A mulher virtuosa
A mulher virtuosa de Provérbios 31 é um retrato de excelência. Seu valor excede o de rubis — ela é sábia, trabalhadora, generosa e teme ao Senhor acima de tudo.
Uma joia rara
Mulher virtuosa, quem a achará? Seu valor excede o de rubis. Ela é o coração da família e a força do lar.
Ko hai ʻoku faʻa maʻu ʻae fefine fai lelei?
He ʻoku maʻongoʻonga ia ʻi he ngaahi maka koloa.
Ko hai ʻoku faʻa maʻu ʻae fefine fai lelei?
He ʻoku maʻongoʻonga ia ʻi he ngaahi maka koloa.
ʻOku falala fakamoʻomoʻoni kiate ia ʻae loto ʻo hono husepāniti,
pea ʻe ʻikai ʻaonga kiate ia ha meʻa ʻoku maʻu ʻi he fakamālohi.
ʻE fai lelei ia kiate ia,
ka ʻe ʻikai ha kovi ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui:
ʻOku ne kumi ʻae fulufuluʻi sipi, mo e louʻakau,
ʻo ne ngāue fiefia ʻaki ʻa hono nima.
ʻOku ne hangē ko e ngaahi vaka ʻoe kau fakatau,
he ʻoku ne ʻomi ʻene meʻakai mei he mamaʻo.
ʻOku ne tuʻu hake foki ʻi he kei poʻuli, ʻo ne tufaki ʻae meʻakai ki heʻene kau nofoʻanga,
mo e ʻinasi ʻo ʻene kau kaunanga.
ʻOku ne manako ki ha ngoue, pea ne fakatau ia:
pea ʻoku ne tō ʻae ngoue vaine mei he fua ʻo hono nima.
ʻOku nonoʻo ʻaki ʻae mālohi ʻa hono kongaloto,
ʻoku ne fakamālohi hono nima.
ʻOku ne ʻilo ʻoku lelei ʻae meʻa ʻoku ne fakatauʻaki:
ʻoku ʻikai ke mate ʻene maama ʻi he pō.
ʻOku ne ai hono nima ki he meʻa ʻoku fīʻaki ʻae filo,
pea ʻoku puke ʻi hono nima ʻae ʻaiʻanga filo.
ʻOku mafao atu hono nima ki he masiva,
ʻio, ʻoku mafao atu hono nima kiate kinautolu ʻoku paea.
Ko e fefine angalelei ko e tatā ia ki hono husepāniti:
ka ko ia ʻoku fakamā ʻoku hangē ia ko e popo ki hono ngaahi hui.
Pea ko eni, ʻE hoku ʻofefine, ʻoua naʻa ke manavahē; te u fai kiate koe ʻaia kotoa pē ʻoku ke tokanga ki ai: he ʻoku ʻilo ʻe he kakai kotoa pē ʻo hoku matapā ko e fefine angalelei koe.
Caráter acima da aparência
Enganosa é a graça e vã é a formosura, mas a mulher que teme ao Senhor será louvada. A verdadeira beleza é interior.
Ko e meʻa kākā ʻae matamatalelei, pea ko e vaʻinga ʻae hoihoifua:
ka ko e fefine ʻoku manavahē kia Sihova ʻe fakaongoongoleleiʻi ia.
Pea ke pehē ʻae kau fefine foki, ke nau teuʻi ʻaki ʻakinautolu ʻae kofu ʻoku ngali ke ʻai, mo e mata angavaivai mo e anga fakapotopoto; kae ʻikai ʻi he fafatu ʻoe louʻulu, pe ʻi he ʻai ʻae koula, pe ko e mataʻitofe, pe ʻi he teungaʻaki ʻae koloa lahi; Ka ʻi he ngaahi ngaue lelei ʻaia ʻoku tau mo e kau fefine ʻoku nau fakahā ko e kau lotu ʻakinautolu ki he ʻOtua.
ʻOku langa hake hono fale ʻe he fefine kotoa pē ʻoku poto:
ka ʻoku holoki hifo ia ʻe he vale ʻaki hono nima.
Ko e fale mo e koloa ko e tofiʻa ia ʻokinautolu kuo hoko ko e tamai:
pea ko e fefine alafia ʻoku anga fakapotopoto ʻoku meia Sihova ia.
Mo e kau finemātuʻa foki, ke nau ʻulungāanga fakamāʻoniʻoni, ke ʻoua naʻa ko e kau fakakovi, pe tokanga lahi ki he uaine, ka ko e kau akonaki ʻoe meʻa lelei; Koeʻuhi ke nau ako ki he kau finemui ke anga fakapotopoto, ke ʻofa ki honau husepāniti, ke ʻofa ki heʻenau fānau, Ke nau fai poto, mo angatonu, ʻo faʻa nofo ʻi ʻapi, ʻo angalelei, pea talangofua ki honau husepāniti, ke ʻoua naʻa lauʻikovi ʻae folofola ʻae ʻOtua.