10 A utvara glave moje na postelji mojoj beše: Videh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika. 11 Drvo beše veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viđaše se do kraja sve zemlje. 12 Lišće mu beše lepo i rod obilat, i na njemu beše hrane svemu, zverje poljsko odmaraše se u hladu njegovom, i na granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako telo.
20 Drvo što si video, veliko i jako, kome visina dosezaše do neba i koje se viđaše po svoj zemlji, 21 kome lišće beše lepo i rod obilan, i na kome beše hrane svemu, pod kojim stanovaše zverje poljsko i na granama mu seđahu ptice nebeske, 22 to si ti, care, koji si velik i silan, i veličina je tvoja visoka i doseže do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih.