10 Milagres de Jesus na Bíblia: Lista com versículos e explicação

Svadba u Kani

1 Dva dana poslije bila je svadba u Kani Galilejskoj, a ondje bijaše i Isusova majka. 2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani. 3 Za vrijeme slavlja potrošila se sva zaliha vina, pa majka reče Isusu: "Nemaju vina."

4 "A što bi ti od mene htjela?" odgovori joj Isus. "Moje vrijeme još nije došlo."

5 Njegova majka reče slugama: "Učinite sve što vam kaže!"

6 Bilo je ondje šest kamenih posuda. Njih su Židovi rabili za obredno pranje, a u svaku je stalo stotinjak litara.*. 7 Isus reče slugama da posude do vrha napune vodom. 8 Kad su to učinili, reče im: "Sada zahvatite i odnesite ravnatelju stola." I oni odnesu vino.

9 Ravnatelj stola nije znao odakle je vino, ali sluge jesu. Ravnatelj okusi vodu pretvorenu u vino i pozove mladoženju. 10 "Vino je izvrsno", reče. "Ti nisi kao drugi. Domaćin obično najprije nudi najbolje vino, a poslije, kad se svi napiju, daje im lošije. Ali ti si čuvao najbolje vino za kraj!"

11 To čudo u Kani Galilejskoj bilo je prvo javno očitovanje Isusove slave i božanske sile. I njegovi učenici povjeruju da je on zaista Mesija.

Isus vraća vid čovjeku slijepomu od rođenja

1 Prolazeći onuda, ugleda čovjeka slijepoga od rođenja. 2 Učenici ga zapitaju: "Učitelju, zašto se ovaj čovjek rodio slijep? Zbog svojih grijeha ili zbog grijeha svojih roditelja?"

3 "Ni zbog svojih, ni zbog roditeljskih grijeha," odgovori Isus, "već zato da se na njemu očituju Božja djela. 4 Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me je poslao. Bliži se tama u kojoj prestaje svako djelo. 5 Ali dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta."

6 Zatim pljune na zemlju, od pljuvačke načini blato, premaže njime slijepčeve oči 7 i reče mu: "Idi i operi se u ribnjaku Siloamu." (Siloam znači "Poslan".) Čovjek ode kamo ga je poslao, umije se i vrati se gledajući.

8 Susjedi i svi oni koji su ga prije poznavali kao slijepog prosjaka pitali su jedni druge: "Zar je to onaj slijepi prosjak?" 9 Jedni su govorili: "Jest", a drugi opet: "Nije; to ne može biti isti čovjek, ali neobično mu je sličan."

Prosjak je pak tvrdio: "Ja sam taj isti čovjek."

10 Nato ga zapitaše kako to da vidi. "Što ti se dogodilo?"

11 "Neki je čovjek, imenom Isus, načinio blato, premazao mi njime oči i rekao da odem do ribnjaka Siloama i da sperem blato. Učinio sam tako i sad vidim!" ispriča im čovjek.

12 "Gdje je sada taj čovjek?" zapitaju ga. "Ne znam", odgovori.

Isus hrani pet tisuća ljudi

13 Kad je Isus to čuo, otplovi odande lađicom na pusto mjesto da se povuče u osamu. Ali narod je to doznao pa su pješice krenuli iz gradova za njim. 14 Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima i izliječi im bolesnike.

15 Uvečer mu priđu učenici i kazaše. "Pust je ovo kraj a već je i kasno. Otpusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!"

16 Ali Isus odgovori: "Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!"

17 "Pa ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe!"

18 "Donesite ih!" reče. 19 Zapovjedi zatim mnoštvu da sjednu na travu. Uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi hranu. Razlomi kruh i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili mnoštvu. 20 I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo ih je dvanaest punih košara. 21 A nahranilo se pet tisuća muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.

Isus smiruje oluju

35 Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: "Prijeđimo na drugu stranu jezera." 36 Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice. 37 Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. 38 Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: "Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?"

39 Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: "Utišaj se! Umukni!" Vjetar prestane i nastane velika tišina. 40 On upita učenike: "Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?"

