As 10 parábolas mais importantes de Jesus
Jesus ensinou lições profundas por meio de parábolas, histórias curtas e simbólicas que comunicam verdades espirituais. Cada parábola tem um significado especial e atemporal, revelando o caráter de Deus e ensinando como viver como cristãos. Aqui estão 10 das parábolas mais marcantes e suas lições:
1. Parábola do Semeador (Mateus 13:3-9)
Yesu ɠɛni ti ɠalasu ga faa mɔinmɔin, faalaaliiti su. É ɠɛni ti ma: «Molo zuwu vaza nui ta ɠulani ga é molo zuwui vaza. Kɛai ma moloi vazasu, molo ɠaei tanigaa ti looni pele ɠɛzɛi zu, wɔniiti ti ʋa, ti mi. Taɠiligaa ti looni fasa lutui zu, pɔlɔi tago nɔ ɠa é ɠɛni ná. Ti ʋɔnɔni fala, tɔɔzei zooi ɓoma la ɠɛni ɠoozani. Kɛlɛ foloi kpaai ma kpekpe, é molo ʋɔnɔ koiti galani ma fala. Ti vɔɔni, tɔɔzei sape la ɠɛni ti ʋa sɛ. Taɠiligaa ti looni ɠaingiti saama. Naati ti lɛɛni, ti molo ʋɔnɔ koiti maaɓɔle. Taɠiligaa ti looni mɔnɔ zou ʋagɔi zu. Ti ɓɛtɛni, ti waa, tanigaa ti-ɠaawaai ɠɛ ga ungilagila (100), tanigaa puulɔzitalɔzita (60), tanigaa puuzaʋasaʋa (30). Zɔi faa mɛni goiyeɠe ba, naama nui nii mɛni.»
A parábola do semeador fala sobre a receptividade das pessoas à Palavra de Deus. Cada tipo de solo representa diferentes maneiras de receber e aplicar o Evangelho em nossas vidas. Somente um coração fértil e comprometido pode dar frutos espirituais abundantes.
2. O Bom Samaritano (Lucas 10:25-37)
Faalaalii é ʋilɛ Samali zunu ʋagɔi ʋa
Tɔ kalamɔin gila ge wuzeɠeni Yesu zuɠɔɠɔ faa ma, é ɠɛ ma: «Kalamɔn, nà kɛ ɠale, gè ʋa ɠɔoɠɔ zɛnvui zɔlɔɔ ga nɔ̀nɔ?» Naa gooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: «Leeni ɠa sɛʋɛai GALA ná-tɔgi zu? Ɗa gaaɠaazu ɠale?» É Yesu wooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: «Ɗa Maliɠii ɗa-ƓALAGI nɛɛ ʋɛ, ga è-yii pɛ, ta è-yɛnvui pɛ, naa ʋɛɛ è-zuvikɛi ta ɗa-ɠisiɛi pɛ ba.. Naa ʋoluma, ɗa è-zeiɲɔɠɔi nɛɛ ʋɛ, eɠɛ ɗa ɓɔɠɔi.». Yesu ɠɛ ma: «È gaaʋotega ga pagɔ. Naa ɠɛ, ɗa zɛnvui wo.»
