5 Međutim, Ani je dao dva žrtvena dela, zato što ju je voleo, iako joj je Gospod zatvorio matericu. 8 Njen muž joj je govorio: „Ana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce tužno? Nisam li ti ja važniji od deset sinova?"
11 Tada se zavetovala rekavši: „Gospode nad vojskama! Ako zaista pogledaš na muku svoje sluškinje i setiš me se, i ne zaboraviš svoju sluškinju, nego daš svojoj sluškinji muško čedo, ja ću ga dati Gospodu za sve dane njegovog života, te britva neće preći preko njegove glave."
23 Elkana reče svojoj ženi: „Učini što ti se čini dobrim. Ostani dok ga ne odojiš. Samo neka Gospod ispuni svoju reč." Tako je žena ostala kući i dojila svog sina, dok ga nije odojila.
27 Za ovog dečaka sam se molila, i Gospod mi je dao ono što sam tražila od njega. 28 Zato ga ja dajem natrag Gospodu, da pripada Gospodu dok je živ." Tada se pokloniše Gospodu.