1 Dopo queste cose avvenne che Absalom, figlio di Davide, aveva una sorella di nome Tamar, che era di bell’aspetto; e Amnon, figlio di Davide, se ne innamorò. 2 Amnon si appassionò a tal punto per Tamar sua sorella da diventarne malato; perché lei era vergine e sembrava difficile ad Amnon di poterle fare qualcosa. 3 Ora Amnon aveva un amico, di nome Ionadab, figlio di Simea, fratello di Davide; e Ionadab era un uomo molto astuto. 4 Questi gli disse: "O figlio del re, perché continui a dimagrire in questo modo, giorno dopo giorno? Non me lo vuoi dire?". Amnon gli rispose: "Sono innamorato di Tamar, sorella di mio fratello Absalom". 5 Ionadab gli disse: "Mettiti a letto e fingiti malato; e quando tuo padre verrà a vederti, digli: ‘Fa’, ti prego, che mia sorella Tamar venga a darmi da mangiare e a preparare il cibo in mia presenza, così che io lo veda; e lo mangerò quando mi sarà servito dalle sue mani’". 6 Amnon dunque si mise a letto e si finse ammalato; e quando il re lo venne a vedere, Amnon gli disse: "Fa’, ti prego, che mia sorella Tamar venga e faccia un paio di frittelle in mia presenza; così le mangerò quando mi saranno servite dalle sue mani". 7 Allora Davide mandò a casa di Tamar a dirle: "Va’ a casa di Amnon, tuo fratello, e preparagli qualcosa da mangiare". 8 Tamar andò a casa di Amnon suo fratello, che giaceva a letto. Lei prese della farina stemperata, la impastò, ne fece delle frittelle in sua presenza, e le cosse. 9 Poi, prese la padella, tolse le frittelle e gliele mise davanti; ma egli rifiutò di mangiare, e disse: "Fate uscire di qui tutta la gente". 10 E tutti uscirono. Allora Amnon disse a Tamar: "Portami il cibo in camera e lo prenderò dalle tue mani". Allora Tamar prese le frittelle che aveva fatto e le portò in camera ad Amnon suo fratello. 11 E mentre gliele porgeva perché mangiasse, egli la afferrò, e le disse: "Vieni a unirti a me, sorella mia". 12 Essa gli rispose: "No, fratello mio, non farmi violenza; questo non si fa in Israele; non commettere una tale infamia! 13 Io dove andrei a portare la mia vergogna? E quanto a te, tu saresti considerato tra gli scellerati in Israele. Ti prego, parlane piuttosto al re, ed egli non mi negherà a te". 14 Ma egli non volle darle ascolto; ed essendo più forte di lei, la violentò e si unì a lei. 15 Poi Amnon concepì verso di lei un odio fortissimo; tanto che l’odio per lei fu maggiore dell’amore di cui l’aveva amata prima. 16 E le disse: "Alzati, vattene!". Lei gli rispose: "Non mi fare, scacciandomi, un torto maggiore di quello che mi hai già fatto". Ma egli non volle ascoltarla. 17 Anzi, chiamato il servo che lo assisteva, gli disse: "Caccia via costei lontano da me e chiudile la porta dietro!". 18 Ora lei portava una tunica con le maniche, poiché le figlie del re portavano simili vesti finché erano vergini. Il servo di Amnon dunque la mise fuori e le chiuse la porta dietro. 19 E Tamar si sparse della cenere sulla testa, si stracciò di dosso la tunica con le maniche, e, mettendosi la mano sul capo, se ne andò gridando. 20 Absalom, suo fratello, le disse: "Forse Amnon, tuo fratello, è stato con te? Per ora, taci, sorella mia; è tuo fratello, non tormentarti per questo". Allora Tamar, desolata, rimase in casa di Absalom, suo fratello. 21 Il re Davide udì tutte queste cose, e ne fu fortemente adirato. 22 Absalom non rivolse parola ad Amnon, né in bene né in male; poiché odiava Amnon perché aveva violentato Tamar, sua sorella. 23 Due anni dopo, Absalom fece tosare le sue pecore a Baal-Asor presso Efraim, e invitò tutti i figli del re. 24 Absalom andò a trovare il re, e gli disse: "Ecco, il tuo servo ha i tosatori; ti prego, venga anche il re con i suoi servitori a casa del tuo servo!". 