Pular para o conteúdo
Publicidade

As 10 parábolas mais importantes de Jesus

Por Bíblia Online  - 

Jesus ensinou lições profundas por meio de parábolas, histórias curtas e simbólicas que comunicam verdades espirituais. Cada parábola tem um significado especial e atemporal, revelando o caráter de Deus e ensinando como viver como cristãos. Aqui estão 10 das parábolas mais marcantes e suas lições:

1. Parábola do Semeador (Mateus 13:3-9)

Mnogo im je govorio u prispodobama:

"Neki je ratar sijao sjeme. Dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu pa dođu ptice i pozobaju ga. Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne. Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga. Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk. Slušajte, kad već imate uši!"

A parábola do semeador fala sobre a receptividade das pessoas à Palavra de Deus. Cada tipo de solo representa diferentes maneiras de receber e aplicar o Evangelho em nossas vidas. Somente um coração fértil e comprometido pode dar frutos espirituais abundantes.

2. O Bom Samaritano (Lucas 10:25-37)

Najveća zapovijed

Jednom neki zakonoznanac ustane i upita Isusa da ga iskuša: "Učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?"

"Što piše u Mojsijevu zakonu? Što ondje čitaš?"

"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim,

svom dušom svojom i svom pameti svojom,

a svojega bližnjega kao samoga sebe"., odgovori čovjek.

"Tako je", reče Isus. "Čini tako pa ćeš živjeti."

Ali hoteći se opravdati, on upita Isusa: "A tko mi je bližnji?"

Prispodoba o milosrdnome Samarijancu

Isus mu odgovori prispodobom: "Nekog su čovjeka koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici te ga svukli, pretukli i ostavili polumrtva uz cestu.

Onuda je slučajno prolazio židovski svećenik. Kad ugleda polumrtvog čovjeka, zaobiđe ga i ode. Naiđe zatim i levit, svećenički pomoćnik. Kad ga ugleda, također ga zaobiđe i ode.

Zatim dođe i prezreni Samarijanac, koji je onuda putovao. Kad ugleda čovjeka, sažali se nad njim. Priđe mu, opere mu rane maslinovim uljem i vinom te ih previje. Podigne ga zatim na magarca i odvede u gostionicu te ga je ondje njegovao. Sutradan gostioničaru dade dva srebrnjaka i reče mu: Brini se za njega. Potrošiš li više, platit ću ti na povratku.

Što kažeš, koji je od te trojice bio bližnji čovjeku kojega su napali razbojnici?"

"Onaj koji mu je iskazao milosrđe", reče čovjek.

Isus mu reče: "Idi pa i ti čini tako."

Essa parábola nos ensina sobre o amor ao próximo, independentemente de raça ou religião. O samaritano ajudou um desconhecido, mostrando que a verdadeira fé se revela no amor ao próximo.

3. A Ovelha Perdida (Lucas 15:4-7)

"Tko od vas ne bi, da ima sto ovaca i da se jedna od njih izgubi u pustinji, otišao tražiti tu jednu dok ju ne nađe? A onda bi ju, sav sretan, na ramenima odnio doma te pozvao prijatelje i susjede da im kaže: Radujte se sa mnom! Našao sam izgubljenu ovcu!Kažem vam da će na nebu također biti veća radost zbog jednoga jedinoga grešnika koji se obrati Bogu nego zbog devedeset devet pravednika kojima obraćenje ne treba."

Deus é como o pastor que busca incessantemente uma ovelha perdida. Essa parábola revela o amor incansável de Deus pelos pecadores, celebrando a alegria no céu quando alguém se arrepende.

4. O Filho Pródigo (Lucas 15:11-32)

Prispodoba o izgubljenom sinu

Isus nastavi: "Neki je čovjek imao dvojicu sinova. Mlađi mu reče: Oče, daj mi sada dio baštine koji mi pripada.I otac podijeli imanje.

Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputuje u daleku zemlju i ondje potroši sav novac živeći raspušteno. Kad je potratio sav novac, u toj zemlji zavlada velika glad te on počne oskudijevati. Zaposli se kao najamnik pri nekom seljaku te mu je pasao svinje. Mladić je bio tako gladan da bi rado jeo i ljuske od mahuna što su ih jele svinje, ali nitko mu ih nije davao.

Kad je napokon došao k sebi, reče: Pri mojemu ocu i najamnici imaju hrane napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Idem doma, ocu, i reći ću mu: "Oče, zgriješio sam i tebi i Bogu. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Molim te, primi me da radim pri tebi kao najamnik."

