2 Car David ustade na noge i reče: „Čujte me, braćo moja i narode moj! Bilo mi je na srcu da sagradim Dom gde bi počivao Kovčeg saveza Gospodnjeg, i gde bi bilo podnožje nogama našega Boga, pa sam pripremio što je potrebno za zidanje. 3 Ali Gospod mi je rekao: ’Nećeš ti sazidati Dom mome imenu, jer si čovek rata; prolio si krv.’
6 Rekao mi je: ’Solomon, tvoj sin, sazidaće moj Dom i moje tremove; i pošto sam njega izabrao sebi za sina, ja ću mu biti otac.