1 "Poiché ecco, in quei giorni, in quel tempo, quando ricondurrò dall’esilio quelli di Giuda e di Gerusalemme, 2 io radunerò tutte le nazioni e le farò scendere nella valle di Giosafat. Là chiamerò in giudizio a proposito del mio popolo Israele, la mia eredità, che esse hanno disperso fra le nazioni, e del mio paese che hanno spartito fra loro. 3 Hanno tirato a sorte il mio popolo; hanno dato un ragazzo in cambio di una prostituta, hanno venduto una ragazza per del vino, e si sono messi a bere.
4 Anche voi, Tiro e Sidone, e voi tutte regioni della Filistia, cosa pretendete da me? Volete darmi una retribuzione, o volete fare del male contro di me? Subito, in un attimo, io farò ricadere la vostra retribuzione sul vostro capo, 5 poiché avete preso il mio argento e il mio oro, e avete portato nei vostri templi il meglio delle mie cose preziose, 6 e avete venduto ai figli di Iavan i figli di Giuda e i figli di Gerusalemme, per allontanarli dai loro confini. 7 Ecco, io li farò muovere dal luogo dove voi li avete venduti e farò ricadere la vostra retribuzione sul vostro capo; 8 venderò i vostri figli e le vostre figlie ai figli di Giuda, che li venderanno ai Sabei, nazione lontana"; poiché l’Eterno ha parlato.
9 Proclamate questo fra le nazioni! Preparate la guerra! Risvegliate i prodi! Si accostino, salgano tutti gli uomini di guerra! 10 Fabbricate spade con i vostri vomeri e lance con le vostre roncole! Dica il debole: "Sono forte!". 11 Affrettatevi, venite, nazioni circostanti, e radunatevi! Là, o Eterno, fa’ scendere i tuoi prodi! 12 "Le nazioni si muovano e salgano alla valle di Giosafat! Poiché là io mi metterò seduto a giudicare le nazioni circostanti. 13 Mettete mano alla falce, poiché la messe è matura! Venite, pigiate, poiché il torchio è pieno, i tini traboccano; poiché grande è la loro malvagità".
14 Moltitudini! moltitudini nella valle del Giudizio! Poiché il giorno dell’Eterno è vicino, nella valle del Giudizio. 15 Il sole e la luna si oscurano e le stelle perdono il loro splendore. 16 L’Eterno ruggirà da Sion, farà sentire la sua voce da Gerusalemme, e i cieli e la terra saranno scossi; ma l’Eterno sarà un rifugio per il suo popolo, una fortezza per i figli d’Israele. 17 "Voi saprete che io sono l’Eterno, il vostro Dio, che abita in Sion, il mio monte santo; Gerusalemme sarà santa e gli stranieri non vi passeranno più.
18 In quel giorno avverrà che i monti stilleranno mosto, il latte scorrerà dai colli e l’acqua fluirà da tutti i ruscelli di Giuda; dalla casa dell’Eterno sgorgherà una fonte che irrigherà la valle di Sittim. 19 L’Egitto diventerà una desolazione, Edom diventerà un deserto disabitato a causa della violenza fatta ai figli di Giuda e del sangue innocente sparso sulla loro terra. 20 Ma Giuda esisterà per sempre, e Gerusalemme di generazione in generazione. 21 Io vendicherò il loro sangue, non lo lascerò impunito; l’Eterno dimorerà in Sion".
1 "Nō te mea, nanā, i aua rā, i taua wā
e whakahokia ai e ahau a Hūrā rāua ko Hiruhārama i te whakarau,
2 ka huihuia e ahau ngā iwi katoa,
ka kawea ki raro ki te raorao o Iehohāpata;
ā, ka tohe ahau ki a rātou ki reira mō tāku iwi,
mō tōku kāinga tupu, mō Īharaira
i whakamararatia nei e rātou ki roto ki ngā iwi,
ā, wāwāhia ana e rātou tōku whenua.
3 Ā, kua maka rota rātou mō tāku iwi;
ā, kua hoatu e rātou te tama hei utu mō te wahine kairau,
ā, kua hokona e rātou he kōtiro ki te wāina,
hei inu mā rātou.