I vrati se doma ocu. Dok je još bio daleko, otac ga ugleda pa ganut potrči pred njega, zagrli ga i izljubi. Oče! Zgriješio sam i tebi i Bogu! Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom, reče sin.

Ali otac reče slugama: Brzo donesite haljinu, onu najljepšu, i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku, obujte mu sandale! I zakoljite ono ugojeno tele da se pogostimo i proslavimo što mi je sin bio mrtav, a sada je živ, bio je izgubljen, a sada je nađen!I započne veselje.

Stariji je sin radio u polju. Kad se na povratku približio kući, začuje da se unutra svira i pleše. Dozove nekog slugu da ga upita što se događa. Vratio ti se brat, pa je otac zaklao ugojeno tele da proslavi što mu se sin vratio živ i zdrav.

Stariji se brat nato rasrdi i nije htio ući. Otac ga iziđe moliti da uđe. Ja ti tolike godine služim i nikada nisam odbio učiniti što mi kažeš, ali meni nikad nisi ni jare dao da se proveselim s prijateljima. Ali tvoj je sin s bludnicama potratio imanje, a ti mu zakolješ najbolje ugojeno tele!reče mu sin.

Sinko,reče otac, pa ti si stalno sa mnom. Sve što imam pripada tebi. Ali trebalo je proslaviti i radovati se jer tvoj je brat bio mrtav, a sada je živ, bio je izgubljen, a sada je nađen."

A parábola do filho pródigo fala sobre o perdão e o amor incondicional de Deus por Seus filhos, mesmo quando se desviam.

5. A Pérola de Grande Valor (Mateus 13:45-46)

Prispodoba o trgovcu biserima

"Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s trgovcem koji traga za lijepim biserima. Kad pronađe dragocjeni biser, ode prodati sve što ima i kupi ga."

Jesus ensina que o Reino de Deus é o bem mais precioso e devemos estar dispostos a renunciar tudo para possuí-lo.

6. O Fariseu e o Publicano (Lucas 18:9-14)

Priča o farizeju i ubiraču poreza

Ispriča zatim prispodobu nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali: "Dva su se čovjeka došla u Hram pomoliti. Jedan je bio farizej, a drugi grešni ubirač poreza. Ponosni se farizej u sebi molio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza. Dvaput u tjednu postim i dajem desetinu svojeg prihoda.

A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: Bože, smiluj se meni grešniku!Kažem vam: on je otišao doma opravdan pred Bogom, a ne farizej! Jer tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni."

Essa parábola nos lembra que Deus valoriza um coração humilde e arrependido, em contraste com a arrogância espiritual. O publicano, ao reconhecer seus pecados, foi justificado diante de Deus.

7. Os Talentos (Mateus 25:14-30)

Prispodoba o trojici slugu

Tada će s nebeskim kraljevstvom biti kao s čovjekom koji je, polazeći na put, pozvao sluge i povjerio im svoj imetak. Jednomu je dao pet vreća zlatnika, drugomu dvije, a trećemu jednusvakome prema sposobnostima. Zatim je otputovao. Sluga koji je primio pet vreća zlatnika odmah ode, uloži ih i zaradi još pet vreća. Sluga s dvjema vrećama zlatnika također zaradi još dvije. Sluga koji je dobio samo jednu, naprotiv, iskopa rupu u zemlji i u nju skrije gospodarov novac.

Poslije dugog vremena gospodar se vrati i zatraži od slugu da mu polože račun. Onaj kojemu je povjerio pet vreća zlatnika donese i drugih pet. Gospodaru, dao si mi pet vreća zlatnika. Zaradio sam, eto, još pet.Gospodar mu nato reče: Odlično, dobri i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad velikim. Dođi se radovati sa svojim gospodarom!

Zatim priđe sluga koji je primio dvije vreće zlatnika i reče: Gospodaru, meni si dao dvije vreće. Zaradio sam još dvije.Gospodar mu reče: Odlično, dobri i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad velikim. Dođi se radovati sa svojim gospodarom!

Priđe zatim sluga koji je primio jednu vreću te reče: Gospodaru! Znao sam da si strog čovjek, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Zato sam se prestrašio i skrio tvoju vreću u zemlju. Evo, uzmi ju!

Ali gospodar mu reče: Zli i lijeni slugo! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao? Trebao si onda barem uložiti moj novac u banku pa bih nakon povratka dobio kamate.

Oduzmite mu novac i dajte ga onome koji ima deset vreća zlatnika! Tko ima, dat će mu se još pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima. Bacite beskorisnoga slugu van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zuba."