25 Ma il re disse ad Absalom: "No, figlio mio, non andiamo tutti, per non esserti di peso". E benché Absalom insistesse, il re non volle andare; ma gli diede la sua benedizione. 26 Allora Absalom disse: "Se non vuoi venire tu, ti prego, permetti ad Amnon, mio fratello, di venire con noi". Il re gli rispose: "E perché dovrebbe venire con te?". 27 Ma Absalom tanto insistette che Davide lasciò andare con lui Amnon e tutti i figli del re. 28 Ora Absalom diede quest’ordine ai suoi servi: "Badate, quando Amnon avrà il cuore riscaldato dal vino, e io vi dirò: ‘Colpite Amnon!’, voi uccidetelo, e non abbiate paura; non sono io che ve lo comando? Fatevi coraggio e comportatevi da forti!". 29 I servi di Absalom fecero ad Amnon come Absalom aveva comandato. Allora tutti i figli del re si alzarono, montarono ciascuno sul suo mulo e se ne fuggirono. 30 Mentre essi erano ancora per la strada, giunse a Davide la notizia che Absalom aveva ucciso tutti i figli del re e che nessuno di loro era sopravvissuto. 31 Allora il re si alzò, si strappò le vesti e si gettò per terra; e tutti i suoi servi gli stavano dietro, con le vesti stracciate. 32 Ma Ionadab, figlio di Simea, fratello di Davide, prese a dire: "Non dica il mio signore che tutti i giovani, figli del re, sono stati uccisi; soltanto Amnon è morto. Per Absalom era una cosa decisa fin dal giorno che Amnon violentò sua sorella Tamar. 33 Così dunque non si affligga il re, mio signore, come se tutti i figli del re fossero morti; soltanto Amnon è morto". Ora Absalom si era dato alla fuga. 34 Il giovane che stava di sentinella alzò gli occhi, guardò, ed ecco che una gran folla di gente veniva per la via di ponente dal lato del monte. 35 Ionadab disse al re: "Ecco i figli del re che arrivano! La cosa sta come il tuo servo ha detto". 36 Appena egli ebbe finito di parlare, ecco giungere i figli del re, i quali alzarono la voce e piansero; e anche il re e tutti i suoi servi versarono abbondanti lacrime. 37 Quanto ad Absalom, fuggì e andò da Talmai, figlio di Ammiur, re di Ghesur. Davide faceva cordoglio per suo figlio ogni giorno. 38 Absalom rimase tre anni a Ghesur, dove era andato dopo essersi dato alla fuga. 39 Poi l’ira del re Davide contro Absalom si calmò perché Davide si era consolato della morte di Amnon.
1 Muri iho i ēnei mea, nā, he tuahine tō Apohārama tama a Rāwiri, ko Tāmara te ingoa, he ātaahua; ā, i arohaina ia e Amanono tama a Rāwiri.
2 Nā, ngaua kinotia ana a Amanono, nō ka mate ia mō tōna tuahine, mō Tāmara, he wāhina hoki ia, ā, ki te whakaaro o Amanono he hē rawa ki te meatia tētahi mea ki a ia.
3 He hoa ia tō Amanono, tōna ingoa ko Ionārapa, he tama nā Himea, nā tētahi o ngā tuākana o Rāwiri; he tangata mūrere rawa anō a Ionārapa. 4 Nā, ka mea ia ki a ia, "He aha koe, e te tama a te kīngi, i pēnei ai te kikokore i tēnei ata, i tēnei ata? E kore ianei koe e whakaatu ki ahau?"
Anō rā ko Amanono ki a ia, "E aroha ana ahau ki a Tāmara, ki te tuahine o Apohārama, o tōku teina."
5 Nā, ka mea a Ionārapa ki a ia, "Takoto i runga i tōu moenga, ka whakamatemate hoki i a koe, ā, ka tae mai tōu pāpā kia kite i a koe, nā, ka mea ki a ia, ‘Kia haere mai tōku tuahine, a Tāmara ki te whāngai i ahau ki te kai, ki te taka hoki i te kai i tāku tirohanga, kia kite atu ai ahau, kia kai ai i tā tōna ringa.’ "
6 Heoi, ka takoto a Amanono, ka whakamatemate; ā, i te taenga mai o te kīngi kia kite i a ia, ka mea a Amanono ki te kīngi, "Tēnā kia haere mai a Tāmara, tōku tuahine ki te hangā i ētahi keke i tāku tirohanga, kia rua, ā, ka kai ahau i tā tōna ringa."