4 "Āe rā, he aha koutou ki ahau, e Tāira, e Hairona, e ngā rohe katoa o Pirihitia? E hōmai rānei e koutou he utu ki ahau? Nā, ki te hōmai e koutou, he utu ki ahau, hohoro tonu, kakama tonu tāku whakahoki i te utu ki runga ki tō koutou māhunga. 5 Mō koutou i tango i tāku hiriwa, i tāku kōura, ā, kawea ana e koutou āku mea pai e matenuitia ana ki roto ki ō koutou temepara. 6 Ā, hokona ana e koutou ngā tama a Hūrā, ngā tama o Hiruhārama, ki ngā tama a ngā Kariki, kia matara atu ai rātou i tō rātou rohe.
7 "Nanā, ka ara mai rātou i ahau i te wāhi i hokona atu ai rātou e koutou, ka meinga anō e ahau kia hoki tō koutou utu ki runga ki ō koutou māhunga. 8 Ka hokona anō e ahau ā koutou tama, ā koutou tamāhine, ki te ringa o ngā tama a Hūrā, ā, mā rātou e hoko ki ngā tāngata o Hēpā, ki te iwi i tawhiti." Nā Ihowā hoki te kupu.
9 Karangatia tēnei e koutou i roto i ngā tauiwi:
Kia rite ngā mea mō te whawhai,
whakaohokia ngā mārohirohi,
kia whakatata mai ngā tāngata whawhai katoa,
kia haere mai rātou.
10 Patupatua ā koutou hea parau hei hoari,
ā koutou toronaihi hei tao;
me kī ake te ngoikore, "He kaha ahau."
11 Kia hohoro, ka haere mai,
e ngā tauiwi katoa tawhio noa,
ka huihui i a koutou.
Meinga kia heke iho āu mārohirohi ki reira, e Ihowā.
12 "Kia whakaohokia ngā tauiwi,
kia haere hoki rātou ki te raorao o Iehohāpata.
Ka noho hoki ahau ki reira ki te whakawā
mō ngā tauiwi katoa ā taka noa.
13 Kuhua te toronaihi ki roto,
kua pakari hoki te wīti.
Haere mai, takahia;
kua kī hoki te poka wāina,
pūrena tonu ngā waka wāina;
he nui hoki tō rātou kino."
14 He tini, he tini whāioio
kei te raorao whakaoti tikanga!
Kua tata nei hoki te rā o Ihowā
i te raorao whakaoti tikanga.
15 Ka pōuri te rā me te marama,
ka kore anō te titi o ngā whetū.
16 Ā, ka hāmama a Ihowā i Hiona,
ka puaki tōna reo i Hiruhārama;
ā, ka wiri ngā rangi me te whenua;
otirā ko Ihowā he piringa mō tōna iwi,
he pā kaha mō ngā tama a Īharaira.
17 "Ā, ka mōhio koutou ko Ihowā ahau, ko tō koutou Atua
e noho nei i Hiona, i tōku maunga tapu:
kātahi a Hiruhārama ka tapu,
ā, heoi anō hāereerenga o ngā tautāngata i reira.
18 "I taua rā ka māturuturu iho te wāina hou o ngā maunga,
ka rerengia ngā pukepuke e te waiū,
ka rere ngā wai o ngā awa katoa o Hūrā;
ā, ka pupū mai he puna i roto i te whare o Ihowā,
hei whakamākūkū i te raorao o Hitimi.
19 Hei ururua a Īhipa,
hei koraha a Ēroma, ururua rawa,
mō te mahi tutū ki ngā tama a Hūrā,
mō tā rātou whakaheke i te toto harakore ki tō rātou whenua.
20 Ka noho tonu ia a Hūrā ake ake,
a Hiruhārama, a tērā whakatupuranga, tērā whakatupuranga.
21 Ka mā anō i ahau tō rātou toto kīhai i mā i ahau;
e noho ana hoki a Ihowā ki Hiona."