Nesta história, Jesus ensina sobre a responsabilidade de usar bem os dons e recursos que Deus nos confiou. A fidelidade nas pequenas coisas abre portas para bênçãos maiores.

8. O Rico e Lázaro (Lucas 16:19-31)

Bogataš i Lazar

Bio je neki bogataš koji se odijevao u najfinije tkanine, u grimiz i tanki lan, i svakoga se dana obilno gostio. Pred njegovim je vratima sav u čirovima ležao siromah Lazar čeznući da se najede ostataka s bogataševa stola. Dok je tako ležao, psi su dolazili i lizali mu čirove. Siromah napokon umre te ga anđeli odnesu k Abrahamu. Umre zatim i bogataš te ga pokopaju, a duša mu ode u pakao. Dok je bio u teškim mukama, ugleda u daljini Lazara s Abrahamom.

Oče Abrahame!zavapi on, smiluj mi se pa pošalji Lazara da umoči vršak prsta u vodu i da mi rashladi jezik jer se strašno mučim u ovome plamenu!

Sinko moj,odgovori mu Abraham, sjeti se da si ti za života primio svoja dobra, a Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. Osim toga, između nas je golemi bezdan, tako da oni koji bi odavde htjeli prijeći k vama ne mogu to učiniti, a ni s vaše strane nema prijelaza ovamo.

Bogataš nato reče: Molim te, oče Abrahame, pošalji onda Lazara u dom mojega oca. Imam petoricu braće. Neka ih opomene da i oni ne dospiju u ovo mjesto muka.

Ali Abraham reče: Opominju ih Mojsije i proroci u svojim zapisima. Neka njih čitaju i poslušaju ih.

Neće, oče Abrahame! Ali ako im dođe tko od mrtvih, obratit će se od grijeha, reče bogataš.

Ali Abraham reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati čak ni ako tko ustane od mrtvih."

A parábola alerta sobre as consequências de negligenciar os necessitados e viver para si mesmo. Também destaca a realidade do julgamento e da vida após a morte.

9. O Joio e o Trigo (Mateus 13:24-30)

Priča o žitu i kukolju

Iznese im još jednu prispodobu: "S nebeskim je kraljevstvom kao s čovjekom koji je na svoju njivu posijao dobro sjeme. Ali dok su svi spavali, došao je njegov neprijatelj, posijao među žito kukolj i otišao. Kad je usjev porastao i urodio klasom, pokazao se i kukolj. Rataru dođu njegovi sluge i upitaju: Gospodaru, nisi li ti na svojoj njivi posijao dobro sjeme? Odakle onda kukolj?

Neprijatelj je to učinio, odgovori on.

Hoćeš li da počupamo kukolj?upitaju.

Nemojte, reče im. Čupajući kukolj, mogli biste iščupati i pšenicu. Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu."

Essa história simboliza o bem e o mal coexistindo no mundo até o julgamento final, quando Deus fará a separação entre os justos e os ímpios.

10. As Dez Virgens (Mateus 25:1-13)

Prispodoba o deset djevica

"Tada će s nebeskim kraljevstvom biti kao kad je deset djevica uzelo svjetiljke i pošlo u susret zaručniku. Pet ih je bilo budalastih, a pet mudrih. Budalaste djevice ponesu svjetiljke, ali ne i ulja. A mudre su skupa sa svjetiljkama ponijele i posude s uljem. Kako je zaručnik kasnio, sve one poliježu i zaspu.

U ponoć se začula vika: Zaručnik stiže! Iziđite pred njega!

Sve djevice ustanu da prirede svjetiljke. Budalaste tada zamole mudre: Dajte nam od svojega ulja jer nam svjetiljke trnu.Ali one im odgovore: Nipošto! Sigurno nema dovoljno i za vas i za nas. Pođite ga radije kupiti.

Kad su ga otišle kupiti, dođe zaručnik te one koje su bile pripravne uđu s njim na svadbu i vrata se zatvore. Poslije dođu i ostale djevice i stanu dozivati: Gospodine! Gospodine, otvori nam!ali on će odgovoriti: Zaista vam kažem: Ne poznajem vas.

Stoga bdijte jer ne znate dan ni čas mojega dolaska!

Jesus enfatiza a necessidade de estarmos sempre preparados espiritualmente para Sua segunda vinda, pois ninguém sabe o momento exato.

As parábolas de Jesus continuam sendo fontes ricas de sabedoria e direção para a vida cristã. Ao aplicarmos esses ensinamentos, nos aproximamos mais de Deus e de Sua vontade.

Se este artigo te ajudou, faça sua parte e compartilhe a Palavra de Deus com aqueles que você ama.

Seja o primeiro