1 Dopo la morte di Saul, Davide, tornato dalla sconfitta degli Amalechiti, si fermò due giorni a Siclag. 2 Al terzo giorno, ecco arrivare dall’accampamento di Saul, un uomo con le vesti stracciate e con il capo sparso di polvere, il quale, giunto alla presenza di Davide, si gettò in terra e gli si prostrò dinanzi. 3 Davide gli chiese: "Da dove vieni?". L’altro gli rispose: "Sono fuggito dall’accampamento d’Israele". 4 Davide gli disse: "Che è successo? dimmelo, ti prego". Egli rispose: "Il popolo è fuggito dal campo di battaglia, e molti uomini sono caduti e sono morti; anche Saul e Gionatan, suo figlio, sono morti". 5 Davide domandò al giovane che gli raccontava queste cose: "Come sai che sono morti Saul e Gionatan, suo figlio?". 6 Il giovane che gli raccontava queste cose, disse: "Mi trovavo per caso sul monte Ghilboa e vidi Saul che si appoggiava sulla sua lancia e i carri e i cavalieri stavano per raggiungerlo. 7 Lui si voltò indietro, mi vide e mi chiamò. Io risposi: ‘Eccomi’. 8 Mi chiese: ‘Chi sei tu?’. Io gli risposi: ‘Sono un Amalechita’. 9 Lui mi disse: ‘Avvicinati e uccidimi, poiché mi ha preso la vertigine, ma sono sempre vivo’. 10 Io dunque mi avvicinai e lo uccisi, perché sapevo che, una volta caduto, non avrebbe potuto vivere. Poi presi il diadema che aveva in testa e il braccialetto che aveva al braccio e li ho portati qui al mio signore". 11 Allora Davide prese le sue vesti e le stracciò; e lo stesso fecero tutti gli uomini che erano con lui. 12 E fecero cordoglio e piansero e digiunarono fino a sera, a causa di Saul, di Gionatan, suo figlio, del popolo dell’Eterno e della casa d’Israele, perché erano caduti per la spada. 13 Poi Davide chiese al giovane che gli aveva raccontato quelle cose: "Di dove sei tu?". Egli rispose: "Sono figlio di uno straniero, di un Amalechita". 14 E Davide gli disse: "Come mai non hai temuto di stendere la mano per uccidere l’unto dell’Eterno?". 15 Poi chiamò uno dei suoi uomini, e gli disse: "Avvicinati e colpisci costui!". Quello lo colpì, ed egli morì. 16 Davide gli disse: "Il tuo sangue ricada sul tuo capo, poiché la tua bocca ha testimoniato contro di te quando hai detto: ‘Io ho ucciso l’unto dell’Eterno’".
17 Allora Davide compose questa elegia su Saul e su Gionatan, suo figlio, 18 e ordinò che fosse insegnata ai figli di Giuda. È l’elegia dell’arco. Si trova scritta nel Libro del Giusto:
19 "Il fiore dei tuoi figli, o Israele, giace ucciso sulle tue alture! Come mai sono caduti quei prodi? 20 Non portate la notizia a Gat, non lo pubblicate per le strade di Ascalon; le figlie dei Filistei ne gioirebbero, le figlie degli incirconcisi ne farebbero festa. 21 O monti di Ghilboa, su di voi non cada più né rugiada né pioggia, né ci siano più campi per le offerte; poiché là fu gettato via lo scudo dei prodi, lo scudo di Saul, che l’olio non ungerà più. 22 L’arco di Gionatan non tornava mai dalla battaglia senza avere sparso sangue di uccisi, senza aver trafitto grasso di prodi; e la spada di Saul non tornava indietro senza avere colpito. 23 Saul e Gionatan, tanto amati e cari, mentre erano in vita, non sono stati divisi nella loro morte. Erano più veloci delle aquile, più forti dei leoni! 24 Figlie d’Israele, piangete su Saul, che vi rivestiva deliziosamente di scarlatto, che alle vostre vesti metteva degli ornamenti d’oro. 25 Come mai sono caduti i prodi in mezzo alla battaglia? Come mai venne ucciso Gionatan sulle tue alture? 26 Io sono in angoscia a causa tua, o Gionatan, fratello mio; tu mi eri molto caro e il tuo amore per me era più meraviglioso dell’amore delle donne. 27 Come mai sono caduti i prodi? come mai sono state infrante le loro armi?".
1 Nā, i muri iho i te matenga o Haora, te mea kua hoki mai a Rāwiri i te patunga i ngā Amareki, ā, kua rua ngā rā o Rāwiri e noho ana ki Tikiraka. 2 I te toru o ngā rā, nā, ko tētahi tangata e haere mai ana i te puni i a Haora, he mea haehae ōna kākahu, he oneone i runga i tōna mātenga. Ā, nō tōna taenga mai ki a Rāwiri, ka hinga ia ki te whenua, ā, ka piko.
3 Nā, ka mea a Rāwiri ki a ia, "I haere mai koe i hea?"
Ka mea tērā ki a ia, "I mawhiti mai ahau i te puni o Īharaira."
