Publicidade

Neemias 13

MRI2012

1 Zu jener Zeit wurde vor den Ohren des Volkes im Buche Moses gelesen und darin geschrieben gefunden, daß die Ammoniter und Moabiter nimmermehr in die Gemeinde Gottes kommen sollten, 2 weil sie den Kindern Israel nicht mit Brot und Wasser entgegenkamen, sondern den Bileam wider sie dingten, damit er sie verfluche; aber unser Gott verwandelte den Fluch in Segen. 3 Als sie nun das Gesetz hörten, geschah es, daß sie alles fremde Volk von Israel absonderten. 4 Vorher aber hatte Eljaschib, der Priester, der über die Kammern des Hauses Gottes gesetzt war, ein Verwandter Tobijas, 5 diesem eine große Kammer eingeräumt, wohin man zuvor die Speisopfer, den Weihrauch und die Geräte gelegt hatte, dazu die Zehnten vom Korn, Most und Öl, die Gebühr der Leviten, der Sänger und der Torhüter, dazu das Hebopfer der Priester. 6 Während aber solches geschah, war ich nicht zu Jerusalem. Denn im zweiunddreißigsten Jahre Artasastas, des Königs von Babel, war ich zum König gegangen; aber nach einiger Zeit begehrte ich wieder Urlaub vom König. 7 Und als ich nach Jerusalem kam, erfuhr ich das Übel, das Eljaschib dem Tobija zuliebe getan hatte, indem er ihm eine Kammer in den Vorhöfen des Hauses Gottes eingeräumt hatte. 8 Solches mißfiel mir sehr; und ich warf alle Geräte des Hauses Tobijas vor die Kammer hinaus 9 und befahl, die Kammer zu reinigen; dann brachte ich die Geräte des Hauses Gottes, das Speisopfer und den Weihrauch wieder dorthin. 10 Ich erfuhr auch, daß man den Leviten ihre Anteile nicht gegeben hatte, so daß die Leviten und Sänger, die sonst den Dienst verrichteten, geflohen waren, ein jeder zu seinem Acker. 11 Da schalt ich die Vorsteher und sprach: Warum ist das Haus Gottes verlassen worden? Und ich versammelte jene [wieder] und stellte sie an ihre Posten. 12 Da brachte ganz Juda die Zehnten vom Korn, Most und Öl in die Vorratskammern. 13 Und ich bestellte zu Verwaltern über die Vorräte Selemja, den Priester, und Zadok, den Schriftgelehrten, und Pedaja aus den Leviten und ordnete ihnen Hanan bei, den Sohn Sakkurs, des Sohnes Mattanjas; denn sie wurden für treu erachtet, und ihnen lag es ob, ihren Brüdern auszuteilen. 14 Gedenke mir dessen, mein Gott, und tilge nicht [aus deinem Gedächtnis] die Wohltaten, die ich dem Hause meines Gottes und seinen Hütern erwiesen habe! 15 Zu jener Zeit sah ich, daß etliche in Juda am Sabbat die Keltern traten und Garben einbrachten und Esel beluden, auch Wein, Trauben, Feigen und allerlei Lasten aufluden und solches am Sabbat nach Jerusalem brachten. Da warnte ich sie, an dem Tage Lebensmittel zu verkaufen. 16 Es wohnten auch Tyrer dort, die brachten Fische und allerlei Ware und verkauften sie am Sabbat den Kindern Juda und in Jerusalem. 17 Da schalt ich die Obersten von Juda und sprach zu ihnen: Was ist das für eine schlimme Gewohnheit, die ihr habt, den Sabbat zu entheiligen? 18 Taten nicht eure Väter also, und brachte unser Gott [nicht darum] all dies Unglück über uns und über diese Stadt? Und ihr macht des Zornes noch mehr, indem ihr den Sabbat entheiligt? 19 Und sobald es dunkel wurde in den Toren Jerusalems vor dem Sabbat, ließ ich die Tore schließen; und ich befahl, man solle sie nicht öffnen bis nach dem Sabbat; und ich bestellte einige meiner Knappen an die Tore, damit man am Sabbattag keine Last hereinbringe. 20 Nun blieben die Krämer und Verkäufer von allerlei Ware über Nacht draußen vor Jerusalem, ein oder zweimal. 21 Da verwarnte ich sie und sprach: Warum bleibet ihr über Nacht vor der Mauer? Wenn ihr es noch einmal tut, werde ich Hand an euch legen! Von der Zeit an kamen sie am Sabbat nicht mehr. 22 Und ich befahl den Leviten, sich zu reinigen und zu kommen und die Tore zu hüten, damit der Sabbattag geheiligt werde. Mein Gott, gedenke mir dessen auch, und schone meiner nach deiner großen Barmherzigkeit! 23 Auch sah ich zu jener Zeit Juden, welche Frauen von Asdod, Ammon und Moab heimgeführt hatten. 24 Darum redeten auch ihre Kinder halb asdoditisch und konnten nicht jüdisch reden, sondern die Sprache dieses oder jenes Volkes. 25 Und ich schalt sie und fluchte ihnen und schlug etliche Männer von ihnen und raufte ihnen das Haar und beschwor sie bei Gott und sprach: Ihr sollt eure Töchter nicht ihren Söhnen geben, noch von ihren Töchtern für eure Söhne oder für euch selbst nehmen! 26 Hat sich nicht Salomo, der König von Israel, damit versündigt? Ihm war doch unter vielen Völkern kein König gleich, und er war seinem Gott lieb, und Gott setzte ihn zum König über ganz Israel; gleichwohl verführten ihn die ausländischen Frauen zur Sünde! 27 Und nun muß man von euch vernehmen, daß ihr dieses ganz große Übel tut und euch so an unserm Gott versündigt, daß ihr ausländische Frauen nehmet? 28 Und einer von den Söhnen Jojadas, des Sohnes Eljaschibs, des Hohenpriesters, hatte sich mit Sanballat, dem Horoniter, verschwägert; den jagte ich von mir. 29 Gedenke an die, mein Gott, welche das Priestertum und den Bund des Priestertums und der Leviten befleckt haben! 30 Also reinigte ich sie von allem Fremden und bestellte die Ämter der Priester und Leviten und wies jedem seine Arbeit an 31 und sorgte für die rechtzeitige Lieferung des Holzes und der Erstlinge. Gedenke mir das, mein Gott, zum Besten!