Kɛlɛ tɔ kalamɔin ɠɛni pɔ gaamai yɛ zea, é ɠɛni Yesu ma: «Ɓɛ ɠa mu é ga sèiɲɔɠɔi?» Yesu gooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: «Zunui ɠila ge ɠɛni zeɠezu Zeluzalɛme, é ɗa yei Zeliko. Diai ma, toosu nuiti ti valani ba pelei zu, ti maavo, ti doɠa, ti li, ti zɛnvu go nɔ yɛ su. É zoloo nɔ kpein, zalaɠa ɠula nui ta ɗa leʋe ga ná ʋelei, é zunui naa ɠaani, é leʋe koba. Levi nui gila ɓalaa ge ʋaani adaʋɛ miná, é zunui naa ɠa, é leʋe koba. Kɛlɛ Samali zunu ɠila ge ɠɛni liizu siɛi ma, é zeeli zunui ma. É kaai ma, naa maawɔin soni. É maaɓuɠani naa ʋa, é gulɔi ta dɔɔi ʋu ná-palaiti ga, é ti ɠaaɠili. Naa ʋoluma, é tɛ tɔ ɓɔɠɔi ná-soovalegi ɠɔma, é lii la wɛɛn laazuʋɛ ʋɛlɛi wu, é ɠaaɓa ma. Poluma zobui, é wali ɠae felegɔ ɠulani, é fe wɛɛn laazuʋɛ ʋɛlɛi wu wotiɠɛ nui ya, é ɠɛ ma: ‹Ɠaaɓa zunui nii ma, wali nii ɗa kwɛɛ, é la nii maazu, nà ɠalena ma, nà ɗɔnɔi ve.›
«Nu saʋagɔi niiti saama, è ɠaazu ɓɛ ɠa é ɠɛni ga zunui nii zeiɲɔɠɔi, nii toosu nuiti ti valani ba?» Tɔ kalamɔin ɠɛni ma: «Zɔi é gaazumaawɔinɠaani.» Yesu ɠɛni ma: «Li, ɗa ɓalaa, è naa ɠɛɠalai ɠɛ.»
Essa parábola nos ensina sobre o amor ao próximo, independentemente de raça ou religião. O samaritano ajudou um desconhecido, mostrando que a verdadeira fé se revela no amor ao próximo.
3. A Ovelha Perdida (Lucas 15:4-7)
«Wo zaama zunui ɓɛ ɠa, ni baala ungila (100) ka ɠɛ zea, gila ge loo ya, ni é la puutaaʋuugɔ maazu taaʋuugɔiti (99) zɛga daami wosuʋɛ, é ʋa li zɔ ɠilagi ɠaiziɛzu, nii toai ya, eyɛsu é ka? Siɛgi zu é kaazu la, toɠa pɛɛ ɠɔma ga koozunɛɛi. A ɠalena ma pɛlɛi wu, toɠa ɗa bɔɔlaiti ta seiɲɔɠɔiti toli pɔ bɛ, é ɠɛ ti ma: ‹Ade ɠoozunɛ ʋɔɔma, mazɔlɔɔ gè nà-baalagi ɠaa ʋolu, nii é ɠɛa looni ya.› Gè bo wo ma, ʋele nɔ ɠana koozunɛɛi ɠa ɠɛ la geeɠɔlɔgi zu, kotoba nu ɠila kpegi naa faa zu, nii é siɛ ʋelei maavalibosu, é leʋe telebo nu ʋuutaaʋuugɔ maazu taaʋuugɔiti (99) ba, niiti ti ɓɛdɛ la ba ga ti ti-ziɛ ʋelei maavalibo.»
Deus é como o pastor que busca incessantemente uma ovelha perdida. Essa parábola revela o amor incansável de Deus pelos pecadores, celebrando a alegria no céu quando alguém se arrepende.
4. O Filho Pródigo (Lucas 15:11-32)
Faalaalii é ʋilɛ zunu loungoi ʋa nii toai ya, é ɠale ma
Yesu ɠɛni ma mɔnɔ: «Doun zunu felegɔ ɠɛni zunu ɠila zea. Loungo gelei ɠɛni kɛɛɠɛ ma: ‹Nɔ̀nɔi veena poganii zu.› Doun kɛɛɠɛi ɗa kɔligiti gaaɠwɛ su ná-doun zunu felegɔiti ba.
«Folo mɔinɗa la vɔlɔ leʋeni, loungoi nɔnɔiti pɛ gaalɛɛni ba, é li zou ɠili su, ɠoozama, ʋɛ é ná-naavoloiti pɛ gaaʋalani ba ná, ziimaɠɛɛ wolai zu. Kpegai ma ga ti pɛ dɔ, pulu wolai looni naama yooi zu, anii pɛ ge tɔɔzeini ga ʋalaga zea. É liini, é ɓɔɠɔ ɠaliva zooi naa zu nui gila ma, naa teʋe ná-boigiti makɛsuʋɛ dɔɓɔi zu. Wɔin ɠɛni ma ga é ɠogi laave ga boigiti kɔnɔgi, kɛlɛ nu nɔpɛ ge la ɠɛni ani nɔpɛ feezu zea.
