Pular para o conteúdo
Publicidade

2 Samuel 12

ACF

Ka Whakatūpehupehutia te Kīngi e tētahi Poropiti

1 , ka tonoa a Nātana e Ihowā ki a Rāwiri; ā, ka tae atu ia ki a ia, ka mea ki a ia, "Tokorua ngā tāngata i te kotahi; he taonga o tētahi, he rawakore tētahi. 2 He tini noa iho ngā hipi, ngā kau a te tangata taonga; 3 hore rawa ia he mea a te rawakore; heoi anō he reme uha kotahi nei, he mea nohinohi nāna i hoko mai i whāngai haere; ā, i tupu tahi ake rātou me āna tamariki. I kai tāna ake taro, i inu hoki i roto i tāna ake kapu, i takoto ki tōna uma; ā, i rite tonu he tamāhine ki a ia.

4 ", ka tae he pahī ki te tangata taonga, ā, ka manawapā tērā ki te tango i tētahi o āna hipi, o āna kau, kia takā te manuhiri i haere mai ki a ia; heoi tangohia ana e ia te reme a te tangata rawakore, takā ana e ia te tangata i haere nei ki a ia."

5 Ko te tino muranga o te riri o Rāwiri ki taua tangata, ka mea ki a Nātana, "E ora ana a Ihowā, e tika ana kia mate te tangata nāna tēnei mahi. 6 Ko te reme hoki, kia whā ana e hoatu ai hei utu; mōna i mea i tēnei mea, mōna hoki kīhai i aroha."

7 , ka mea a Nātana ki a Rāwiri, "Ko taua tangata , ko koe. Ko te kupu tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira: Nāku koe i whakawahi hei kīngi Īharaira, nāku hoki koe i whakaora i te ringa o Haora; 8 ā, hoatu ana e ahau te whare o tōu ariki ki a koe, me ngā wāhine a tōu ariki ki tōu uma; i hoatu anō e ahau te whare o Īharaira rāua ko Hūrā ki a koe; ā, mehemea i iti tēnei, kua tāpiritia atu e ahau māu ērā atu mea anō. 9 He aha koe i whakahāwea ai ki te kupu a Ihowā? I mea ai i tēnei kino i tāna tirohanga? Ko Uria Hiti i patua e koe ki te hoari, ā, tangohia ana tāna wahine hei wahine māu; ko ia hoki tukitukia ana e koe ki te hoari a ngā tama a Āmona. 10 reira e kore te hoari e whakakorea atu āianei i roto i tōu whare ā ake ake, mōu i whakahāwea ki ahau, i tango hoki i te wahine a Uria Hiti hei wahine māu.

11 "Ko te kupu tēnei a Ihowā: Nanā, ka whakaara ahau i te kino mōu i roto i tōu whare, ā, ka tango i āu wāhine i tāu tirohanga, ka hoatu ki tōu hoa, , ka takotoria e ia āu wāhine i te tirohanga ā te i runga nei. 12 I meatia pukutia hoki tēnei mea e koe; ko ahau ia ka mea i tēnei mea ki mua i a Īharaira katoa, ki mua anō i te ."

13 , ka mea a Rāwiri ki a Nātana, "Kua hara ahau ki a Ihowā."

Ā, ka mea a Nātana ki a Rāwiri, "Kua kauparea atu anō tōu hara e Ihowā; e kore koe e mate. 14 Otirā, i te mea tēnei mahi āu i whai take nui ai ngā hoariri o Ihowā ki te kohukohu, he pono ka mate te tamaiti ka whānau nei ki a koe."

Ka Mate te Tama a Rāwiri rāua ko Patehēpa

15 , haere ana a Nātana ki tōna whare. Ā, ka pākia e Ihowā te tamaiti a Rāwiri i whānau nei i te wahine a Uria; he nui hoki te mate. 16 , ka īnoi a Rāwiri ki te Atua te tamaiti; ā, nohopuku ana a Rāwiri, haere ana ki roto, pau noa taua e takoto ana i te whenua. 17 , ka whakatika ngā kaumātua o tōna whare ki a ia, ki te whakaara i a ia i te whenua; heoi kīhai ia i pai, kīhai hoki i kai tahi i rātou taro.

18 , i te whitu o ngā ka mate te tamaiti. Ā, ka wehi ngā tāngata a Rāwiri ki te mea ki a ia kua mate te tamaiti; i mea hoki rātou, ", i te mea e ora ana te tamaiti, i kōrero tātou ki a ia, ā, kīhai ia i whakarongo ki tātou reo. , tērā noa ake te kino e mea ai ia ki a ia anō ki te kōrerotia e tātou ki a ia te matenga o te tamaiti."

19 Otiia i kite a Rāwiri i āna tāngata e kōwhetewhete ana ki a rātou anō, ā, ka mōhio a Rāwiri kua mate te tamaiti. , ka mea a Rāwiri ki āna tāngata, "Kua mate rānei te tamaiti?"

Ā, ka mea rātou, "Kua mate."

20 Kātahi a Rāwiri ka whakatika i te whenua, ka horoi i a ia, ka whakawahi i a ia, ka tango i ētahi kākahu mōna; ā, haere ana ki te whare o Ihowā ki te koropiko. Kātahi ka haere ia ki tōna whare. , ka tonoa e ia, ā, ka whakatakotoria he taro māna, ā, kai ana ia.

21 Kātahi ka mea āna tāngata ki a ia, "He aha tēnei mea i mea nei koe? I nohopuku koe, i tangi ki te tamaiti i a ia e ora ana; te matenga ia o te tamaiti, , whakatika ana koe ki te kai taro."

22 Anō ko ia, "I te tamaiti e ora ana anō, i nohopuku ahau, i tangi; i mea hoki, Ko wai ka tohu, tērā pea a Ihowā ka aroha ki ahau, ā, ka ora te tamaiti?23 Ko tēnei, ka mate nei ia, kia nohopuku ahau hei aha? E taea rānei ia e ahau te whakahoki mai? Ko ahau e haere ki a ia, e kore ia e hoki mai ki ahau."

Ka Whānau mai a Horomona

24 , ka whakamārie a Rāwiri i tāna wahine, i a Patehēpa, ā, haere ana ki roto, ki a ia, ā, takoto tahi ana rāua; ā, ka whānau anō ia, he tama, huaina iho tōna ingoa ko Horomona; i arohaina ia e Ihowā; 25 i tono hoki ia te ringa o Nātana poropiti, ā, nāna i hua tōna ingoa ko Teriria; he whakaaro hoki ki a Ihowā.

Ka Pāhoro a Rāwiri i a Rapa

26 Ā, i whawhai anō a Ioapa ki Rapa o ngā tamariki a Āmona; ā, horo ana i a ia te kīngi. 27 , ka tono tāngata a Ioapa ki a Rāwiri, ka mea, "Kua tauria a Rapa e ahau, āe , kua horo i ahau te o ngā wai. 28 , tēnā, huihuia te nuinga o te iwi ki te whakapae i te , kia riro ai i a koe; kei riro mai te i ahau, ā, nōku te ingoa e huaina ki reira."

29 , huihuia ana te iwi katoa e Rāwiri, ā, haere ana ki Rapa; , tauria ana a reira e ia, ā, riro ana i a ia. 30 Tangohia ana e ia te karauna o rātou kīngi i tōna mātenga, ko tōna taimaha kotahi taranata kōura, ā, i roto ngā kōhatu utu nui; ā, pōtaea iho ki te mātenga o Rāwiri. Ā, i whakaputaina, e ia ngā taonga o te , tōna tini. 31 , ko ngā tāngata i roto, whakaputaina ana e ia ki waho, ā, whakamahia ana ki ngā kani, ki ngā harou rino, ki ngā toki rino; i meinga anō rātou kia tīkā roto i te tahunga pereki. Ko tāna hoki tēnei i mea ai ki ngā katoa o ngā tamariki a Āmona. , hoki ana a Rāwiri me te iwi katoa ki Hiruhārama.

Natã admoesta a Davi

1 E o Senhor enviou Natã a Davi; e, apresentando-se ele a Davi, disse-lhe: Havia numa cidade dois homens, um rico e outro pobre.

2 O rico possuía muitíssimas ovelhas e vacas. 3 Mas o pobre não tinha coisa nenhuma, senão uma pequena cordeira que comprara e criara; e ela tinha crescido com ele e com seus filhos; do seu bocado comia, e do seu copo bebia, e dormia em seu regaço, e a tinha como filha. 4 E, vindo um viajante ao homem rico, deixou este de tomar das suas ovelhas e das suas vacas para assar para o viajante que viera a ele; e tomou a cordeira do homem pobre, e a preparou para o homem que viera a ele.

5 Então o furor de Davi se acendeu em grande maneira contra aquele homem, e disse a Natã: Vive o Senhor, que digno de morte é o homem que fez isso.

6 E pela cordeira tornará a dar o quadruplicado, porque fez tal coisa, e porque não se compadeceu.

7 Então disse Natã a Davi: Tu és este homem. Assim diz o Senhor Deus de Israel: Eu te ungi rei sobre Israel, e eu te livrei das mãos de Saul;

8 E te dei a casa de teu senhor, e as mulheres de teu senhor em teu seio, e também te dei a casa de Israel e de Judá, e, se isto é pouco, mais te acrescentaria tais e tais coisas. 9 Por que, pois, desprezaste a palavra do Senhor, fazendo o mal diante de seus olhos? A Urias, o heteu, feriste à espada, e a sua mulher tomaste por tua mulher; e a ele mataste com a espada dos filhos de Amom. 10 Agora, pois, não se apartará a espada jamais da tua casa, porquanto me desprezaste, e tomaste a mulher de Urias, o heteu, para ser tua mulher. 11 Assim diz o Senhor: Eis que suscitarei da tua própria casa o mal sobre ti, e tomarei tuas mulheres perante os teus olhos, e as darei a teu próximo, o qual se deitará com tuas mulheres perante este sol. 12 Porque tu o fizeste em oculto, mas eu farei este negócio perante todo o Israel e perante o sol.

13 Então disse Davi a Natã: Pequei contra o Senhor. E disse Natã a Davi: Também o Senhor perdoou o teu pecado; não morrerás.

14 Todavia, porquanto com este feito deste lugar sobremaneira a que os inimigos do Senhor blasfemem, também o filho que te nasceu certamente morrerá.

15 Então Natã foi para sua casa; e o Senhor feriu a criança que a mulher de Urias dera a Davi, e adoeceu gravemente.

O falecimento do filho de Bate-Seba

16 E buscou Davi a Deus pela criança; e jejuou Davi, e entrou, e passou a noite prostrado sobre a terra. 17 Então os anciãos da sua casa se levantaram e foram a ele, para o levantar da terra; porém ele não quis, e não comeu pão com eles. 18 E sucedeu que ao sétimo dia morreu a criança; e temiam os servos de Davi dizer-lhe que a criança estava morta, porque diziam: Eis que, sendo a criança ainda viva, lhe falávamos, porém não dava ouvidos à nossa voz; como, pois, lhe diremos que a criança está morta? Porque mais lhe afligiria.

19 Viu, porém, Davi que seus servos falavam baixo, e entendeu Davi que a criança estava morta, pelo que disse Davi a seus servos: Está morta a criança? E eles disseram: Está morta.

20 Então Davi se levantou da terra, e se lavou, e se ungiu, e mudou de roupas, e entrou na casa do Senhor, e adorou. Então foi à sua casa, e pediu pão; e lhe puseram pão, e comeu. 21 E disseram-lhe seus servos: Que é isto que fizeste? Pela criança viva jejuaste e choraste; porém depois que morreu a criança te levantaste e comeste pão.

22 E disse ele: Vivendo ainda a criança, jejuei e chorei, porque dizia: Quem sabe se Deus se compadecerá de mim, e viverá a criança?

23 Porém, agora que está morta, por que jejuaria eu? Poderei eu fazê-la voltar? Eu irei a ela, porém ela não voltará para mim.

O nascimento de Salomão é narrado

24 Então consolou Davi a Bate-Seba, sua mulher, e entrou a ela, e se deitou com ela, e ela deu à luz um filho, e chamou o seu nome de Salomão; e o Senhor o amou. 25 E enviou pela mão do profeta Natã, chamou o seu nome de Jedidias, por amor ao Senhor.

Davi toma Rabá

26 Ora pelejou Joabe contra Rabá, dos filhos de Amom, e tomou a cidade real. 27 Então mandou Joabe mensageiros a Davi, e disse: Pelejei contra Rabá, e também tomei a cidade das águas.

28 Ajunta, pois, agora o restante do povo, e cerca a cidade, e toma-a, para que tomando eu a cidade, não se aclame sobre ela o meu nome.

29 Então ajuntou Davi a todo o povo, e marchou para Rabá, e pelejou contra ela, e a tomou. 30 E tirou a coroa da cabeça do seu rei, cujo peso era de um talento de ouro, e havia nela pedras preciosas, e foi posta sobre a cabeça de Davi; e da cidade levou mui grande despojo. 31 E, trazendo o povo que havia nela, o pôs às serras, e às talhadeiras de ferro, e aos machados de ferro, e os fez passar por forno de tijolos; e assim fez a todas as cidades dos filhos de Amom; e voltou Davi e todo o povo para Jerusalém.

Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!

Veja também