7 Kātahi ka tono tangata a Rāwiri ki te whare ki a Tāmara, ka mea: "Tēnā, haere ki te whare o tōu tungāne, o Amanono, ki te taka kai māna." 8 Heoi, haere ana a Tāmara ki te whare o tōna tungāne, o Amanono, ā, i te takoto tērā. Nā, ka mau ia ki te parāoa, ā, pokepokea ana, hanga ana hei keke i tāna tirohanga, nā, tunua ana e ia ngā keke. 9 Nā, kua mau ia ki te parāi, ringihia ana e ia ki tōna aroaro; heoi ka whakaparahako tērā ki te kai.
Nā, ka mea a Amanono, "Kia mawehe katoa atu ngā tāngata i ahau." Nā, ka mawehe katoa ngā tāngata i a ia. 10 Nā, ka mea a Amanono ki a Tāmara, "Maua ake te kai nā ki te whare moenga, ā, mā tōu ringa ahau e whāngai." Nā, ka mau a Tāmara ki ngā keke i hangā e ia, ā, kawea ana ki a Amanono, ki tōna tungāne, ki te whare moenga. 11 Ā, i tāna kawenga ki a ia kia kainga, nā, ka hopu tērā i a ia, ka mea, "Haere mai, tāua ka takoto tahi, e tōku tuahine."
12 Nā, ka mea ia ki a ia, "Kauaka, e tōku tungāne, kaua ahau e whakaititia, kāhore hoki he mahi pēnei i roto i a Īharaira; kāti rā tēnei mahi wairangi. 13 Ko ahau hoki, kei hea he hunanga mō tōku whakamā? Ā, ka rite koe ki tētahi o te hunga wairangi o Īharaira. Engari rā kōrero ki te kīngi; e kore hoki ahau e kaiponuhia e ia ki a koe." 14 Heoi, kīhai ia i pai ki te whakarongo ki tōna reo; nā, he kaha rawa ia i a ia, ā, whakaititia ana ia e ia, ā, takotoria ana e ia.
15 Kātahi ka nui atu te kino i kino ai a Amanono ki a ia; nui atu te kino i kino ai ia ki a ia i te aroha i aroha ai ia ki a ia. Ā, ka mea a Amanono ki a ia, "Whakatika, haere."
16 Nā, ka mea tērā ki a ia, "Kāhore he rawa; nui atu te kino o tēnei tononga i ahau i tērā i meatia e koe ki ahau."
Otiia kīhai ia i pai ki te whakarongo ki a ia. 17 Kātahi ka karangatia e ia tāna tangata i mahi nei ki a ia, ā, ka mea, "Tonoa atu tēnei wahine i tōku aroaro ki waho, whakarawatia hoki te tatau i muri i a ia." 18 Nā, he kākahu purepure tō te wāhina, he pērā hoki ngā koroka i kākahuria ai ngā tamāhine wāhina a te kīngi. Kātahi ka kawea ia e tāna tangata ki waho, ā, whakarawatia ana te tatau i muri i a ia. 19 Nā, ka opehia e Tāmara he pungarehu ki runga ki tōna mātenga, ā, haea ana e ia tōna kākahu purepure, taupokina iho ōna ringa ki runga ki tōna mātenga, ā, haere ana, me te auē haere.
20 Nā, ka mea a Apohārama tōna tungāne ki a ia, "I a koe tōu tungāne a Amanono? Tēnā, noho puku, e tōku tuahine; ko tōu tungāne hoki ia, kaua tōu ngākau e mea ki tēnei mea." Nā, noho ana a Tāmara, whakapouaru ana i te whare o tōna tungāne, o Apohārama.
21 I te rongonga ia o Kīngi Rāwiri i ēnei mea katoa, nui rawa tōna riri. 22 Nā, kāhore a Apohārama kupu ki a Amanono, ahakoa pai, ahakoa kino; e mauāhara ana hoki a Apohārama ki a Amanono, mōna i whakaiti i tōna tuahine i a Tāmara.
