1 Getta il tuo pane sulle acque, perché dopo molto tempo tu lo ritroverai.2 Fanne parte a sette, ed anche a otto, perché tu non sai che male può avvenire sulla terra.3 Quando le nuvole son piene di pioggia, la riversano sulla terra; e se un albero cade verso il sud o verso il nord, dove cade, quivi resta.4 Chi bada al vento non seminerà; chi guarda alle nuvole non mieterà.5 Come tu non conosci la via del vento, né come si formino le ossa in seno alla donna incinta, così non conosci lopera di Dio, che fa tutto.6 Fin dal mattino semina la tua semenza, e la sera non dar posa alle tue mani; poiché tu non sai quale dei due lavori riuscirà meglio: se questo o quello, o se ambedue saranno ugualmente buoni.7 La luce è dolce, ed è cosa piacevole agli occhi vedere il sole.8 Se dunque un uomo vive molti anni, si rallegri tutti questi anni, e pensi ai giorni delle tenebre, che saran molti; tutto quello che avverrà è vanità.9 (12:1) Rallegrati pure, o giovane, durante la tua adolescenza, e gioisca pure il cuor tuo durante i giorni della tua giovinezza; cammina pure nelle vie dove ti mena il cuore e seguendo gli sguardi degli occhi tuoi; ma sappi che, per tutte queste cose, Iddio ti chiamerà in giudizio!10 (12:2) Bandisci dal tuo cuore la tristezza, e allontana dalla tua carne la sofferenza; poiché la giovinezza e laurora sono vanità.
1 Maka tau taro ki te mata o nga wai; kia maha hoki nga ra ka kitea ano e koa.2 Hoatu tetahi wahi ma te tokowhitu, ae ma te tokowaru ano hoki; e kore hoki koe e mohio ko tehea kino e puta mai ki te whenua.3 Ki te ki nga kapua i te ua, ka ringihia ki te whenua: ki te hinga hoki te rakau ki te tonga, ki te raki ranei, ko te wahi e hinga ai te rakau, ko reira ano ia takoto ai.4 Ko te tangata e whai mahara ana ki te hau, e kore e rui; ko te tangata titiro kapua e kore e kokoti.5 Na, ka kore ano koe e mohio ki te huarahi o te hau, ki te tupu ranei o nga wheua i roto i te kopu o te wahine hapu; e kore ano hoki e mohiotia e koe te mahi a te Atua, a te kaimahi o nga mea katoa.6 I te ata ruia tau purapura, a i te ahiahi kaua e pepeke tou ringa; kahore hoki koe e mohio ko tenei ranei e tika, ko tera ranei, ko raua ranei e rua ka pai ngatahi.7 He pono he ahuareka te marama, a he mea pai ki nga kanohi te titiro ki te ra.8 Ae ra, ki te maha nga tau e ora ai te tangata, kia hari ia ki aua tau katoa; engari kia mahara ia ki nga tau o te pouri, tera hoki e maha. Ko nga mea e haere ake ana he horihori katoa.9 Kia koe, e te taitamariki, ki tou taitamarikitanga; kia whakahari ano hoki tou ngakau i a koe i nga ra o tou taitamarikitanga, haere hoki i nga ara o tou ngakau, i te tirohanga ano a ou kanohi: otiia kia mohio ano koe, he mea enei katoa e riro ai koe i te Atua ki te whakawa.10 No reira whakawateatia atu te riri i tou ngakau, a whakanekehia atu te kino i tou kikokiko: he mea horihori nei hoki te taitamarikitanga, me te houkuratanga.