1 Ora, Jericó cerrou-se e estava cerrada por causa dos filhos de Israel: nenhum saía nem entrava. 2 Então, disse o Senhor a Josué: Olha, tenho dado na tua mão a Jericó, e ao seu rei, e aos seus valentes e valorosos. 3 Vós, pois, todos os homens de guerra, rodeareis a cidade, cercando a cidade uma vez; assim fareis por seis dias. 4 E sete sacerdotes levarão sete buzinas de chifre de carneiro diante da arca, e no sétimo dia rodeareis a cidade sete vezes; e os sacerdotes tocarão as buzinas. 5 E será que, tocando-se longamente a buzina de chifre de carneiro, ouvindo vós o sonido da buzina, todo o povo gritará com grande grita; e o muro da cidade cairá abaixo, e o povo subirá nele, cada qual em frente de si. 6 Então, chamou Josué, filho de Num, os sacerdotes e disse-lhes: Levai a arca do concerto; e sete sacerdotes levem sete buzinas de chifre de carneiro diante da arca do Senhor. 7 E disse ao povo: Passai e rodeai a cidade; e quem estiver armado passe adiante da arca do Senhor.
8 E assim foi, como Josué dissera ao povo, que os sete sacerdotes, levando as sete buzinas de chifre de carneiro diante do Senhor, passaram e tocaram as buzinas; e a arca do concerto do Senhor os seguia. 9 E os armados iam adiante dos sacerdotes que tocavam as buzinas; e a retaguarda seguia após a arca, andando e tocando as buzinas. 10 Porém ao povo Josué tinha dado ordem, dizendo: Não gritareis, nem fareis ouvir a vossa voz, nem sairá palavra alguma da vossa boca, até ao dia em que eu vos diga: Gritai! Então, gritareis. 11 E fez a arca do Senhor rodear a cidade, rodeando-a uma vez; e vieram ao arraial e passaram a noite no arraial.
12 Depois, Josué se levantou de madrugada, e os sacerdotes levaram a arca do Senhor. 13 E os sete sacerdotes que levavam as sete buzinas de chifre de carneiro diante da arca do Senhor iam andando e tocavam as buzinas; e os armados iam adiante deles, e a retaguarda seguia atrás da arca do Senhor; os sacerdotes iam andando e tocando as buzinas. 14 Assim rodearam outra vez a cidade no segundo dia e tornaram para o arraial; e assim fizeram seis dias.
15 E sucedeu que, ao sétimo dia, madrugaram ao subir da alva e da mesma maneira rodearam a cidade sete vezes; naquele dia somente, rodearam a cidade sete vezes. 16 E sucedeu que, tocando os sacerdotes a sétima vez as buzinas, disse Josué ao povo: Gritai, porque o Senhor vos tem dado a cidade! 17 Porém a cidade será anátema ao Senhor, ela e tudo quanto houver nela; somente a prostituta Raabe viverá, ela e todos os que com ela estiverem em casa, porquanto escondeu os mensageiros que enviamos. 18 Tão somente guardai-vos do anátema, para que não vos metais em anátema tomando dela, e assim façais maldito o arraial de Israel, e o turveis. 19 Porém toda a prata, e o ouro, e os vasos de metal e de ferro são consagrados ao Senhor; irão ao tesouro do Senhor. 20 Gritou, pois, o povo, tocando os sacerdotes as buzinas; e sucedeu que, ouvindo o povo o sonido da buzina, gritou o povo com grande grita; e o muro caiu abaixo, e o povo subiu à cidade, cada qual em frente de si, e tomaram a cidade. 21 E tudo quanto na cidade havia destruíram totalmente a fio de espada, desde o homem até à mulher, desde o menino até ao velho, até ao boi e gado miúdo e ao jumento.
