6 A njena suparnica joj je zagorčavala život, ponižavajući je što joj je Gospod zatvorio matericu. 7 To se dešavalo iz godine u godinu. Kad god bi Ana odlazila u Dom Gospodnji, Fenina bi je ponižavala. Zato je Ana plakala i nije jela.
10 Ogorčene duše Ana se pomolila Gospodu gorko plačući. 11 Tada se zavetovala rekavši: „Gospode nad vojskama! Ako zaista pogledaš na muku svoje sluškinje i setiš me se, i ne zaboraviš svoju sluškinju, nego daš svojoj sluškinji muško čedo, ja ću ga dati Gospodu za sve dane njegovog života, te britva neće preći preko njegove glave."
20 Nakon izvesnog vremena Ana zatrudni i rodi sina. Dala mu je ime „Samuilo", jer je rekla: „Izmolila sam ga od Gospoda."