11 Tada Gospod reče Mojsiju: 12 „Čuo sam gunđanje Izrailjaca. Reci im ovako: ’Uveče ćete jesti meso, a ujutro hleba do mile volje. Tada ćete znati da sam ja Gospod, vaš Bog.’"
13 Uveče dolete prepelice i prekriju tabor, a ujutro je rosa bila svuda oko tabora. 14 Kad se sloj rose digao, površina pustinje je bila pokrivena nečim sitnim, pahuljastim, sličnim mrazu po zemlji. 15 Videvši to, Izrailjci su pitali jedni druge: „Šta je ovo?16,15 Ovo je prvo spominjanje mane – hleba s neba, koje zapravo na izvornom jeziku zvuči poput pitanja Šta je ovo? i očigledna je igra reči.", jer nisu znali šta je to.
Mojsije im reče: „To je hleb koji vam je Gospod dao za hranu."