Zakon o deverskoj dužnosti
5 Kad braća stanuju zajedno, pa jedan od njih umre, a nije imao sina, žena umrloga neka se ne udaje za tuđinca izvan porodice, nego neka joj pristupi njen dever i uzme je za ženu i tako izvrši deversku dužnost. 6 Prvenac koga ona rodi, vodiće se na ime njegovog preminulog brata, da njegovo ime ne izumre iz Izrailja. 7 A ako on ne bude hteo da uzme svoju snahu za ženu, neka ga njegova snaha odvede na gradska vrata, pred starešine i neka izjavi: ’Moj dever neće da sačuva ime svome bratu u Izrailju; neće da mi učini deversku dužnost.’ 8 Tada neka ga starešine njegovog grada pozovu i razgovaraju sa njim. Ako on ostane pri svom, govoreći: ’Neću da je uzmem za ženu’, 9 onda neka mu njegova snaha, u prisustvu starešina, pristupi, skine mu sandalu s noge, pljune mu u lice i kaže ovo: ’Ovako se radi čoveku koji neće da podigne dom svoga brata.’ 10 Taj neka se prozove u Izrailju ’Dom bosoga’.