12 Zato još govori Gospod:
Obratite se k meni svim srcem svojim
i posteći i plačući i tužeći.
13 I razderite srca svoja,
a ne haljine svoje,
i obratite se ka Gospodu Bogu svom,
jer je milostiv i žalostiv,
spor na gnev i obilan milosrđem i kaje se oda zla.
14 Ko zna, neće li se povratiti i raskajati se,
i ostaviti iza toga blagoslov,
dar i naliv za Gospoda Boga vašeg.
15 Trubite u trubu na Sionu,
naredite post,
proglasite svetkovinu.
16 Saberite narod,
osveštajte sabor,
skupite starce,
saberite decu i koja sisaju;
ženik neka iziđe iz svoje kleti
i nevesta iz ložnice svoje.
17 Između trema i oltara neka plaču sveštenici,
sluge Gospodnje,
i neka kažu:
Prosti, Gospode, narodu svom,
i ne daj nasledstvo svoje pod sramotu,
da njim ovladaju narodi;
zašto da kažu u narodima:
Gde im je Bog?