1 Nā Pāora, nā te āpōtoro a Īhu Karaiti, he mea whakarite e te Atua, e tō tātou Kaiwhakaora, e Īhu Karaiti hoki, ko ia tā tātou e tūmanako atu nei:
2 Ki a Tīmoti, ki tāku tamaiti pono i roto i te whakapono:
Kia tau atu te aroha noa, te mahi tohu, te rangimārie, he mea nā te Atua, nā tō tātou Matua, nā Karaiti Īhu hoki, nā tō tātou Ariki.
He Whakatūpato ki te Whakaakoranga Teka
3 I whakahau atu rā ahau ki a koe, i ahau e haere ana ki Makeronia, kia noho koe i Epeha, ako ai i ētahi kia kaua e rerekē te whakaako, 4 kia kaua e whakarongo ki ngā kōrero tito noa, ki ngā whakapapa tūpuna kāhore nei e whai mutunga; ko ngā putanga ake o ēnā, he tautohetohe, kāhore he whakatupu mō te tikanga a te Atua i runga i te whakapono; ka pērā anō ahau ināianei. 5 Ko te tukunga iho ia mō te ako, ko te aroha, nō roto i te ngākau mā, i te hinengaro pai, i te whakapono tinihangakore. 6 Kapea ake ēnei e ētahi, kotiti kē ana ki ngā kōrero teka noa; 7 ki tā rātou hei kaiwhakaako rātou i te ture, heoi, kāhore e mātau ki tā rātou e kōrero nei, ki ngā mea rānei e kauwhautia nei e rātou.
8 Otirā, e mātau ana tātou he mea pai te ture, ki te rite te meatanga e te tangata ki tā te ture tikanga; 9 e mātau ana hoki ki tēnei, kīhai te ture i whakatakotoria mō te tangata tika, engari mō te hunga turekore, tutū, karakiakore, hara, tapukore, whakarihariha, mō ngā kaipatu i ngā pāpā, mō ngā kaipatu i ngā whaea, mō ngā kaikōhuru tangata, 10 mō te hunga moepuku, moe kino i te tāne, tāhae tangata, kōrero teka, oati teka, ā, ki te mea tērā atu tētahi mea kāhore nei e rite ki te whakaako tika; 11 rite tonu tēnei ki te rongopai o te korōria o te Atua hari, ki te mea kua tukua mai nei ki ahau.
Te Whakawhetai mō te Mahi Tohu a te Atua
12 E whakawhetai atu nei ahau ki a Karaiti Īhu, ki tō tātou Ariki, nāna nei ahau i whakakaha; i whakaaro hoki ia he tangata pono ahau, ā, meinga ana ahau hei minita; 13 ahau nei, te tangata kohukohu i mua, te kaiwhakatoi, whakatupu kino. Heoi, i tohungia ahau, nō te me i meinga kūwaretia e ahau i runga i te whakapono kore; 14 tino nui rawa hoki te aroha noa o tō tātou Ariki, hui tahi ki te whakapono, ki te aroha i roto i a Karaiti Īhu.
15 He pono te kōrero, he pai hoki kia tangohia rawatia, i haere mai a Karaiti Īhu ki te ao ki te whakaora i te hunga hara; ko te tino tangata hara o rātou ko ahau. 16 Heoi, nā konei ahau i tohungia ai, kia ai ko ahau ki mua hei whakaaturanga mā Īhu Karaiti i ngā manawanui maha, hei tohu ki te hunga e whakapono ki a ia ā muri ake nei, kia ora tonu ai rātou. 17 Nā, ki te Kīngi ora tonu, e kore nei e pirau, e kore nei e kitea, ko ia nei anake te Atua mātau, waiho atu i a ia te hōnore me te korōria ake ake. Āmine.
18 Ka tukua atu nei e ahau tēnei kupu ako ki a koe, e tāku tamaiti, e Tīmoti, ko te poropititanga anō tēnei i puta mai i mua mōu, hei mea i a koe kia whawhai i te whawhai pai; 19 kia mau ki te whakapono me te hinengaro pai; he mea nei ēnā kua ākiritia atu e ētahi, ka meinga tō rātou whakapono he kaipuke pakaru; 20 nō rātou a Haimeniu rāua ko Arehānera, kua tukua nei e ahau ki a Hātana, kia whakaakona ai kia kaua e kohukohu.
Introdução e saudação
1 Paulo, apóstolo de Jesus Cristo, segundo o mandado de Deus, nosso Salvador, e do Senhor Jesus Cristo, esperança nossa, 2 A Timóteo meu verdadeiro filho na fé: Graça, misericórdia e paz da parte de Deus nosso Pai, e da de Cristo Jesus, nosso Senhor.
Repreensão contra as falsas doutrinas
3 Como te roguei, quando parti para a Macedônia, que ficasses em Éfeso, para advertires a alguns, que não ensinem outra doutrina, 4 Nem se deem a fábulas ou a genealogias intermináveis, que mais produzem questões do que edificação de Deus, que consiste na fé; assim o faço agora. 5 Ora, o fim do mandamento é o amor de um coração puro, e de uma boa consciência, e de uma fé não fingida. 6 Do que, desviando-se alguns, se entregaram a vãs contendas; 7 Querendo ser mestres da lei, e não entendendo nem o que dizem nem o que afirmam.
A lei e os seus propósitos
8 Sabemos, porém, que a lei é boa, se alguém dela usa legitimamente; 9 Sabendo isto, que a lei não é feita para o justo, mas para os injustos e obstinados, para os ímpios e pecadores, para os profanos e irreligiosos, para os parricidas e matricidas, para os homicidas, 10 Para os fornicadores, para os sodomitas, para os roubadores de homens, para os mentirosos, para os perjuros, e para o que for contrário à sã doutrina, 11 Conforme o evangelho da glória de Deus bem-aventurado, que me foi confiado.
A graça operando na vida de Paulo
12 E dou graças ao que me tem confortado, a Cristo Jesus Senhor nosso, porque me teve por fiel, pondo-me no ministério; 13 A mim, que dantes fui blasfemo, e perseguidor, e injurioso; mas alcancei misericórdia, porque o fiz ignorantemente, na incredulidade. 14 E a graça de nosso Senhor superabundou com a fé e amor que há em Jesus Cristo. 15 Esta é uma palavra fiel, e digna de toda a aceitação, que Cristo Jesus veio ao mundo, para salvar os pecadores, dos quais eu sou o principal. 16 Mas por isso alcancei misericórdia, para que em mim, que sou o principal, Jesus Cristo mostrasse toda a sua longanimidade, para exemplo dos que haviam de crer nele para a vida eterna. 17 Ora, ao Rei dos séculos, imortal, invisível, ao Deus único, sábio, seja honra e glória para todo o sempre. Amém.
A boa peleja
18 Este mandamento te dou, meu filho Timóteo, que, segundo as profecias que houve acerca de ti, milites por elas boa milícia; 19 Conservando a fé, e a boa consciência, a qual alguns, rejeitando, fizeram naufrágio na fé. 20 E entre esses foram Himeneu e Alexandre, os quais entreguei a Satanás, para que aprendam a não blasfemar.
Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!