22 Josué, porém, disse aos dois homens que tinham espiado a terra: Entrai na casa da mulher prostituta e tirai de lá a mulher com tudo quanto tiver, como lhe tendes jurado. 23 Então, entraram os jovens, os espias, e tiraram a Raabe, e a seu pai, e a sua mãe, e a seus irmãos, e a tudo quanto tinha; tiraram também a todas as suas famílias e puseram-nos fora do arraial de Israel. 24 Porém a cidade e tudo quanto havia nela queimaram-no a fogo; tão somente a prata, e o ouro, e os vasos de metal e de ferro deram para o tesouro da Casa do Senhor. 25 Assim, deu Josué vida à prostituta Raabe, e à família de seu pai, e a tudo quanto tinha; e habitou no meio de Israel até ao dia de hoje, porquanto escondera os mensageiros que Josué tinha enviado a espiar a Jericó.
26 E, naquele tempo, Josué os esconjurou, dizendo: Maldito diante do Senhor seja o homem que se levantar e reedificar esta cidade de Jericó! Perdendo o seu primogênito, a fundará e sobre o seu filho mais novo lhe porá as portas.
27 Assim, era o Senhor com Josué; e corria a sua fama por toda a terra.
Almeida Revista e Corrigida© Copyright © 2009 Sociedade Bíblica do Brasil. Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a Sociedade Bíblica do Brasil www.sbb.org.br. A Sociedade Bíblica do Brasil trabalha para que a Bíblia esteja, efetivamente, ao alcance de todos e seja lida por todos. A SBB é uma entidade sem fins lucrativos, dedicada a promover o desenvolvimento integral do ser humano. Você também pode ajudar a Causa da Bíblia!
1 Na he mea tino tutaki a Heriko i te wehi i nga tama a Iharaira; kahore he tangata i haere ki waho, kahore hoki tetahi i haere ki roto.2 A ka mea a Ihowa ki a Hohua, Titiro, kua hoatu e ahau ki tou ringa a Heriko, me tona kingi, ratou ko nga marohirohi.3 Na taiawhiotia te pa e koutou, e nga tangata hapai patu katoa, me haere a tawhio noa te pa, kia kotahi ano awhiotanga, Kia ono nga ra e pena ai koe.4 A kia tokowhitu nga tohunga e mau i nga tetere haona hipi e whitu ki mua i te aaka; a i te whitu o nga ra me taiawhio e koutou te pa, kia whitu nga taiawhiotanga, a me whakatangi e nga tohunga nga tetere.5 A, ko roa te tangi o te haona hipi, a ka rangona e koutou te tangi o te tetere, me hamama katoa te iwi, kia nui te hamama; na ka hinga te taiepa o te pa, papa rawa ki raro, a ka piki atu te iwi, tera, tera, i nga wahi e rite mai ana ki a ratou.6 Na ka karanga a Hohua, te tama a Nunu, ki nga tohunga, ka mea ki a ratou, Hapainga te aaka o te kawenata, a ma nga tohunga tokowhitu e mau nga tetere haona hipi e whitu ki mua i te aaka a Ihowa.7 A i mea ratou ki te iwi, Haere, taiawhiotia te pa, a ko nga tangata hapai patu e haere i mua i te aaka a Ihowa.8 Heoi, i te korerotanga a Hohua ki te iwi, na ka mau nga tohunga tokowhitu ki nga tetere haona hipi e whitu, a haere ana i mua i a Ihowa, me te whakatangi ano i nga tetere; i haere hoki te aaka o te kawenata a Ihowa i muri i a ratou.9 A ko nga tangata hapai patu i haere i mua i nga tohunga e whakatangi ana i nga tetere, ko te hiku i haere i muri i te aaka, haere ana nga tohunga me te whakatangi haere i nga tetere.10 A i whakaako a Hohua i te iwi, i mea, Kaua e hamama, kaua o koutou reo e rangona, kei puta hoki tetahi kupu i o koutou waha, a tae noa ki te ra e mea ai ahau ki a koutou, kia hamama; hei reira koutou