Isus vraća Jairovu ćerku u život
40 Kada se Isus vratio na drugu obalu jezera, narod ga je srdačno dočekao, jer su ga svi očekivali. 41 Dođe i neki čovek koji se zvao Jair, starešina sinagoge. On kleknu pred Isusa i zamoli ga da dođe u njegov dom. 42 On je, naime, imao ćerku jedinicu od dvanaest godina, koja je bila na samrti.
Dok je Isus išao, narod se gurao oko njega. 43 Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. Ona je sav svoj imetak potrošila na lekare, ali nijedan nije mogao da je izleči. 44 Ona mu priđe s leđa i dotače rub njegove odeće. Krvarenje odmah prestade.
45 Isus upita: „Ko me je dotakao?"
Kako su svi poricali, Petar odgovori: „Učitelju, to se narod oko tebe gura!"
46 Ali Isus reče: „Neko me je dotakao, jer sam osetio da je sila izašla iz mene."
47 Videvši da nije ostala neprimećena, žena istupi drhteći, te pade ničice pred njega, i reče pred svim narodom zašto ga je dotakla i kako je odmah ozdravila. 48 Isus joj onda reče: „Ćerko, tvoja te je vera iscelila; idi s mirom."
49 Dok je on još govorio, neko dođe iz kuće Jaira, starešine sinagoge, i reče Jairu: „Tvoja ćerka je umrla, ne muči više učitelja."
50 Isus je to čuo, pa je rekao Jairu: „Ne boj se, samo veruj, i biće isceljena." 51 Kada je došao u kuću, nikome nije dozvolio da uđe unutra s njim, osim Petra, Jovana, Jakova i devojčicinih roditelja. 52 Svi su plakali i naricali za njom. Isus reče: „Ne plačite, nije umrla, nego spava."
53 Svi su mu se smejali, jer su znali da je umrla. 54 Isus uze njenu ruku i povika: „Devojčice, ustani!" 55 Njen duh se vrati, te ona odmah ustade, a Isus zapovedi da joj daju nešto da jede. 56 Njeni roditelji su bili zapanjeni, ali im Isus zapovedi da nikom ne govore šta se dogodilo.