17 Neki čovjek iz mnoštva mu reče: "Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš—ne može govoriti jer je opsjednut nijemim duhom. 18 Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli."
19 "O nevjerni rode!" reče Isus učenicima. "Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!" 20 Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči ga. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena. 21 "Otkad mu je tako?" upita Isus oca.
"Još odmalena", odgovori. 22 "Duh ga ćesto baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!"
23 "Ako mogu?" zapita ga Isus. "Sve je moguće onomu koji vjeruje!"
24 Dječakov otac smjesta poviče: "Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!"
25 Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: "Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!" 26 Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: "Mrtav je!" 27 Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge.