1 Mein Sohn, bewahre meine Rede und birg meine Gebote in dir!

2 Beobachte meine Gebote, so wirst du leben, und bewahre meine Lehre wie einen Augapfel!

3 Binde sie an deine Finger, schreibe sie auf die Tafel deines Herzens!

4 Sprich zur Weisheit: Du bist meine Schwester! und sage zum Verstand: Du bist mein Vertrauter!

5 daß du bewahrt bleibest vor dem fremden Weibe, vor der Buhlerin, die glatte Worte gibt!

6 Denn als ich am Fenster meines Hauses durch das Gitter guckte

7 und die Einfältigen beobachtete, bemerkte ich unter den Söhnen einen unverständigen Jüngling.

8 Der strich auf der Gasse herum, nicht weit von ihrem Winkel, und betrat den Weg zu ihrem Haus

9 in der Dämmerung, beim Einbruch der Nacht, da es dunkelte.

10 Siehe, da lief ihm ein Weib entgegen im Hurenschmuck und verschmitzten Herzens,

11 frech und zügellos. Ihre Füße können nicht zu Hause bleiben;

12 bald auf der Straße, bald auf den Plätzen, an allen Ecken lauert sie.

13 Die ergriff und küßte ihn, und mit unverschämter Miene sprach sie zu ihm:

14 »Ich war ein Dankopfer schuldig, heute habe ich meine Gelübde bezahlt;

15 darum bin ich ausgegangen dir entgegen, um eifrig dein Angesicht zu suchen, und ich fand dich auch!

16 Ich habe mein Lager mit Teppichen gepolstert, mit bunten Decken von ägyptischem Garn;

17 ich habe mein Bett besprengt mit Myrrhe, Aloe und Zimt.

18 Komm, wir wollen der Liebe genießen bis zum Morgen, uns an Liebkosungen ergötzen!

19 Denn der Mann ist nicht zu Hause, er hat eine weite Reise angetreten,

20 er hat den Geldbeutel mitgenommen und kommt erst am Tage des Vollmonds wieder heim.«

21 Durch ihr eifriges Zureden machte sie ihn geneigt und bewog ihn mit ihren glatten Worten,

22 so daß er ihr plötzlich nachlief, wie ein Ochse zur Schlachtbank geht und wie ein Gefesselter zum Narrenhaus

23 (bis ihm der Pfeil die Leber spaltet), wie ein Vogel ins Netz hinein fliegt und nicht weiß, daß es ihn sein Leben kostet!

24 So schenkt mir nun Gehör, ihr Söhne, und merkt auf die Reden meines Mundes!

25 Dein Herz neige sich nicht ihren Wegen zu, und verirre dich nicht auf ihre Pfade;

26 denn sie hat viele verwundet und zu Fall gebracht, und gewaltig ist die Zahl ihrer Opfer.

27 Wege zur Unterwelt sind ihr Haus, führen hinab zu den Kammern des Todes!

1 E taku tama, puritia aku kupu, huna aku whakahau ki roto ki a koe.

2 Puritia aku whakahau, a ka ora; taku ture, ano ko te whatupango o tou kanohi.

3 Herea ki ou maihao; tuhituhia, ko tou ngakau ano hei papa.

4 Ki atu ki te whakaaro nui, He tuahine koe noku; kiia hoki te matauranga ko tou whanaunga wahine:

5 Kia ai enei hei tiaki i a koe kei he i te wahine ke, i te wahine ke, he korero whakapati nei ana.

6 I titiro atu hoki ahau i te matapihi o toku whare i roto i toku whakakahokaho;

7 A i matakitaki ahau i roto i nga kuware, i kite i roto i nga taitama, i tetahi tamaiti kahore rawa he whakaaro,

8 E haere ana i te ara i te wahi tata e piko atu ai ki a ia, a haere ana ia i te ara ki tona whare.

9 I te kakarauritanga, i te ahiahi o te ra, i te titiwhatanga o te po, i te pouri kerekere.

10 Na, kua tutaki tetahi wahine ki a ia, he kakahu puremu tona, he ngakau hianga.

11 He mangai koroki tona, he tohetohe; ko ona waewae, kahore e tau ki tona whare:

12 Inaianei kei nga ara ia, inamata kei nga waharoa, e tauwhanga ana i nga kokinga katoa.

13 Koia i hopukia ai ia e ia, kei te kihi i a ia, a ka mea atu ki a ia, me te whakatoi ano i tona mata,

14 He patunga mo te pai kei ahau; no tenei ra nei ahau i whakamana ai i aku kupu taurangi;

15 Koia ahau i haere mai ai ki te whakatau i a koe, ki te ata rapu i tou mata, a ka kitea nei koe e ahau.

16 Ko toku moenga kua horahia e ahau, whakapaipai rawa ki te kaitaka, ki nga kakahu purepure no te rinena o Ihipa.

17 Kua ruia e ahau toku moenga ki nga mea whakakakara, ki te maira, ki te aroe, ki te hinamona.

18 Haere mai, kia whaowhina taua ki te aroha, a ao noa; kia ora o taua ngakau i te aroha.

19 Kahore hoki taku tane i te whare: kua riro ia, he haere tawhiti:

20 I maua atu e ia he putea moni i tona ringa; ka hoki mai ano ia i te kowhititanga o te marama.

21 He maha no ana korero whakawai, riro ana ia i a ia ki tana; na te whakapati a ona ngutu ka kumea atu ia e ia.

22 Haere tonu ia i muri i a ia, ano he kau e haere ana kia patua, he kuware ranei e haere ana ki nga rakau here waewae e whiua ai te he;

23 A tu noa te tao ki tona ate puta rawa; rite tonu ia ki te manu e hohoro ana ki te mahanga, te mohio he matenga tera mona.

24 No reira, e aku tamariki, whakarongo ki ahau, maharatia nga kupu a toku mangai.

25 Kei peau ke tou ngakau ki ona ara, kei kotiti ke ki ona huarahi.

26 He tokomaha hoki nga tangata i tu, i hinga i a ia, ae ra, he ope nui rawa tana i patu ai.

27 He huarahi tona whare ki te reinga, e anga ana ki raro ki nga ruma o te mate.