaju po travi; pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojim, a učenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih. A onih što su jeli beše ljudi oko pet hiljada, osim žena i dece.
A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.
A Isus dozvavši učenike svoje reče: Žao mi je ovog naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. I rekoše Mu učenici Njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hleb da se nasiti toliki narod? I reče im Isus: Koliko hlebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice. I zapovedi narodu da posedaju po zemlji. I uzevši onih sedam hlebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojim, a učenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih. A onih što su jeli beše četiri hiljade ljudi, osim žena i dece.
A kad dođoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar vaš učitelj neće dati didrahme? Petar reče: Hoće. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: Šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i harače, ili od svojih sinova ili od tuđih? Reče Njemu Petar: Od tuđih. Reče mu Isus: Dakle ne plaćaju sinovi. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvo uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.
A ujutru, vraćajući se u grad, ogladne. I ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe k njoj, i ne nađe ništa na njoj do lišće samo, i reče joj: Da nikad na tebi ne bude roda do veka. I odmah usahnu smokva.
I videvši to učenici diviše se govoreći: Kako odmah usahnu smokva! A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem: ako imate veru i ne posumnjate, ne samo smokveno učinićete, nego i gori ovoj ako kažete: Digni se i baci se u more, biće. I sve što uzištete u molitvi verujući, dobićete.
I postade velika oluja; i valovi tako zalivahu u lađu da se već napuni. A On na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše Ga, i rekoše Mu: Učitelju! Zar Ti ne mariš što ginemo? I ustavši zapreti vetru, i reče moru: Ćuti, prestani. I utoli vetar, i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vere. I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugom: Ko je Ovaj, dakle, da Ga i vetar i more slušaju?
I kad bi već pred noć, pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Pusto je mesto, a već je kasno; otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hleba; jer nemaju šta jesti. A On odgovarajući reče im: Dajte im vi neka jedu. A oni rekoše: Jedino da idemo da kupimo za dvesta groša hleba, pa da im damo da jedu? A On im reče: Koliko hlebova imate? Idite i vidite. I videvši rekoše: Pet hlebova i dve ribe. I zapovedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. I uzevši onih pet hlebova i dve ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hlebove, i dade učenicima svojim da metnu ispred njih; i one dve ribe razdeli svima. I jedoše svi, i nasitiše se. I nakupiše komada dvanaest kotarica punih i od riba. A beše onih što su jeli hlebove oko pet hiljada ljudi.
I vide ih gde se muče veslajući: jer im beše protivan vetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i htede da ih mimoiđe. A oni videvši Ga gde ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; jer Ga svi videše i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se. I uđe k njima u lađu, i utoli vetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
Nahranjeno četiri hiljade ljudi. Traženje znaka. Treba se čuvati fariseja i Iroda. Isceljenje slepog. Petrova ispovest. Prvo proricanje stradanja.
U to vreme, kad beše vrlo mnogo naroda i ne imahu šta jesti, dozva Isus učenike svoje i reče im: Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti. I ako ih otpustim gladne kućama njihovim, oslabiće na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka. I odgovoriše Mu učenici Njegovi: Otkuda ćemo uzeti hleba ovde u pustinji da ih nahranimo? I zapita ih: Koliko imate hlebova? A oni kazaše: Sedam. I zapovedi narodu da posedaju po zemlji; i uzevši onih sedam hlebova i hvalu davši, prelomi, i dade učenicima svojim da razdadu; i razdadoše narodu. I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reče da i njih razdadu. I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica. A onih što su jeli beše oko četiri hiljade. I otpusti ih.
I sutradan kad izađoše iz Vitanije, ogladne. I videvši izdaleka smokvu s lišćem dođe ne bi li šta našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne beše vreme smokvama. I odgovarajući Isus reče joj: Da odsad od tebe niko ne jede roda doveka. I slušahu učenici Njegovi.
I u jutru prolazeći videše smokvu gde se posušila iz korena. I opomenuvši se Petar reče Mu: Ravi! Gle, smokva što si je prokleo, posušila se. I odgovarajući Isus reče im: Imajte veru Božju; jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svom, nego uzveruje da će biti kao što govori: biće mu šta god reče. Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi verujte da ćete primiti; i biće vam. I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate na koga: da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogreške vaše.
Petrov ribolov. Isceljenje gubavog i uzetog. Pozivanje Levija. Isus o postu.