41 Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: "Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

25 Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. 26 Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. 27 Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. 28 Mislila je: "Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!" 29 I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.

30 Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: "Tko mi je dotaknuo odjeću?"

31 Učenici mu rekoše: "Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!"

32 Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila. 33 A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča. 34 On joj reče: "Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!"

Isus iscjeljuje opsjednutog čovjeka

1 Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski*i Luka 8:26. kraj. 2 Tek što je Isus izišao iz lađice, istrćao je pred njega s groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom. 3 Stanovao je u grobnicama, a nitko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem. 4 Često su ga okivali u lance, ali on bi uvijek rastrgao lance i smrskao okove u komadiće. Nitko ga nije mogao ukrotiti. 5 Danju i noću bez prestanka je lutao grobljima i gorom vrišteći i udarajući sebe kamenjem.

6 Ugledavši Isusa izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim. 7 Zavrišti i prodorno vikne: "Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" 8 Isus mu, naime, bijaše zapovjedio: "Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!"

9 Zatim ga upita: "Kako se zoveš?"

"Zovem se Legija", odgovori on, "jer nas je mnogo u ovom čovjeku." 10 Preklinjao ga je da ih ne potjera iz onoga kraja. 11 A ondje je na obronku paslo veliko krdo svinja. 12 "Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih", zamole ga nečisti duhovi. 13 On im to dopusti. Nečisti duhovi iziđu i uđu u svinje, na što cijelo krdo od kojih dvije tisuće svinja jurne niz strmi obronak i utopi se u jezeru.

14 Svinjari pobjegnu u obližnje gradove i sela i razglase putem novost, pa ljudi pođu vidjeti što se dogodilo. 15 Dođu Isusu i ugledaju čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti te se uplaše. 16 A kad su očevici ispričali što se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama, 17 ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihova kraja.

18 On se vrati u lađu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti poći s njime. 19 Ali mu Isus to nije dopustio. "Idi kući svojima", reče mu on, "i ispričaj im koliko ti je milosrđe Bog iskazao." 20 Čovjek se zaputi u Dekapolis* toga kraja govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili.

Isus iscjeljuje zbog velike vjere ljudi

21 Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more. 22 Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice 23 preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. "Na samrti je", reče on. "Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi."

24 Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo. 25 Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina. 26 Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo. 27 Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač. 28 Mislila je: "Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!" 29 I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.

30 Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: "Tko mi je dotaknuo odjeću?"

31 Učenici mu rekoše: "Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!"

32 Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila. 33 A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča. 34 On joj reče: "Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!"

35 Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. "Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja."

36 Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37 Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu. 38 Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas. 39 On uđe i reče im: "Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!" 40 Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van.

Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica. 41 Uhvati ju za ruku i reče joj: "Talita kum!" (što znači: "Ustani, djevojčice!"). 42 Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni. 43 Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.

Isus hoda po vodi

22 Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, dok on otpusti mnoštvo. 23 Kad ih je otpustio, popne se u goru da se pomoli u osami. Kasno navečer još je bio sam ondje. 24 U međuvremenu je lađa već bila daleko od obale. Zapuhao je jak protivan vjetar, pa se borila s velikim valovima.

25 Oko tri sata ujutro* Isus dođe k učenicima hodajući po vodi. 26 Kad ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast. 27 Ali Isus im odmah reče: "Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!"

28 Nato mu Petar reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi da dođem k tebi po vodi!"

29 "Dođi!" odgovori Isus. Petar iziđe iz lađe te hodajući po vodi pođe prema Isusu. 30 Ali kad je osjetio silinu vjetra, prestraši se i počne tonuti. "Spasi me, Gospodine!" poviče.

31 Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. "Slaba je tvoja vjera", reče mu. "Zašto si posumnjao?" 32 Kad su ušli u lađu, vjetar prestane.