«É tɔɔzeini ga ɠisiaa, é ɠɛ ɓɔɠɔ ma: ‹Botiɠɛ nui mɔinʋɛ kɛ̀ɛ ya, ti daamii wosu mɔtai yɛ, nɔ̀un, gè ʋɛ, gè ɗa za ga pului. Nà wuzeɠezu, gè li kɛ̀ɛ ʋɔ bɛ, gè ɠɛ ma: Kɛ̀ɛ, gè kotoi ɠɛa GALA daalɔɠɔma, é ʋɛɛ è ʋa. Màa la mɔ nɛɛni, gè ʋa loli ga è-loun zunu. Ʋelei è ɗa-wotiɠɛ nuiti sosu da, sò ɠana.› É wuzeɠeni, é li kɛɛɠɛ ʋɔ bɛ.
«É yɛni poun, kɛɛɠɛ kaa, maawɔin naa zo, é ɓizɛ, é li, é daaɠomi, é nɛɛnɛ. Doun zunui ɠɛni ma: ‹Kɛ̀ɛ, gè kotoi ɠɛa GALA daalɔɠɔma, é ʋɛɛ è ʋa. Màa la mɔ nɛɛni, gè ʋa loli ga è-loun zunu.› Kɛlɛ doun kɛɛɠɛi ɠɛni ná-botiɠɛ nuiti ma: ‹À ʋa fala ga ɗobo papagi, wo too kɔba, wo balaɠaegi lɔ zeeɓeɠai ʋa, wo saʋalagi lɔ kɔɠɔa. À ʋa ga nikɛ yiʋoi nii gulɔai, wo paa, ade daamii wo, de koozunɛɛi ɠula. Tɔɔzei wɛlɛ dòun zunui ʋa, é ɠɛa zaani, é wuzeɠea, é ɠula saai ya, é ɠɛa looni ya, é ɠaa ʋolu.› Ti tɔɔzeini ga koozunɛɛi ɠulaa.
«Tama doun zunu mɔungi ɠɛni kpalagaʋɛ. Siɛgi zu é ʋaa la, é maaɓuɠa pɛlɛi ʋa, é gɛingɛin ganigiti ta kua wo tugi mɛnini. É botiɠɛ nui gila tolini, é gaazaɠa ga nii kɛai, naa bo ma. Naa ɠɛni ma: ‹È-leɠei ɠa galegai ma, é ʋa, tɛi tama kɛdɛgai ʋa, è-ɠɛɛ nikɛ yiʋoi ʋaaʋɛ, nii gulɔai.› É yiiɠaawanani, é ɠɛlɛ tɛɛ vai ʋa pɛlɛi wu. Kɛɛɠɛ ɠulani tolisu ga é lɛ. Kɛlɛ é kɛɛɠɛ wooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: ‹Kona mɔinmɔin ka gè ɗa botii ɠɛ è ʋɛ, kaipa gè la dɛ ɗa-levei gila kpalaa koloɠoloni, tama kaipa è la dɛ ɓalaa boli yiʋo veeni zèa, gi ʋa koozunɛɛi ɠula gá bɔ̀ɔlaiti. Kɛlɛ tɛi è-loin ɠalega ma, é ʋa, nii é è-ɠɔligiti pɛ suɠoloɠologai koloɠolo anzanuiti polu, tɔ ɠa è nikɛ yiʋoi ʋaazu bɛ, nii gulɔai!› Kɛɛɠɛ ɠɛni ma: ‹Dòun, ɗɔun ɗa bà yeenɔpɛ, tama nii kpein é zèa, ɗa ɠa ɗɔnɔ ga ti pɛ. Kɛlɛ kɛni ada la ɠoozunɛ, de fɛtii ɠula, tɔɔzei wɛlɛ è-leɠei ʋa, é ɠɛa zaani, é wuzeɠea, é ɠula saai ya, é ɠɛa looni ya, é ɠaa ʋolu.› »
A parábola do filho pródigo fala sobre o perdão e o amor incondicional de Deus por Seus filhos, mesmo quando se desviam.
