1 Perciò, non potendo più resistere, ritenemmo fosse meglio essere lasciati soli ad Atene 2 e mandammo Timoteo, nostro fratello e ministro di Dio nel vangelo di Cristo, per confermarvi e confortarvi nella vostra fede, 3 affinché nessuno fosse scosso in mezzo a queste afflizioni, poiché voi stessi sapete che a questo siamo destinati. 4 Perché, anche quando eravamo fra voi, vi preannunciavamo che avremmo dovuto subire tribolazioni, come anche è avvenuto e voi lo sapete. 5 Perciò anch’io, non potendo più resistere, mandai a informarmi della vostra fede, temendo che il tentatore vi avesse tentati e la nostra fatica fosse risultata vana.
6 Ma ora Timoteo è ritornato, ci ha recato buone notizie della vostra fede e del vostro amore, e ci ha detto che conservate sempre un buon ricordo di noi desiderando di vederci, come anche noi desideriamo vedervi; 7 per questa ragione, fratelli, siamo stati consolati a vostro riguardo, in mezzo a tutte le nostre angustie e afflizioni, mediante la vostra fede, 8 perché ora viviamo davvero, se voi state saldi nel Signore. 9 Come potremmo, infatti, esprimere a Dio la nostra gratitudine a vostro riguardo, per la gioia che ci date davanti al nostro Dio, 10 mentre notte e giorno preghiamo intensamente di poter vedere il vostro volto e supplire alle lacune della vostra fede?
11 Ora Dio stesso, nostro Padre, e il nostro Signore Gesù ci appianino la via per venire da voi; 12 quanto a voi, il Signore vi faccia crescere e abbondare in amore gli uni verso gli altri e verso tutti, come anche noi abbondiamo verso di voi, 13 per confermare i vostri cuori, affinché siano irreprensibili in santità davanti a Dio nostro Padre, quando il nostro Signore Gesù verrà con tutti i suoi santi.
1 Nā, i te kore e taea te ngākau te pēhi tonu, i pai mātou kia mahue ko mātou anake i Atene; 2 ā, tonoa ana e mātou a Tīmoti, tō mātou teina, he minita nā te Atua, he hoa mahi nō mātou ki te rongopai o te Karaiti, hei whakaū i a koutou, hei kōrero whakamārie ki a koutou mō ngā mea o tō koutou whakapono. 3 Kei whakangāueuetia tētahi e ēnei tūkinotanga. E mātau ana anō hoki koutou he mea momotu kē tātou mō tēnei mea. 4 I a mātou hoki e noho ana i a koutou, i kōrero wawe anō mātou ki a koutou, tērā tātou e tūkinotia; koia anō tēnei, ka mātau nei koutou. 5 Nā reira, i te mea tē taea tōku ngākau te pēhi tonu, ka tono tāngata atu ahau kia mōhio ai ahau ki tō koutou whakapono, kei whakawaia pea koutou e te kaiwhakawai, ā, maumau kau tā mātou mahi.
6 Tēnā ko tēnei, ka tae mai nei a Tīmoti ki a mātou i a koutou, ka pai hoki tāna kōrero ki a mātou mō tō koutou whakapono, mō tō koutou aroha, mō koutou hoki e whai mahara pai ana ki a mātou i ngā wā katoa, e hiahia ana kia kite i a mātou, he pērā anō me tō mātou ki a koutou. 7 Nā, kua whai whakamārietanga mātou i a koutou, e ōku tēina, i ō mātou tūkinotanga katoa, i ō mātou matenga, he mea nā tō koutou whakapono. 8 Ko tō mātou ora nei hoki tēnei, arā, kia tū tonu koutou i runga i te Ariki. 9 Me aha hoki he whakawhetai mā mātou ki te Atua mō koutou, mō ngā hari katoa e hari nei mātou ki a koutou, i te aroaro o tō tātou Atua? 10 Nui atu tā mātou īnoi i te pō, i te ao, kia kite i ō koutou kanohi, kia whakaotia anō hoki e mātou ngā wāhi o tō koutou whakapono i hapa.
11 Nā, mā te Atua ake anō, arā mā tō tātou Matua, mā tō tātou Ariki hoki, mā Īhu Karaiti, e whakatika tō mātou ara ki a koutou. 12 Mā te Ariki anō hoki e mea kia nui, kia hira tō koutou aroha tētahi, ki tētahi, ki ngā tāngata katoa hoki, kia pēnei anō me tō mātou ki a koutou. 13 Kia whakaūkia ai ō koutou ngākau he mea kāhore he hē i runga i te tapu i te aroaro o te Atua, o tō tātou Matua, i te taenga mai o tō tātou Ariki, o Īhu Karaiti, rātou ko tāna hunga tapu katoa.