33 Učenici u lađi poklone mu se ničice i uzviknu: "Ti si zaista Božji Sin!"

Isus iscjeljuje uzetog čovjeka

1 Nekoliko dana nakon toga vrati se u Kafarnaum, a vijest o njegovu dolasku brzo se pročuje gradom. 2 U kući u kojoj je boravio okupilo se toliko ljudi da više nije bilo mjesta ni za koga, čak ni pred vratima. A on im je propovijedao Riječ. 3 Uto dođu četvorica noseći uzetog čovjeka na nosilima. 4 Kako nisu mogli kroz mnoštvo doći do Isusa, načine rupu u glinenom krovu nad njegovom glavom i spuste bolesnika na nosilima ravno pred Isusa. 5 Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: "Sinko, oprošteni su ti grijesi!"

6 Ali neki židovski vjerski vođe koji su ondje sjedili rekoše u sebi: 7 "Kako ovaj može tako govoriti! On huli! Tko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!"

8 Isus duhom prozre njihove misli pa ih upita: "Zašto to smatrate hulom? 9 Što je lakše reći uzetom čovjeku: ‘Grijesi su ti oprošteni’ ili ‘Ustani, uzmi svoja nosila i idi’? 10 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe." Okrene se zatim prema uzetome i reče: 11 "Zapovijedam ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!"

12 Čovjek smjesta ustane, uzme nosila i iziđe naočigled mnoštvu. Svi su se divili i slavili Boga govoreći: "Takvo što još nikad nismo vidjeli!"

Lazarova smrt

1 Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. Živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom. 2 Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom.* Kako im je brat Lazar bio bolestan, 3 sestre pošalju Isusu poruku: "Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan."

4 Kad je Isus to čuo, reče: "Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti." 5 Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara, 6 nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio. 7 Nakon dva dana napokon reče učenicima: "Hajdemo natrag u Judeju!"

8 Ali učenici se usprotive. "Učitelju," rekoše mu, "zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?"

9 Isus odgovori: "Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta. 10 Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla." 11 Zatim reče: "Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi."

12 Učenici su rekli: "Gospodine, ako spava, znači da ozdravit će!" 13 Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je htio kazati da je umro.

14 Tada im posve otvoreno reče: "Lazar je umro. 15 Radi vas se radujem što nisam bio ondje jer će vam ovo biti nova prilika da vjerujete u mene. Hajdemo k njemu!"

16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče drugim učenicima: "Hajdemo i mi s njime umrijeti!"

17 Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu. 18 Betanija je od Jeruzalema bila udaljena otprilike tri kilometra,* 19 pa je mnogo Židova došlo izraziti sućut i utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata. 20 Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu u susret, a Marija ostane u kući. 21 Marta reče Isusu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro! 22 Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš."

23 "Tvoj će brat uskrsnuti!" reče joj Isus.

24 "Hoće", reče Marta, "kad i svi drugi, o uskrsnuću u posljednji dan."

25 "Ja sam uskrsnuće i život", reče joj Isus. "Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26 Tko god je živ i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li u to, Marta?"

27 "Da, Gospodine," odgovori ona, "vjerujem da si ti Krist, Božji Sin koji treba da dođe na svijet." 28 Zatim ode natrag Mariji i krišom joj reče: "Stigao je Učitelj i želi te vidjeti." 29 Kada je Marija to čula, brzo ustane i odmah pođe k njemu.

30 Isus je još bio izvan sela, na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31 Kada su Židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata. 32 Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: "Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!"

33 Kad Isus ugleda nju i Židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen. 34 "Kamo ste ga položili?" upita ih.

"Dođi i pogledaj", odgovore. 35 Isus zaplače. 36 "Gledajte kako ga je volio!", govorili su Židovi. 37 A neki rekoše: "Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?"

Isus podiže Lazara od mrtvih

38 Isus opet ostane duboko dirnut. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor. 39 "Odmaknite kamen!" zapovjedi Isus.

Ali pokojnikova sestra Marta reče: "Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro!"

40 "Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?" upita ju Isus. 41 I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: "Hvala ti, Oče, što si me uslišao. 42 Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao." 43 Zatim glasno vikne: "Lazare, iziđi!" 44 I Lazar iziđe—sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: "Odvežite ga i pustite ga da ide!"