5. A Pérola de Grande Valor (Mateus 13:45-46)
Faalaalii é ʋilɛ kɔtu zɔngɔ ɓaaɓaagi ʋa
«Geeɠɔlɔgi ma masadai ɠulaʋɛ mɔnɔ ga yaaɠoi, nii é kɔtu zɔngɔ ɓaaɓa pagɔiti gaiziɛzu. Tɛi é gila kaani, nii sɔngɔi wola ɓaɠoai, é liini, é kɔligiti pɛ pɔdi, é naa ɠeya.»
Jesus ensina que o Reino de Deus é o bem mais precioso e devemos estar dispostos a renunciar tudo para possuí-lo.
6. O Fariseu e o Publicano (Lucas 18:9-14)
Faalaalii é ʋilɛ Faliziɛin ta mulu zo nui ʋa
É niima vaalaalii woni mɔnɔ, é ʋilɛ naama nuiti ba, niiti ti kaazu ga ti lelebogɛ, naa ʋolu ti ɗa zɔiti bɛlɛlala, é ɠɛ ti ma: «Yeeta, zunu felegɔ liini GALA sei ʋɛlɛi wu, GALA fali vai ma. Zɔi ɠɛni ga Faliziɛin, zɔi ɠɛ ga mulu zo nui. Faliziɛin loni, é ɗa GALA fali ɠisu, é ɠɛ ma: ‹Ee, GALA, nà è mamasu, gè la ga zɔiti kɛʋele, niiti ti ga tooma nuiti, telebotala nuiti, ta wɛɛnziɛ nuiti. È mama gè la ga mulu zo nui tɛi kɛʋele. Nà ɗa zugi zo fele, dɔɔɠɔi laawu, nà ɗa sɔ̀lɔɔ ganii ma ʋuusiɛi pɛ fe è ya.› Kɛlɛ mulu zo nui loni yɛ, zii la ɠɛni lɔɔni vɔlɔ é ʋa wɛlɛ geezu. É yiilaʋɛ loɠani, é ɠɛ ma: ‹GALA, màawɔinɠa, nɛ̀i gè ga kotoba nui.› Gè bo wo ma, zunui tɛi ge ɠaleni ma ná-koizu, telebogai GALA gaazu, kɛlɛ naa la ɠɛni ga Faliziɛin. Zɔi nɔpɛ é ɓɔɠɔ wokomaalɛɛzu, naa maa ɠa yei, zɔi é ɓɔɠɔmaayeizu, unbu ɠa zeɠe.»
Essa parábola nos lembra que Deus valoriza um coração humilde e arrependido, em contraste com a arrogância espiritual. O publicano, ao reconhecer seus pecados, foi justificado diante de Deus.
7. Os Talentos (Mateus 25:14-30)
Faalaalii é ʋilɛ botiɠɛ nu saʋagɔiti ba
«Toɠa ɠɛ eɠɛ zunui nii é ɠɛni liizu siɛi ma, é ná-botiɠɛ nuiti toli, é zɛba é ná-naavoloi ɠaliva ti ma ga ti ɗa suyaaɠo. É wali ɠae lɔɔlugɔ veeni ma mɔungi ya, é felegɔ ve gila zea, é wali ɠae ɠila fe ma ɠaaɓelagi ya. É feeni ɛsɛ pɛ zea, é zoloo ti-zɛbɛiti ma. Naa ʋoluma, é wuzeɠe niina, é li siɛi ma. Zɔi é wali ɠae lɔɔlugɔi zɔlɔɔni, é suyaaɠoni, é dɔɔlugɔ ɠili sɔlɔɔ ba. Zɔi é felegɔi zɔlɔɔni, naa ɓalaa suyaaɠoni, é felegɔ ɠili sɔlɔɔ ba. Kɛlɛ zɔi é sɔlɔɔni ga gila, naa liini, é zeɠei ʋɔ zooi wu, é maliɠii ná-walii lɔɔɠu su.