Te Wehenga i ngā Tauiwi

1 I taua i kōrerotia i te Pukapuka a Mohi, me te whakarongo anō te iwi, ā, ka kitea te mea i tuhituhia ki reira kia kaua te Āmoni me te Moapi e tapoko ki te whakaminenga a te Atua ā ake ake; 2 te mea kīhai i maua mai e rātou he taro, he wai, hei tukunga mai ngā tama a Īharaira; engari, utua ana e rātou a Paraama hei hoariri rātou, hei kanga rātou. Heoi, whakaputaina kētia ake e tātou Atua te kanga hei manaaki. 3 , i rātou rongonga i te ture, ka wehea atu e rātou ngā whakauru katoa i roto i a Īharaira.

Ngā Hanganga Hou a Nehemia

4 , i mua ake o tēnei ko Eriahipi, tohunga, kaitiaki i ngā rūma o te whare o tātou Atua, he whanaunga Tōpia, 5 whakapaia ana e tēnei he rūma nui mōna, ko te wāhi i whakatakotoria nei i mua ngā whakahere totokore, te parakihe, ngā oko, me te whakatekau o te wīti, o te wāina hou, o te hinu, ko te mea i kīia iho ngā Rīwaiti, rātou ko ngā kaiwaiata, ko ngā kaitiaki tatau, me ngā whakahere hapahapai ngā tohunga.

6 Otiia i tēnei katoa kāhore ahau i Hiruhārama; te toru tekau rua nei hoki o ngā tau o Arataherehe kīngi o Papurōna i tae ai ahau ki te kīngi, ā, maha noa ngā , ka īnoitia e ahau i te kīngi. 7 , ka tae mai ahau ki Hiruhārama, ā, ka mōhio ki Eriahipi mahi kino, ki tāna Tōpia, i a ia i whakapai i tētahi rūma mōna i ngā marae o te whare o te Atua. 8 , kino rawa ki ahau; ākiritia atu ana e ahau ngā mea katoa o te whare o Tōpia i roto i taua rūma. 9 Kātahi ahau ka kōrero, ā, tahia ana e rātou ngā rūma. , whakahokia ana e ahau ki reira ngā oko o te whare o te Atua, ngā whakahere totokore me te parakihe. 10 I kite anō ahau kīhai ngā wāhi ngā Rīwaiti i hoatu, , oma ana rātou ki tāna māra, ki tāna māra, ngā Rīwaiti, ngā kaiwaiata i mahia ai te mahi. 11 Kātahi ka whawhaitia e ahau ngā rangatira, i mea ahau, "He aha i whakarērea ai te whare o te Atua?" , huihuia ana rātou e ahau, whakatūria ana ki rātou tūranga.

12 Kātahi ka kawea mai e Hūrā katoa ngā whakatekau o te wīti, o te wāina hou, o te hinu, ki ngā whare taonga. 13 , ka whakaritea e ahau he kaitiaki ngā taonga, ko Heremia tohunga, ko Hāroko karaipi, ā, o ngā Rīwaiti ko Peraia; i rātou taha ko Hanana tama a Tākuru tama a Matania; i kīia hoki rātou he hunga pono; ā, ko rātou, he tuwha ō rātou tuākana, tēina.