4 Anō rā ko Rāwiri ki a ia, "I pēhea te mea rā? Tēnā, kōrerotia mai ki ahau."
Nā, ka mea ia, "Kua whati te iwi i te whawhai, he tokomaha hoki o te iwi i hinga, i mate. Kua mate hoki a Haora rāua ko tāna tama, ko Honatana."
5 Anō rā ko Rāwiri ki te tamaiti nāna nei i kōrero ki a ia, "I mōhiotia e koe ki te aha kua mate a Haora rāua ko tāna tama ko Honatana?"
6 Nā, ka mea taua tamaiti nāna nei i kōrero ki a ia, "I tūpono noa ahau ki runga i Maunga Kiripoa, nā, ko Haora e okioki ana ki tāna tao. Nā, e whai tata ana i a ia ngā hāriata me ngā kaieke hōiho. 7 Nā, i tōna tahuritanga ki muri, ka kite i ahau, ā, ka karanga ki ahau. Nā, ka mea ahau, ‘Tēnei ahau.’
8 "Anō rā ko ia ki ahau, ‘Ko wai koe?’
"Anō rā ko ahau ki a ia, ‘He Amareki ahau.’
9 "Nā, ka mea ia ki ahau, ‘Tēnā, e tū ki tōku taha, whakamatea hoki ahau, kua mau pū hoki ahau i te pōuri; nō te mea kei te toitū tonu te ora i roto i ahau.’
10 "Heoi, tū ana ahau ki tōna taha, whakamatea ana ia e ahau; i mōhio hoki ahau e kore rawa ia e ora ake i te mea ka hinga nei ia. Nā, tangohia ana e ahau te karauna i tōna mātenga, me te poroporo i tōna ringa, ā, kawea mai ana e ahau ki konei ki tōku ariki."
11 Kātahi a Rāwiri ka mau ki ōna kākahu, ā, haehaea ana e ia; ā, i pērā hoki ōna hoa katoa. 12 Nā, ka uhunga rātou, ka tangi, ka nohopuku ā ahiahi noa, mō Haora, mō tāna tama, mō Honatana, mō te iwi anō a Ihowā, mō te whare hoki o Īharaira, i hinga nei i te hoari.
13 Nā, ka mea a Rāwiri ki te tamaiti nāna nei i kōrero ki a ia, "Nō hea koe?"
Anō rā ko tērā, "He tama ahau nā tētahi manene, nā tētahi Amareki."
14 Anō rā ko Rāwiri ki a ia, "He aha koe tē wehi ai? He aha i totoro ai tōu ringa ki te huna i tā Ihowā i whakawahi ai?"
15 Kātahi a Rāwiri ka karanga ki tētahi o āna taitama, ka mea, "Whakatata atu, e rere ki runga ki a ia." Nā, patua ana ia e ia, mate ake. 16 I mea anō a Rāwiri ki a ia, "Hei runga i tōu mātenga ōu toto; kua whakaatu mai nā hoki tōu waha i tōu hē, kua mea, ‘Nāku i whakamate tā Ihowā i whakawahi ai.’ "
17 Nā, ka waiatatia e Rāwiri tēnei apakura mō Haora rāua ko tāna tama, ko Honatana; 18 i mea hoki ia kia whakaakona ngā tama a Hūrā ki te waiata o te kōpere; (e mau nā te tuhituhi ki te Pukapuka a Iahera):
19 "Tukitukia ana tōu ātaahua, e Īharaira, ki ōu wāhi teitei.
Anō te hinganga o ngā mārohirohi!
20 "Kaua e kōrerotia ki Kāta;
kaua e kauwhautia ki ngā huarahi o Ahakerono;
kei koa ngā tamāhine a ngā Pirihitini,
kei whakamanamana ngā tamāhine a te kokotikore.
21 "E ngā maunga o Kiripoa,
kāti rawa he tōmairangi mō koutou, he ua,
he māra e tukua ai te whakahere.
I ākiritia kinotia hoki ki reira te pukupuku o te mārohirohi,
te pukupuku o Haora, me te mea
kīhai i whakawahia ki te hinu.
22 He toto tēnā nō te hunga i tū,
he ngako tēnā nō ngā mārohirohi,
kāhore he whakahokinga mai o te kōpere a Honatana,
kīhai anō te hoari a Haora i hoki kau mai.
23 "Ko Haora, ko Honatana, he aroha,
he whakaahuareka i tō rāua oranga;
kīhai hoki i wehea i tō rāua matenga.
Nui atu tō rāua tere i tō ngā ēkara,
tō rāua kaha i tō ngā raiona.
24 "E ngā tamāhine a Īharaira,
tangihia a Haora,
nāna nei ō koutou kākahu ngangana i huatau ai,
nāna nei i piri ai ngā whakapaipai kōura ki ō koutou weruweru.
25 "Anō te hinganga o ngā mārohirohi i waenganui o te tatauranga!
E Honatana, i werohia nā i runga i ōu wāhi teitei.
26 Mamae ana ahau, he whakaaro ki a koe, e tōku tuakana, e Honatana;
nui atu tōku whakaahuareka ki a koe.
He hanga whakamīharo tōu aroha ki ahau,
nui atu i tō ngā wāhine aroha.
27 "Anō te hinganga o ngā mārohirohi;
anō te korenga o ngā patu o te pakanga!"