Jedanput pak, kad narod naleže k Njemu da slušaju reč Božiju On stajaše kod jezera genisaretskog, i vide dve lađe gde stoje u kraju, a ribari behu izišli iz njih i ispirahu mreže: I uđe u jednu od lađa koja beše Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sedavši učaše narod iz lađe. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. I odgovarajući Simon reče Mu: Učitelju! Svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po Tvojoj reči baciću mrežu. I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodreše. I namagoše na društvo koje beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se gotovo potope. A kad vide Simon Petar, pripade ka kolenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode! Ja sam čovek grešan. Jer beše ušao strah u njega i u sve koji behu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; a tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji behu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se; odsele ćeš ljude loviti. I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za Njim.
I dogodi se u jedan dan On uđe s učenicima svojim u lađu, i reče im: Da pređemo na one strane jezera. I pođoše. A kad iđahu oni On zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i behu u velikoj nevolji. I pristupivši probudiše Ga govoreći: Učitelju! Učitelju! Izgibosmo. A On ustade, i zapreti vetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. A njima reče: Gde je vera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugom: Ko je Ovaj što i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju Ga?
I dogodi se u jedan dan On uđe s učenicima svojim u lađu, i reče im: Da pređemo na one strane jezera. I pođoše. A kad iđahu oni On zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i behu u velikoj nevolji. I pristupivši probudiše Ga govoreći: Učitelju! Učitelju! Izgibosmo. A On ustade, i zapreti vetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. A njima reče: Gde je vera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugom: Ko je Ovaj što i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju Ga?
I dođoše u okolinu gadarinsku koja je prema Galileji.
A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše Mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovde u pustinji. A On im reče: Podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hlebova i dve ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela? Jer beše ljudi oko pet hiljada. Ali On reče učenicima svojim: Posadite ih na gomile po pedeset. I učiniše tako, i posadiše ih sve. A On uze onih pet hlebova i obe ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da razdadu narodu. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteče.
Svadba u Kani. Čišćenje Hrama.
I treći dan bi svadba u Kani galilejskoj, i onde beše mati Isusova. A pozvan beše i Isus i učenici Njegovi na svadbu. I kad nesta vina, reče mati Isusova Njemu: Nemaju vina. Isus joj reče: Šta je meni do tebe ženo? Još nije došao moj čas. Reče mati Njegova slugama: Šta god vam reče učinite.
A onde beše šest vodenih sudova od kamena, postavljenih po običaju jevrejskog čišćenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra. Reče im Isus: Napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. I reče im: Zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znaše otkuda je (a sluge znahu koje su zahvatile vodu), zovnu kum ženika, i reče mu: Svaki čovek najpre dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino dosle. Ovo učini Isus početak čudesima u Kani galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i učenici Njegovi verovaše Ga.
A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znaše šta će činiti. Odgovori Mu Filip: Dvesta groša hleba nije dosta da svakom od njih po malo dopadne. Reče Mu jedan od učenika Njegovih, Andrija, brat Simona Petra: Ovde ima jedno momče koje ima pet hlebova ječmenih i dve ribe; ali šta je to na toliki svet! A Isus reče: Posadite ljude. A beše trave mnogo na onome mestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. A Isus uzevši one hlebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji behu posađeni; tako i od riba koliko hteše. I kad se nasitiše, reče učenicima svojim: Skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne. I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hlebova ječmenih što preteče iza onih što su jeli.
Vozivši, pak, oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gde ide po moru i beše došao blizu do lađe, i uplašiše se. A On im reče: Ja sam; ne bojte se. Onda Ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
Isus se javlja na Tiverijadskom moru. Upravlja pitanje Petru. Proricanje o Petru i Jovanu. Kraj knjige.
Posle toga opet se javi Isus učenicima svojim na moru tiverijadskom. A javi se ovako: Behu zajedno Simon Petar i Toma, koji se zvaše blizanac, i Natanailo iz Kane galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od učenika Njegovih. Reče im Simon Petar: Idem da lovim ribu. Rekoše mu: Idemo i mi s tobom. Onda iziđoše i odmah sedoše u lađu, i onu noć ne uhvatiše ništa.
A kad bi jutro, stade Isus na bregu; ali učenici ne poznaše da je Isus. A Isus im reče: Deco! Eda li šta imate za jelo? Odgovoriše Mu: Nemamo. A On im reče: Bacite mrežu s desne strane lađe, i naći ćete. Onda baciše, i već ne mogahu izvući je od mnoštva ribe. Onda učenik onaj koga ljubljaše Isus reče Petru: To je Gospod. A Simon Petar kad ču da je Gospod, zapreže se košuljom, jer beše go, i skoči u more. A drugi učenici dođoše na lađi, jer ne beše daleko od zemlje nego oko dvesta lakata, vukući mrežu sa ribom.