14 Kia mahara, e tōku Atua, ki tēnei mea āku, kaua hoki e horoia atu tēnei tikanga pai āku i puta nei ki te whare o tōku Atua, ki ngā ritenga mahi anō reira.

Ka Tīmata ngā Hanganga Hou o te Hāpati

15 I aua ka kitea e ahau ētahi i roto i a Hūrā e takahi ana i ngā takahanga wāina i te hāpati, e kawe ana mai i ngā paihere wīti, e whakawaha ana i ngā kāihe; me te wāina anō, me ngā karepe, me ngā piki, me ngā pīkaunga katoa, e kawea mai ana e rātou ki Hiruhārama i te o te hāpati. , whakaaturia ana e ahau rātou i te i hoko ai rātou i te kai. 16 I reira anō e noho ana ētahi tāngata o Tāira, he ika te kawenga, me ngā mea hoko katoa, ā, hokona ana e rātou i te hāpati ki ngā tama a Hūrā, i roto anō i Hiruhārama. 17 Kātahi ka whawhaitia e ahau ngā rangatira o Hūrā, i mea ahau ki a rātou, "He aha tēnei mea kino e mea nei koutou, i a koutou ka whakapoke nei i te hāpati? 18 Kāhore ianei ō koutou mātua i pēnei, ā, kawea mai ana e tātou Atua tēnei kino katoa ki runga ki a tātou, ki runga anō i tēnei ? , ko koutou hei whakaneke ake i te riri Īharaira, i te mea ka whakapokea nei te hāpati."

19 , pōuriuri kau ngā kūwaha o Hiruhārama i mua ake o te hāpati, ka mea ahau, kia tūtakina ngā kēti; i mea anō ahau kia kaua e whakatuwheratia, kia taka anō te hāpati. I whakatūria anō e ahau ētahi o āku tāngata ki ngā kūwaha, kei kawea mai ki roto he pīkaunga i te o te hāpati. 20 Heoi, kotahi, e rua ngā moenga i waho o Hiruhārama, o ngā tāngata i ngā taonga, o ngā kaihoko i ngā tini mea. 21 Kātahi ahau ka whakaatu i rātou , ā, ka mea ki a rātou, "He aha koutou i moe ai i te aronga o te taiepa? Ki te pēnā anō koutou, ka totoro atu tōku ringa ki a koutou." taua anō i kore ai rātou haere mai i te hāpati. 22 I atu anō ahau ki ngā Rīwaiti kia purea rātou, kia haere hoki ki te tiaki i ngā kūwaha hei whakatapu te hāpati.

Maharatia anō tēnei āku, e tōku Atua; tohungia hoki ahau, kia rite ki te nui o tōu atawhai.

Te Aukati ki te Mārena ki ngā Tauiwi

23 I aua anō ka kite ahau i ngā Hūrai kei a rātou e noho ana ētahi wāhine o Aharoro, o Āmona, o Moapa; 24 ko ā rātou tama hoki, ko tētahi wāhi o te reo Aharoro, kīhai rātou i mōhio ki ngā Hūrai reo; heoi i rite ki te reo o tētahi iwi, o tētahi iwi. 25 , whawhaitia iho e ahau, kangā iho, patua ana ētahi o rātou, hutihutia ana ō rātou makawe, whakaoatitia ana ki te Atua: "Kaua e hoatu ā koutou tamāhine ki ā rātou tama, kaua anō hoki e tangohia mai ā rātou tamāhine ā koutou tama, koutou rānei. 26 He teka ianei ēnei mea i hara ai a Horomona kīngi o Īharaira? He maha ngā iwi, kāhore rawa ō rātou kīngi hei rite mōna, he mea aroha ia tōna Atua, ā, meinga ana e te Atua hei kīngi Īharaira katoa; ahakoa ko ia, i meinga ia e ngā wāhine kia hara. 27 , kia rongo rānei mātou ki a koutou, kia mahi i tēnei nui katoa, kia tutū ki tātou Atua, kia mārena ki ngā wāhine ?"

28 , he hunaonga Hanaparata Horoni tētahi o ngā tama a Ioiara tama a Eriahipi tino tohunga; , peia ana ia e ahau i tōku taha.

29 Kia mahara ki a rātou, e tōku Atua, rātou i whakapoke i te tohungatanga, i te kawenata anō o te tohungatanga, o ngā Rīwaiti anō hoki.

30 Heoi, kua rātou i ahau i te poke o ngā tāngata , whakaritea ana hoki e ahau te mahi tiaki a ngā tohunga, a ngā Rīwaiti, te mahi a tēnei, a tēnei, 31 me te tikanga anō te whakahere wahie i ngā i whakaritea; ngā mātāmua anō.

Maharatia ahau e tōku Atua te pai.

Veja também

Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-