«Sulɛbini ɠeke, eyɛsu botiɠɛ nui naati ti-maliɠii zɛba é ʋa, é ɠɛ ti ɠonabo bɛ. Zɔi é dɔɔlugɔi zɔlɔɔni, naa ʋaani ga wali ɠae lɔɔlugɔi ta ma lɔnɔ dɔɔlugɔi zɔiti, é ɠɛ ma: ‹Màliɠii, wali ɠae lɔɔlugɔ ɠa è feeni zèa, gè dɔɔlugɔ ɠili sɔlɔɔgɛ ga ma lɔnɔgi. Wɛlɛ tiya ʋa.› Maliɠii ɠɛ ma: ‹Naa ʋagɛ, ɗa ga botiɠɛ nu ʋagɔ, nii nu a zoo laazu da. È ɠɛa ga lada nu faa goi zu. Naa ɠa é ba, nà faa wolaiti kaliva niina è ma. Ʋa, è ɠoozunɛ pɔ̀.›
«Zɔi é felegɔi zɔlɔɔni, naa ɓalaa ʋaani, é ɠɛ ma: ‹Màliɠii, wali ɠae felegɔ ɠa è feeni zèa, gè felegɔ ɠili sɔlɔɔgɛ ga ma lɔnɔgi. Wɛlɛ tiya ʋa.› Maliɠii ɠɛ ma: ‹Naa ʋagɛ, ɗa ga botiɠɛ nu ʋagɔ, nii nu a zoo laazu da. É ɠɛa ga lada nu faa goi zu. Naa ɠa é ba, nà faa wolaiti kaliva niina è ma. Ʋa, è ɠoozunɛ pɔ̀.›
«Gaaɓelasu, zɔi é gilagi zɔlɔɔni, naa ʋaani tɔ ɓalaa, é ɠɛ ma: ‹Màliɠii, gè ɠɛa kwɛɛni ga ɗa ga zunui nii ná-fai wola ɓaai. Ʋɛ è la moloi vazani ná, miná ɠa ɗa ɗa teʋe ná. Nii è la siinni, naa ɠa ɗa ɗa gaawaai ɠula. Gè ɠɛni luazu, gè liini, gè ɗa-wali ɠae lɔɔɠu zooi wu. Wɛlɛ ba, ɗa-walii zeɠe.›
«Kɛlɛ maliɠii gooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: ‹Ɗa ga botiɠɛ nu ɲɔuɲɔugi! Ɗa ga ɲaka nu wolai! È ɠɛa kwɛɛni ga ʋɛ gè la moloi vazani ná, miná ɠa nà ɗa teʋe ná, nii gè la siinni, naa ɠa nà ɗa gaawaai ɠula. È maa ɠɛa nɛɛni, é li ga nà-walii, è fe ɓange la nuiti zea. Naazu, siɛgi gè ɠalegai ma la, gè ɠɛa liizu gè nà-walii zeɠe, naa ɓɔ maalamai ʋa.› Maliɠii ɠɛ ma: ‹À wali ɠaei ɠula zea, wo fe zɔi ya, nii puugɔi zea. Mazɔlɔɔ zɔi ani zea, ta ɠa ve naa ya ʋolu, eyɛsu é ʋooʋa zea. Kɛlɛ zɔi ani la zea, anɛɛ zɔɔgoi é zea, naa ɠa ɠula zea. Botiɠɛ nu ɲɔi nii nɔnɔi, à so, wo pili ya etea ʋelei kpidii zu, ʋɛ gɔlɔi ta ɲiiga ziɛgai ná.› »
Nesta história, Jesus ensina sobre a responsabilidade de usar bem os dons e recursos que Deus nos confiou. A fidelidade nas pequenas coisas abre portas para bênçãos maiores.
8. O Rico e Lázaro (Lucas 16:19-31)
Naavolo nui ta bala nui Lazaal
«Naavolo nui ta ɠɛni ná, nii folo-o-folo maaɠilini ga seɠe laa ɓaaɓaagiti ti wola ʋagai, é ɠɛni ná-eteai ɠɛɛzu gaanɛɛi zu, é ɗa laami ga pagɔ. Bala nui ta ɠɛni laani ná-kpogi wu, daaseigi ga Lazaal, palai ɠɛni kɔlɔgi ma ná pɛ, wɔin ɓena ɠɛ ma ga é pului zeɠe ɓɔɠɔ ma ga daamiani ɓulukpulugi niiti ti ɠɛni ɠulazu naavolo nui ná-taɓalii ɠa, ti ɗa loo. Naa ʋoluma gilɛiti ti ɠɛni ʋaazu, ti ɗa ná-palaiti gaaɠɔmɔ.
