1 Zatim ugledam otvorena vrata u nebo, a onaj isti glas koji sam prije čuo, snažan poput glasa trublje, reče mi: "Uziđi ovamo pa ću ti pokazati što će se poslije dogoditi!" 2 Odmah sam se našao u duhu* i ugledao prijestolje u nebu. Na njemu je sjedio Netko. 3 Blistao je poput dragoga kamenja: jaspisa i sarda. A prijestolje je okruživala duga slična smaragdu. 4 Oko njega su se nalazila još dvadeset četiri prijestolja na kojima su sjedili dvadeset četiri starješine, obučeni u bijele haljine i sa zlatnim vijencima na glavi. 5 Od prijestolja su sijevale munje, čula se grmljavina i gromovi. Ispred njega stajalo je sedam svijećnjaka, sedam upaljenih zublji, sedam Božjih duhova. 6 Ispred prijestolja bilo je stakleno more, blistavo poput prozirca.

U sredini prijestolja i oko njega bila su četiri bića puna očiju sprijeda i straga. 7 Prvo je bilo slično lavu, drugo juncu, treće je imalo čovječje lice, a četvrto je bilo poput orla u letu. 8 Sva su imala po šest krila iznutra i izvana prepuna očiju. Danju i noću ta bića neprestano govore:

"Svet, svet, svet je Gospodin Bog Svemogući,

koji je oduvijek bio, koji jest i koji će doći!"

9 Svaki put kad ta bića daju slavu, čast i zahvalu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živome uvijeke, 10 dvadeset četiri starješine padnu ničice pred Onim na prijestolju, koji je Živ uvijeke, i poklone mu se te polože svoje vijence pred prijestolje govoreći:

11 "Dostojan si, Gospodine Bože,

Primiti slavu, čast i moć!

Jer ti si sve stvorio.

Sve je postalo tvojom voljom.

Sve je stvoreno tvojom voljom."