6 I protivnica je njena vrlo cveljaše prkoseći joj što joj Gospod beše zatvorio matericu. 7 Tako činjaše Elkana svake godine, i Ana hođaše u dom Gospodnji, a ona je cveljaše, te plakaše i ne jeđaše.
10 I ona, tužna u srcu pomoli se Gospodu plačući mnogo. 11 I zavetova se govoreći: Gospode nad vojskama! Ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško čedo, ja ću ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neće preći preko glave njegove.
20 I kad bi vreme, pošto Ana zatrudne, rodi sina i nade mu ime Samuilo, jer, reče, isprosih ga u Gospoda.