ka hamama.11 Na meinga ana e ia kia taiawhiotia te pa e te aaka a Ihowa, haere ana a tawhio noa, kotahi ano taiawhiotanga: na ka haere ratou ki te puni, a moe ana ki te puni.12 A ka maranga wawe a Hohua i te ata, a hapainga ake ana e nga tohunga te aaka a Ihowa.13 I mau ano hoki nga tohunga tokowhitu i nga tetere haona hipi e whitu i mua i te aaka a Ihowa, i haere tonu me te whakatangi haere i nga tetere: a ko nga tangata hapai patu i haere i mua i a ratou; ko te nuinga ia i haere i muri i te aaka a Ihowa: haere ana nga tohunga me te whakatangi ano i nga tetere.14 A i te rua o nga ra i taiawhiotia e ratou te pa, kotahi ano taiawhiotanga, a hoki ana ki te puni: a pera tonu ratou i nga ra e ono.15 Na i te whitu o nga ra ka maranga wawe ratou i te puaotanga o te ra, ka taiawhio hoki i te pa, e whitu nga taiawhiotanga, ko taua ritenga ra ano; otiia i taua ra e whitu a ratou taiawhiotanga i te pa.16 Na i te whitu o nga taiawhiotanga, ka whakatanga nga tohunga i nga tetere, ka mea a Hohua ki te iwi, Hamama; kua homai hoki e Ihowa te pa ki a koutou.17 Hei mea oti atu ano te pa ma Ihowa, a reira me nga mea katoa i roto; ko Rahapa anake, ko te wahine kairau, ko ia kia ora me nga mea katoa i a ia i roto i te whare, mona i huna i nga tangata i tonoa atu e tatou.18 Ko koutou ia, kia hopohopo ki te mea kua oti te kanga, kei takina he kanga ki a koutou, ki te tango i tetahi wahi o te mea kua oti te kanga; a ka meinga te ope o Iharaira kia kanga, a whakararua iho e koutou.19 Engari nga hiriwa me nga koura, me nga mea parahi, rino hoki, kia tapu ena ma Ihowa; me riro ena ki roto ki te whare taonga a Ihowa.20 Heoi ka hamama te iwi, a ka whakatangi nga tohunga i nga tetere: na, i te rongonga o te iwi i te tangi o te tetere, ko te tino hamamatanga o te iwi, he nui te hamama, a hinga iho te taiepa, papa rawa ki raro, a piki atu ana te iwi ki roto ki te pa, tera, tera, i te wahi e rite mai ana ki a ia, na horo ana i a ratou te pa.21 A tino huna rawatia e ratou nga mea katoa i te pa, nga tane, nga wahine, nga taitamariki, nga koroheke, nga kau, nga hipi, nga kaihe, ki te mata o te hoari.22 A i mea a Hohua ki nga tangata tokorua i tuteia ai te whenua, Haere ki te whare o te wahine kairau, mauria mai hoki i reira te wahine me nga mea katoa i a ia, whakaritea ta korua i oati ai ki a ia.23 Na ka haere aua taitama, nga tutei, a mauria ana mai e raua a Rahapa, tona papa, tona whaea, ona tungane, me nga mea katoa i a ia, a mauria katoatia mai ana hoki e raua ona whanaunga katoa ki waho; a waiho ana i waho o te puni o Iharaira.24 Na tahuna ake e ratou te pa ki te ahi, me nga mea katoa i roto: ko te hiriwa anake, me te koura, me nga mea parahi, rino hoki, i hoatu e ratou ki te whare taonga o te whare o Ihowa.25 Otiia ko Rahapa, ko te wahine kairau, ko te nohoanga o tona papa, me nga mea katoa i a ia, i whakaorangia e Hohua; a noho ana ia i waenganui o Iharaira a tae noa mai ki tenei ra, mona i huna i nga tangata i tonoa e Hohua ki te tutei i Heriko.26 Na ka whakaoati a Hohua i a ratou i taua wa, ka mea, Ka kanga te tangata ki te aroaro o Ihowa e whakatika ana, ka hanga i tenei pa, i Heriko: ka whakaturia e ia hei runga i tana matamua, ka whakanohoia ano nga tatau hei runga i tana tama o muri.27 Heoi i a Hohua tonu a Ihowa; a paku ana tona rongo puta noa i te whenua.