1 Il vino è schernitore, e la cervogia è tumultuante; E chiunque ne è vago non è savio

2 Il terrore del re è come il ruggito del leoncello; Chi lo provoca ad indegnazione pecca contro a sè stesso

3 Egli è gloria all’uomo di rimanersi di contesa; Ma chiunque è stolto si fa schernire

4 Il pigro non ara per cagion del freddo; E poi nella ricolta va accattando, e non trova nulla

5 Il consiglio nel cuor dell’uomo è un’acqua profonda; E l’uomo intendente l’attignerà

6 Il più degli uomini predicano ciascuno la sua benignità; Ma chi troverà un uomo verace?

7 I figliuoli del giusto, che cammina nella sua integrità, Saranno beati dopo di lui

8 Il re, sedendo sopra il trono del giudicio, Dissipa ogni male con gli occhi suoi

9 Chi può dire: Io ho purgato il mio cuore, Io son netto del mio peccato?

10 Doppio peso, e doppio staio, Sono amendue cosa abbominevole al Signore

11 Fin da fanciullo l’uomo è riconosciuto da’ suoi atti, Se egli sarà puro, e se le sue opere saranno diritte

12 Il Signore ha fatte amendue queste cose: E l’orecchio che ode, e l’occhio che vede

13 Non amare il sonno, che tu non impoverisca; Tieni gli occhi aperti, e sarai saziato di pane

14 Chi compera dice: Egli è cattivo, egli è cattivo; Ma quando se n’è andato, allora si vanta

15 Vi è dell’oro, e delle perle assai; Ma le labbra di scienza sono un vaso prezioso

16 Prendi pure il vestimento di chi ha fatta sicurtà per lo strano; Prendi pegno da lui per gli stranieri

17 Il pane acquistato con frode è soave all’uomo; Ma poi la sua bocca si trova piena di ghiaia

18 I disegni son renduti stabili con consiglio; Fa’ dunque la guerra con prudenti deliberazioni

19 Chi va sparlando palesa il segreto: Non rimescolarti adunque con chi è allettante di labbra

20 La lampana di chi maledice suo padre, o sua madre, Sarà spenta nelle più oscure tenebre

21 L’eredità acquistata di subito da principio Non sarà benedetta alla fine

22 Non dire: Io renderò il male; Aspetta il Signore, ed egli ti salverà

23 Doppio peso è cosa abbominevole al Signore; E le bilance fallaci non sono buone

24 I passi dell’uomo sono dal Signore; E come intenderà l’uomo la sua via?

25 Dire inconsideratamente: Questa è cosa sacra; E riflettere dopo aver fatti i voti, è un laccio all’uomo

26 Il re savio dissipa gli empi, E rimena la ruota sopra loro

27 L’anima dell’uomo è una lampana del Signore, Che investiga tutti i segreti nascondimenti del ventre

28 Benignità e verità guardano il re; Ed egli ferma il suo trono per benignità

29 La forza de’ giovani è la lor gloria; E l’onor de’ vecchi è la canutezza

30 I lividori delle battiture, e le percosse che penetrano addentro nel ventre Sono una lisciatura nel malvagio

1 Ko ta te waina he whakahi, ko ta te wai kaha he ngangau: a, ko te hunga katoa e whakapohehetia ana e tera, kahore o ratou whakaaro nui.

2 Ano he raiona e hamama ana te wehi o te kingi: ko te tangata e whakaoho ana i a ia kia riri, e hara ana ki tona wairua ake.

3 He whakahonore mo te tangata te noho watea mai i te ngangare: engari ko nga wairangi he kowhetewhete tonu.

4 Kahore te mangere e parau, he mea ki te hotoke; no reira ka pakiki kai mana i te kotinga witi, a kahore e whiwhi.

5 He wai hohonu te whakaaro i roto i te ngakau o te tangata; e utuhia ano ia e te tangata matau.

6 Ko ta te tini o te tangata he kauwhau i tona atawhai ake; ko wai ia e kite i te tangata pono?

7 Ko te tangata tika, e haere ana i runga i tona tapatahi, ka manaakitia ana tamariki i muri i a ia.

8 Ko te kingi e noho ana i runga i te torona whakawa, titaritaria ana e ona kanohi nga he katoa.

9 Ko wai e mea, Kua ma i ahau toku ngakau, kua tahia atu oku hara?

10 Ko nga pauna huhua, ko nga mehua huhua, he rite tahi taua rua, he mea whakarihariha anake ki a Ihowa.

11 He tamariki nei ano ka mohiotia ki ana hanga, he ma ranei, he tika ranei tana mahi.

12 Ko te taringa rongo, ko te kanohi titiro, na Ihowa raua ngatahi i hanga.

13 Kaua e matenuitia te moe, kei rawakoretia koe; titiro ou kanohi, a ka makona koe i te taro.

14 Ehara ehara, e ai ta te kaihoko: tona haerenga atu ia, kei te whakamanamana.

15 He koura tena me te tini o te rupi; engari he taonga utu nui nga ngutu o te matauranga.

16 Tangohia te kakahu o te kaiwhakakapi mo te tangata ke; puritia hoki te tangata i taunahatia hei whakakapi mo nga tangata ke.

17 He reka ki te tangata te taro o te teka; muri iho ka ki tona mangai i te kirikiri.

18 Ma te runanga ka u ai nga whakaaro; kia pai hoki te ngarahu ina anga ki te whawhai.

19 Ko te tangata e kopikopiko ana ki te kawekawe korero, ka whakina e ia nga korero ngaro: na reira kaua e raweke atu ki te tangata ngutu hamama.

20 Ko te tangata e kanga ana i tona papa, i tona whaea, ka tineia tona rama i roto i te pouri kerekere.

21 I te timatanga e hohoro mai pea te taonga; e kore ia tona mutunga e whakapaingia.

22 Kaua e mea, Ka utua e ahau te kino: taria ta Ihowa, a kei a ia he oranga mou.

23 He mea whakarihariha ki a Ihowa nga taimaha rere ke; a e kore hoki te pauna tinihanga e pai.

24 Na Ihowa nga haereerenga o te tangata: na ma te aha te tangata ka matau ai ki tona ara?

25 Hei rore ki te tangata te oho noa ake ki te mea, He tapu! a, i muri i nga ki taurangi, kia uiui.

26 Ka titaritaria e te kingi whakaaro nui te hunga kino, a ka hurihia hoki e ia te wira patu witi ki runga ki a ratou.

27 He rama na Ihowa te manawa o te tangata, e rapu ana i nga mea katoa i roto rawa i te kopu.

28 Hei kaitiaki mo te kingi te atawhai me te pono; e tautokona ake ana hoki tona torona e te atawhai.

29 Ko te kororia o nga taitama ko to ratou kaha: a, ko te ataahua o nga kaumatua ko te upoko hina.

30 E tahia atu ana te kino e nga karawarawa o te patunga; a e tae rawa ana nga whiu ki nga wahi o roto rawa o te kopu.