23 Ā, e rua rawa tau i muri, nā, he kaikutikuti hipi a Apohārama i Paara-Hatoro, i te taha o Ēparaima, ā, karangatia ana e Apohārama ngā tama katoa a te kīngi. 24 Nā, ka haere a Apohārama ki te kīngi, ā, ka mea, "Nanā, he kaikutikuti ēnei a tāu pononga, nā, kia haere te kīngi rātou ko āna pononga hei hoa mō tāu pononga."
25 Nā, ka mea te kīngi ki a Apohārama, "Kauaka, e tāku tama, kaua mātou katoa e haere, kei taimaha koe i a mātou." Nā, tohe ana ia ki a ia; otiia kīhai tērā i pai ki te haere; engari i manaaki i a ia.
26 Kātahi ka mea a Apohārama, "Ki te kore, tukua tōku tuakana a Amanono, kia haere tahi mātou."
Nā, ka mea te kīngi, "Kia haere ia i a koe hei aha?" 27 Ka tohe ia a Apohārama ki a ia, ā, ka tukua e ia a Amanono rātou ko ngā tama katoa a te kīngi hei hoa mōna.
28 Nā, i whakahau a Apohārama i āna tāngata, i mea, "E kite koutou i te ngākau o Amanono e koa ana i te wāina, ā, ka mea ahau ki a koutou, ‘Patua a Amanono,’ nā, me whakamate, kaua e wehi; he teka ianei nāku koutou i whakahau? Kia māia, kia toa." 29 Ā, rite tonu tā ngā tāngata a Apohārama i mea ai ki a Amanono ki tā Apohārama i whakahau ai. Kātahi ka whakatika katoa ngā tama a te kīngi, ā, eke ana ki tōna muera, ki tōna muera, ā, rere ana.
30 I a rātou anō i te ara, ka tae te rongo ki a Rāwiri, ka kōrerotia, "Kua patua e Apohārama ngā tama katoa a te kīngi, kīhai hoki tētahi o rātou i mahue." 31 Kātahi ka whakatika te kīngi, ā, haea ana e ia ōna kākahu, takoto ana ki te whenua; me te tū anō āna tāngata katoa, he mea haehae ngā kākahu.
32 Nā, ka oho a Ionārapa tama a Himea, a te tuakana o Rāwiri, ka kī, "Kei mea tōku ariki, ko ngā taitama katoa, ko ngā tama a te kīngi kua whakamatea nei; engari ko Amanono anake i mate. Ko tā Apohārama hoki tēnei i karanga ai, he mea whakatakoto nō te rā anō i whakaiti ai tērā i tōna tuahine, i a Tāmara. 33 Nā, tēnā, kaua te ngākau o tōku ariki, o te kīngi e mea ki taua mea, e whakaaro, ko ngā tama katoa a te kīngi kua mate; kāhore, ko Amanono anake i mate."
34 Rere ana ia a Apohārama. Nā, ko te marangatanga o ngā kanohi o te tamaiti e tūtei atu ana, ka titiro, nā, he nui te hunga e haere mai ana i te ara i te taha o te puke i tōna tuarā.
35 Nā, ka mea a Ionārapa ki te kīngi, "Nanā, ko ngā tama a te kīngi te haere mai nei; e rite ana ki tā tāu pononga i mea ai."
36 Mutu kau tāna kōrero, nā, ko te haerenga mai o ngā tama a te kīngi, ā, nui atu tō rātou reo ki te tangi; ā, nui atu te tangi i tangi ai te kīngi rātou ko āna tāngata katoa.
37 Rere ana ia a Apohārama, ā, haere ana ki a Tāramai tama a Amihuru, kīngi o Kehuru. Ko Rāwiri ia, tangihia ana e ia tāna tama i ngā rā katoa.
38 Heoi, rere ana a Apohārama, haere ana ki Kehuru, ā, e toru ōna tau ki reira. 39 Nā, ka kōingo te ngākau o Kīngi Rāwiri kia haere ki a Apohārama; kua mārie hoki ia ki a Amanono, i te mea kua mate ia.