«Bala nui zaani, geezuɠeelaiti ti seɠe, ti lii la Abalaame ɠoba. Naavolo nui ɓalaa zaani, maaɠulu. É yɛni gɔvɛalaazu kpɔlɔi zu, é ɠaazuwuzeɠe, é Abalaame ɠa, Lazaal koba. É ɓainni, é ɠɛ ma: ‹Kɛ̀ɛ, Abalaame, màawɔinɠa. Lazaal leʋe, é yeeɓeɠai ʋilɛ ziɛi ɠa, é nɛ̀gi maayɛɓɛ kae! Tɔɔzei nà wola ɓɔlɔzu abuzogi nii zu.›
«Abalaame gooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: ‹Dòun, ɠizɛ su ga è ɗa-undaanɛɛi zɔlɔɔni, siɛgi zu è ɠɛni la vulua, naama ziɛgi zu Lazaal ɠɛni daanɔɠɔwogi zu. Kɛlɛ toɠa ná-gaanɛɛnɛi zɔlɔɔsu ʋɛ niina, ɗa ma, è ɗa zoolɛ ga ʋe. Naa pɛ poluma, kpokula zeɠe wolai ɠa ade yɔɠɔzu, naa ɠa a kɛ, zɔiti ta ɠɛ pɔ ga ti zeɠe wo ʋɔ pelei, ti ʋa gi ʋɔ bɛ, ti mina zoo, niiti ɓalaa ta ɠɛ ti zeɠe gi ʋɔ pelei, ti ʋa miná ʋele, ti mina zoo.›
«Naavolo nui ɠɛni ma: ‹Kɛ̀ɛ Abalaame, nà è maanɛɛnɛzu mu, soma è Lazaal leʋe kɛ̀ɛ ʋɛlɛi wu, mazɔlɔɔ kɛɛɠɛloun lɔɔlugɔ ɠa zèa ná. É li, é ɓɔɛ ti ʋɔ, nii a kɛ ti mina ʋa daanɔɠɔwo adaʋɛ tɛi.› Abalaame gooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: ‹Moizeni ta GALA goo wo nuiti ta-zɛʋɛiti ta ti ya. Ti woilo naati goo ma.› É ɠɛ naa ma: ‹Naa la kula ɠɛa su, kɛ̀ɛ Abalaame, kɛlɛ ni gɔvɛi ta ɠa liina ti ʋɔ, ta ti-ziɛ ʋelei maavalibo.› Abalaame ɠɛni ma: ‹Ni ti la woiloni Moize woo ma ta GALA goo wo nuiti, anɛɛ ɓalaa gɔvɛi ta ɠa é wuzeɠezu, ti la laa da pɛ.› »
A parábola alerta sobre as consequências de negligenciar os necessitados e viver para si mesmo. Também destaca a realidade do julgamento e da vida após a morte.
