22 A kada je, po Mojsijevom Zakonu, trebalo da se izvrši obred očišćenja, Marija i Josif tom prilikom dođu sa detetom u Jerusalim da ga posvete Gospodu, 23 jer u Zakonu Gospodnjem piše: „Neka se svako prvorođeno muško dete posveti Gospodu" – 24 i da po Zakonu Gospodnjem prinesu žrtvu za očišćenje: dve grlice ili dva golubića.
25 U Jerusalimu je tada živeo neki čovek po imenu Simeun. On je bio pravedan i pobožan čovek, koji je očekivao da nastupi vreme utehe za izrailjski narod. Duh Sveti je bio sa njim 26 i on mu je objavio da neće umreti pre no što vidi Hrista Gospodnjeg. 27 Vođen Duhom, došao je u hram. Kada su roditelji uneli dete Isusa u hram da učine sa njim što Zakon nalaže, 28 Simeun ga uze u naručje i poče da slavi Boga:
29 „Sada puštaš, moj Gospodaru,
svoga slugu da u miru ode;
tvoja reč je tako ispunjena,
30 jer ja sam tvoje video spasenje
31 što pripravi pred svim narodima:
32 svetlost tvoju da prosvetli narode,
slavu tvome narodu Izrailju."
33 Isusovi otac i majka su bili zadivljeni onim što je bilo rečeno za njega. 34 Tada je Simeun blagoslovio i njih dvoje i rekao njegovoj majci Mariji: „Evo, Bog je postavio ovo dete da mnogi od Izrailja padnu i da se mnogi podignu, i da bude znak kome će se suprotstavljati. 35 A tebi samoj će mač probosti dušu, da bi se otkrile misli mnogih srca."
36 A bila je tu i jedna veoma stara proročica, po imenu Ana, Fanuilova ćerka, iz Asirovog plemena. Bila je u braku sedam godina, 37 a sada je kao udovica imala osamdeset četiri godine. Ona nikad nije napuštala hram. Danonoćno je služila Bogu uz post i molitvu. 38 I ona je došla u isti čas i počela da slavi Boga i da govori o Isusu svima koji su očekivali da Bog otkupi Jerusalim.