Kad, dakle, iziđoše na zemlju, videše oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hleb. Isus im reče: Prinesite od ribe što sad uhvatiste. A Simon Petar uđe i izvuče mrežu na zemlju punu velikih riba sto i pedeset i tri; i od tolikog mnoštva ne prodre se mreža.
Libertações
Jesus expulsou demônios com autoridade. Os espíritos impuros não resistiam à sua palavra e saíam imediatamente.
A kad uđe u Kapernaum, pristupi k Njemu kapetan moleći Ga i govoreći: Gospode! Sluga moj leži doma uzet, i muči se vrlo. A Isus mu reče: Ja ću doći i isceliću ga. I kapetan odgovori i reče: Gospode! Nisam dostojan da pod krov moj uđeš; nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj. Jer i ja sam čovek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa kažem jednom: Idi, i ide; i drugom: Dođi, i dođe; i sluzi svom: Učini to, i učini. A kad ču Isus, udivi se i reče onima što iđahu za Njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vere ne nađoh. I to vam kažem da će mnogi od istoka i zapada doći i sešće za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskom: A sinovi carstva izgnaće se u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba. A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si verovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.
A kad dođe na one strane u zemlju gergesinsku, sretoše Ga dva besna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proći putem onim. I gle, povikaše: Šta je Tebi do nas, Isuse, Sine Božji? Zar si došao amo pre vremena da mučiš nas? A daleko od njih pasaše veliko krdo svinja. I đavoli moljahu Ga govoreći: Ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krdo svinja. I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali svo krdo s brega u more, i potopiše se u vodi. A svinjari pobegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za besne. I gle, sav grad iziđe na susret Isusu; i videvši Ga moliše da bi otišao iz njihovog kraja.
Kad oni pak iziđoše, gle, dovedoše k Njemu čoveka nemog i besnog. I pošto izgna đavola, progovori nemi. I divljaše se narod govoreći: Nikada se toga nije videlo u Izrailju.
Tada dovedoše k Njemu besnoga koji beše nem i slep; i isceli ga da nemi i slepi stade govoriti i gledati.
I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske. I gle, žena Hananejka izađe iz onih krajeva, i povika k Njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavo. A On joj ne odgovori ni reči. I pristupivši učenici Njegovi moljahu Ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama. A On odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog. A ona pristupivši pokloni Mu se govoreći: Gospode pomozi mi! A On odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od dece hleb i baciti psima. A ona reče: Da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovih gospodara. Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! Velika je vera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njena od onog časa.
I kad dođoše k narodu, pristupi k Njemu čovek klanjajući Mu se, i govoreći: Gospode! Pomiluj sina mog; jer o meni besni i muči se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. I dovedoh ga učenicima Tvojim, i ne mogoše ga isceliti. A Isus odgovarajući reče: O rode neverni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpeti? Dovedite mi ga amo. I zapreti mu Isus; i đavo iziđe iz njega, i ozdravi momče od onog časa.
I beše u zbornici njihovoj čovek s duhom nečistim, i povika govoreći: Prođi se, šta je Tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam Te ko si, Svetac Božji. I zapreti mu Isus govoreći: Umukni, i izađi iz njega. I strese ga duh nečisti, i povika glasno, i izađe iz njega.
Isusovo čudo na čoveku s duhom nečistim. Čudo sa ženom koja je bolovala od tečenja krvi i čudo sa Jairovom kćeri.
I dođoše preko mora u okolinu gadarinsku. I kad iziđe iz lađe, odmah Ga srete čovek s duhom nečistim, koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem. A kad vide Isusa iz daleka, poteče i pokloni Mu se. I povikavši glasno reče: Šta je Tebi do mene, Isuse Sine Boga Višnjeg? Zaklinjem Te Bogom, ne muči me. Jer mu govoraše: Izađi, duše nečisti, iz čoveka. I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori Mu: Legeon mi je ime; jer nas je mnogo. I moliše Ga veoma da ih ne šalje iz one okoline. A onde po bregu paslo je veliko krdo svinja. I moliše Ga svi đavoli govoreći: Pošalji nas u svinje da u njih uđemo. I dopusti im Isus odmah. I izašavši duhovi nečisti uđoše u svinje; i navali krdo s brega u more; a beše ih oko dve hiljade: i potopiše se u moru.
A svinjari pobegoše, i javiše u gradu i po selima. I izađoše ljudi da vide šta je bilo.
A vi kažete: Ako kaže čovek ocu ili materi: Korvan, to jeste: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći. I tako ne date mu ništa učiniti, ocu svom ili materi svojoj, ukidajući reč Božju svojim običajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta činite.
I dozvavši sav narod reče im: Poslušajte mene svi, i razumite. Ništa nema što bi čoveka moglo opoganiti da uđe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čoveka.