9. O Joio e o Trigo (Mateus 13:24-30)
Gui ɲɔi ma vaalaalii
Yesu faalaalii taɠili boni ti ma, é ɠɛ ti ma: «Geeɠɔlɔgi ma masadai ɠulaʋɛ ga zunui nii é molo zuwu ʋagɔi vazani ná-kpalagi zu. Kɛlɛ yeeta kpidii, siɛgi zu ɛsɛ pɛ ge ɠɛni ɲiizu la, sili nui liini, é gui ɠae ɲɔi vaza ná-moloi zaama, é zeɠe ná. Siɛgi zu moloi ʋɔnɔni da, é ɠula su, gui ɲɔi ɓalaa ɠulani kɛlɛma. Pɛlɛ kɛɛɠɛi naa ná-botiɠɛ nuiti ti ʋaani, ti ɠɛ ma: ‹Màliɠii, è la molo zuwu ʋagɔ vazani ɗa-ɓalagi zu mu ɓaa? Mini ɠa mu gui ɲɔi nuu zeɠeai ná?› É ti wooɠaaʋoteni, é ɠɛ ma: ‹Sìli nui ta ɠa é naama vai ɠɛai.› Ná-botiɠɛ nuiti ti ɠɛni ma: ‹Ɗa pɔ ga gi li, gi gui ɲɔi ɠula mu ɓaa?› É ɠɛni ti ma: ‹Ɓa-o, wo mina ʋa yɛsu gui ɲɔi ɠulazu, wo ʋa moloi ɓalaa lɔɔɠula. À ti felegɔ pɛ zɛ ná, ti ɗa ɓɛtɛ eyɛsu molo leʋei zeeli, naama ziɛgi zu nà ɠɛ molo leʋe nuiti ma: À gui ɲɔi mɔunpa kula, wo gili ba, é ɠala ga abui, kɛlɛ à moloi ɠaalɛ ba nà-molo ɠotai zu.› »
Essa história simboliza o bem e o mal coexistindo no mundo até o julgamento final, quando Deus fará a separação entre os justos e os ímpios.
10. As Dez Virgens (Mateus 25:1-13)
Faalaalii é ʋilɛ anzalopo puugɔiti ba
«Naazu, geeɠɔlɔgi ma masadai ɠa ɠula ga anzalopo puugɔ, niiti ti ta-lanboiti seɠeni, ti ɗa li anzazinigi laaɠomisu. Dɔɔlugɔiti ti ɠɛni ga ɠimalala nuiti, dɔɔlugɔiti ti ga ɠima nuiti. Zɔiti ti ɠɛni ga ɠimalala nuiti, naati ti ta-lanboiti daavegaiti seɠeni, ti la gulɔ ɠili kpɔni ba. Kɛlɛ ɠima geleiti ti gulɔi ʋuuni gooleiti su, ti kpɔ ta-lanboiti ba, ti ti zeɠe. Tɛi anzazinigi la ɠɛni ʋaani fala, ɲiimɛnii leʋeni ga ti pɛ, tama ti ɲiini.
«Kua zaamai, zezei woni, ti ɠɛ ma: ‹Anzazinigi ʋaa! À ɠulana, wo daaɠomi!› Anzalopoi naati pɛ ti wuzeɠeni, ti ta-lanboiti kpɛtɛ. Zɔiti ti ɠɛni ga ɠimalala nuiti, naati ti ɠɛni ɠima geleiti ma: ‹À gi ɠɔ wa-wulɔiti su, tɔɔzei gá-lanboiti ta ga za.› Ɠima geleiti ti ɠɛni ti ma: ‹Ɓa-o, gulɔi niiti ti la kula ɠɛa ade ʋa, tɔun à li yaaɠoiti pɔ bɛ, wo ta ɠeya ná ɓɔɠɔ ʋɛ.›
«Siɛgi zu ti ɠɛni liizu la gulɔi ɠeyazu, anzazinigi ʋaani. Zɔiti ti ɠɛʋele ɓɛtɛni, naati ti yɛni polu, ti lɛ vulu ɠɛɛ ʋɛlɛi wu, ti pɛlɛi laaɠulu.»
«Tago zuɠoozaai ma, anzalopoi zɔiti ɓalaa ti ʋaani, ti ɗa toligi wo, ti ɗa ɠɛ ma: ‹Màliɠii, màliɠii, pɛlɛi laalao gi ʋɛ.› Kɛlɛ é ɠɛni ti ma: ‹Gè bo wo ma ga gaamai, gè la wo ɠwɛɛ.› À ɠaazuɓa mu, tɔɔzei wo la foloi ta yeeɠɛɠalai ɠwɛɛ.»
Jesus enfatiza a necessidade de estarmos sempre preparados espiritualmente para Sua segunda vinda, pois ninguém sabe o momento exato.
As parábolas de Jesus continuam sendo fontes ricas de sabedoria e direção para a vida cristã. Ao aplicarmos esses ensinamentos, nos aproximamos mais de Deus e de Sua vontade.
Se este artigo te ajudou, faça sua parte e compartilhe a Palavra de Deus com aqueles que você ama.