Le figlie di Gerusalemme:
1 Dov’è andato il tuo amico, o più bella fra le donne? Da che parte si è diretto l’amico tuo? Noi lo cercheremo con te.
L’amata alle figlie di Gerusalemme:
2 Il mio amico è sceso nel suo giardino, nelle aie degli aromi a pasturare le greggi nei giardini e cogliere gigli. 3 Io sono dell’amico mio; e l’amico mio, che pastura il gregge fra i gigli, è mio.
L’amato all’amata:
4 Amica mia, tu sei bella come Tirsa, vaga come Gerusalemme, tremenda come un esercito a bandiere spiegate. 5 Distogli da me i tuoi occhi, che mi turbano. I tuoi capelli sono come un gregge di capre, sospese ai fianchi di Galaad. 6 I tuoi denti sono come un branco di pecore, che tornano dal lavatoio; tutte hanno dei gemelli, non ce n’è nessuna che sia sterile; 7 le tue gote, dietro al tuo velo, sono come un pezzo di melagrana. 8 Ci sono sessanta regine, ottanta concubine, e fanciulle senza numero; 9 ma la mia colomba, la perfetta mia, è unica; è l’unica di sua madre, la prescelta di colei che l’ha partorita. Le fanciulle la vedono e la proclamano beata; la vedono pure le regine e le concubine, e la lodano. 10 Chi è colei che appare come l’alba, bella come la luna, pura come il sole, tremenda come un esercito a bandiere spiegate?
L’amata all’amato:
11 Io sono scesa nel giardino dei noci a vedere le piante verdi della valle, a vedere se le viti mettevano le loro gemme, se i melograni erano in fiore.
12 Non so come, ma l’anima mia mi ha posta sui carri di Ammi-Nadìb.
Ngā Hoa
1 Kua riro ki hea tāu e aroha nā,
e te wahine ātaahua rawa o ngā wāhine?
I anga ki hea tāu e aroha nā,
kia rapu tahi ai mātou me koe?
Te Wahine
2 Kua riro tāku e aroha nei ki raro, ki tāna kāri,
ki ngā tupuranga o ngā kīnaki kakara,
ki ngā kāri kai ai,
ki te kato i ngā rengarenga.
3 Nā tāku e aroha nei ahau, ā, nāku tāku e aroha nei;
kei ngā rengarenga ia e whāngai ana i tāna kāhui.
Te Tāne
4 He ātaahua koe, e tōku hoa he pērā me Tirita;
he āhuareka koe, pērā me Hiruhārama,
he whakamataku pērā me te taua e tare ana ngā kara.
5 Tahuri atu ōu kanohi i ahau,
ka riro hoki ahau i a rāua.
Ko ōu makawe koia anō kei te kāhui koati
e takoto ana i te taha o Kireara.
6 Ko ōu niho ānō he kāhui hipi uha
e haere mai ana i te horoi,
rite katoa i te māhanga,
kāhore hoki he pakoro i roto i a rātou.
7 Rite tonu ki tētahi wāhi o te pamekaranete ōu rahirahinga
i muri i tōu ārai.
8 E ono tekau ēnei kuīni, e waru tekau ngā wāhine iti,
me ngā wāhina e kore e taea te tatau.
9 Ko tāku kūkupa, ko tāku mea pokekore, he mea kotahi noa;
ko ia anake tā tōna whaea;
ko ia te mea i paingia rawatia e te wahine i whānau ai ia.
I kite ngā tamāhine i a ia, kei te manaaki i a ia;
āe rā, ko ngā kuīni me ngā wāhine iti,
whakamoemiti ana rātou ki a ia.
10 "Ko wai tēnei e mātakitaki mai nei, ānō ko te ata,
ātaahua tonu ānō ko te marama, mārama rawa, koia anō kei te rā,
whakawehi rawa, me te mea he taua e tare ana ngā kara?"
11 I haere atu ahau ki te kāri nati,
kia kite i ngā taru matomato o te awaawa;
kia kite e tupu ana rānei te wāina,
e kōpuku ana rānei ngā pamekaranete.
12 Mōhio rawa ake ahau kua meinga ahau e tōku wairua kia tau
ki waenga ki ngā hāriata o tōku iwi rangatira.
Ngā Hoa
13 Hoki mai, hoki mai, e te Hurami!
Hoki mai, hoki mai, kia mātakitaki ai mātou ki a koe.
Te Tāne
He aha tā koutou e titiro ai ki te Hurami,
me te mea ko te haka o Mahanaima?