I ustavši odande ode u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću htede da niko ne čuje za Nj; i ne može se sakriti. Jer čuvši za Nj žena što u njenoj kćeri beše duh nečisti, dođe i pade k nogama Njegovim. A žena ta beše Grkinja rodom Sirofiničanka, i moljaše Ga da istera đavola iz kćeri njene. A Isus reče joj: Stani da se najpre deca nahrane; jer nije pravo uzeti hleb od dece i baciti psima. A ona odgovarajući reče Mu: Da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva detinjih. I reče joj: Za tu reč idi; izađe đavo iz kćeri tvoje. I došavši kući nađe da je đavo izašao, i kći ležaše na odru.
I odgovarajući jedan od naroda reče: Učitelju! Dovedoh k Tebi sina svog u kome je duh nemi. I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i penu baca i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima Tvojim da ga isteraju; i ne mogoše. A On odgovarajući mu reče: O rode neverni! Dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpeti? Dovedite ga k meni. I dovedoše ga k Njemu; i kad Ga vide odmah ga duh stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući penu. I upita oca njegovog: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz detinjstva. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako šta možeš pomozi nam, smiluj se na nas. A Isus reče mu: Ako možeš verovati: sve je moguće onome koji veruje. I odmah povikavši otac detinji sa suzama govoraše: Verujem, Gospode! Pomozi mom neverju. A Isus videći da se stiče narod, zapreti duhu nečistom govoreći mu: Duše nemi i gluvi! Ja ti zapovedam, izađi iz njega i više ne ulazi u njega. I povikavši i izlomivši ga vrlo izađe; i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: Umre. A Isus uzevši ga za ruku podiže ga: i usta.
Ustavši, pak, iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu beše uhvatila velika groznica, i moliše Ga za nju. I stavši više nje zapreti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.
A kad iziđe On na zemlju, srete Ga jedan čovek iz grada u kome behu đavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vide Isusa, povika i pripade k Njemu i reče zdravo: Šta je tebi do mene, Isuse, Sine Boga Najvišeg? Molim Te, ne muči me. Jer Isus zapovedi duhu nečistom da iziđe iz čoveka: jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i teraše ga đavo po pustinji. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legeon; jer mnogi đavoli behu ušli u nj. I moljahu Ga da im ne zapovedi da idu u bezdan. A onde pasaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu Ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im. Tada iziđoše đavoli iz čoveka i uđoše u svinje; i navali krdo s brega u jezero, i utopi se.
A kad videše svinjari šta bi, pobegoše i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, i dođoše k Isusu, i nađoše čoveka iz koga đavoli behu izišli, a on sedi obučen i pametan kod nogu Isusovih; i uplašiše se.
A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovde koji neće okusiti smrt dok ne vide carstvo Božje.
A kad prođe osam dana posle onih reči, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu. I kad se moljaše postade lice Njegovo drugačije, i odelo Njegovo belo i sjajno. I gle, dva čoveka govorahu s Njim, koji behu Mojsije i Ilija. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku Njegovom koji Mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
A Petar i koji behu s njim behu zaspali; ali probudivši se videše slavu Njegovu i dva čoveka koji s Njim stajahu. I kad se odvojiše od Njega reče Petar Isusu: Učitelju! Dobro nam je ovde biti; i da načinimo tri senice: jednu Tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše.
I gle, čovek iz naroda povika govoreći: Učitelju! Molim Ti se, pogledaj na sina mog, jer mi je jedinac: I gle, hvata ga duh, i ujedanput viče, i lomi ga s penom, i jedva otide od njega kad ga izlomi; i molih učenike Tvoje da ga isteraju, pa ne mogoše. I odgovarajući Isus reče: O rode neverni i pokvareni! Dokle ću biti s vama i trpeti vas? Dovedi mi sina svog amo: A dok još iđaše k Njemu obori ga đavo, i stade ga lomiti. A Isus zapreti duhu nečistom, i isceli momče, i dade ga ocu njegovom. I svi se divljahu veličini Božijoj.
A kad se svi čuđahu svemu što činjaše Isus, reče učenicima svojim:
I jednom izgna đavola koji beše nem; kad đavo iziđe progovori nemi; i diviše se ljudi.
I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkog, i odseče mu desno uho. A Isus odgovarajući reče: Ostavite to. I dohvativši se do uha njegovog isceli ga.
A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: Šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vetar? Šta ste, dakle, izašli da vidite? Čoveka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskim su dvorovima. Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka; jer je ovo onaj za koga je pisano: Eto ja šaljem anđela svog pred licem Tvojim koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.
Jer vam kažem: Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijem veći je od njega. I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovim; a fariseji i književnici odbaciše savet Božji za njih, i ne hteše da ih on krsti.