Lazareva smrt
1 Jednom se Lazar iz mesta Vitanija razboleo. U tom mestu su živele i njegove sestre, Marija i Marta. 2 Marija je bila ona žena koja je izlila mirisno ulje na Gospodove noge i obrisala ih svojom kosom. Lazar, koji je oboleo, bio je njen brat. 3 One su Isusu poslale poruku: „Gospode, bolestan je onaj koga ti voliš."
4 Čuvši ovo, Isus je rekao: „Ova se bolest neće završiti smrću. To je radi Božije slave, da se kroz nju proslavi Sin Božiji." 5 Isus je voleo Martu, njenu sestru i Lazara. 6 Ipak, kada je čuo da je Lazar bolestan, ostao je u tom mestu još dva dana.
7 Onda je rekao svojim učenicima: „Hajdemo opet u Judeju!"
8 Učenici rekoše: „Učitelju, još nedavno su Jevreji hteli da te kamenuju, a ti opet hoćeš da ideš onamo?"
9 Isus odgovori: „Nema li dan dvanaest časova? Ko hoda danju, taj se ne spotiče, jer vidi svetlost koja obasjava svet. 10 Ko hoda noću, taj se spotiče, jer nema svetlosti u njemu."
11 Rekavši ovo, Isus je dodao: „Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću otići da ga probudim."
12 Učenici rekoše na to: „Gospode, ako je zaspao, oporaviće se." 13 U stvari, Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da on govori o običnom snu.
14 Onda im je Isus otvoreno rekao: „Lazar je umro,