1 In te, o Eterno, io mi confido, fa chio non sia giammai confuso.2 Per la tua giustizia, liberami, fammi scampare! Inchina a me il tuo orecchio, e salvami!3 Siimi una ròcca, una dimora ove io possa sempre rifugiarmi! Tu hai prescritto chio sia salvato, perché sei la mia rupe e la mia fortezza.4 O mio Dio, liberami dalla man dellempio dalla man del perverso e del violento!5 Poiché tu sei la mia speranza, o Signore, o Eterno, la mia fiducia fin dalla mia fanciullezza.6 Tu sei stato il mio sostegno fin dal seno materno, sei tu che mhai tratto dalle viscere di mia madre; tu sei del continuo loggetto della mia lode.7 Io son per molti come un prodigio, ma tu sei il mio forte ricetto.8 Sia la mia bocca ripiena della tua lode, e celebri ogni giorno la tua gloria!9 Non rigettarmi al tempo della vecchiezza, non abbandonarmi quando le mie forze declinano.10 Perché i miei nemici parlan di me, e quelli che spiano lanima mia cospirano assieme,11 dicendo: Iddio lha abbandonato; inseguitelo e prendetelo, perché non cè alcuno che lo liberi.12 O Dio, non allontanarti da me, mio Dio, affrettati in mio aiuto!13 Sian confusi, siano consumati gli avversari dellanima mia, sian coperti donta e di vituperio quelli che cercano il mio male!14 Ma io spererò del continuo, e a tutte le tue lodi ne aggiungerò delle altre.15 La mia bocca racconterà tuttodì la tua giustizia e le tue liberazioni, perché non ne conosco il numero.16 Io mi farò innanzi a dir de potenti atti del Signore, dellEterno; ricorderò la tua giustizia, la tua soltanto.17 O Dio, tu mhai ammaestrato dalla mia fanciullezza, ed io, fino ad ora, ho annunziato le tue maraviglie.18 Ed anche quando sia giunto alla vecchiaia ed alla canizie, o Dio, non abbandonarmi, finché non abbia fatto conoscere il tuo braccio a questa generazione, e la tua potenza a quelli che verranno.19 Anche la tua giustizia, o Dio, è eccelsa; tu hai fatto cose grandi; o Dio, chi è pari a te?20 Tu, che ci hai fatto veder molte e gravi distrette, ci darai di nuovo la vita e ci trarrai di nuovo dagli abissi della terra;21 tu accrescerai la mia grandezza, e ti volgerai di nuovo a me per consolarmi.22 Io altresì ti celebrerò col saltèro, celebrerò la tua verità, o mio Dio! A te salmeggerò con la cetra, o anto dIsraele!23 Le mie labbra giubileranno, quando salmeggerò a te e lanima mia pure, che tu hai riscattata.24 Anche la mia lingua parlerà tuttodì della tua giustizia, perché sono stati svergognati, sono stati confusi quelli che cercavano il mio male.
1 Ko koe taku e whakawhirinaki ai, e Ihowa: kei whakama ahau ake ake.2 Whakaorangia ahau, i runga i tou tika, kia mawhiti ano ahau: tahuri mai tou taringa ki ahau, whakaorangia hoki ahau.3 Kia ai koe hei teko e noho ai ahau, hei hokihokinga tonutanga atu moku: kua kiia iho ahau e koe kia whakaorangia: ko koe nei hoki toku kohatu, toku pourewa.4 Whakaorangia ahau, e toku Atua, i te ringa o te tangata kino, i te ringa o te whanoke, o te nanakia.5 Ko koe nei hoki, e te Ariki, e Ihowa, taku e tumanako atu nei, taku e whakawhirinaki nei no toku tamarikitanga ake ano.6 Nau ahau i tautoko ake no te kopu mai ano; nau ahau i tango mai i roto i nga whekau o toku whaea; ko koe taku e whakamoemiti tonu ai.7 He miharotanga ahau na te tini; ko koe ia toku piringa kaha.8 Kia ki toku mangai i te whakamoemiti ki a koe, i tou honore i te roa o te ra.9 Kaua ahau e panga a te wa o te koroheketanga, kaua ahau e whakarerea ina hemo toku kaha.10 E korerotia ana hoki ahau e oku hoariri, a e runanga tahi ana te hunga e whanga ana ki toku wairua.11 E mea ana, Kua whakarerea ia e te Atua: whaia, hopukia; kahore hoki tetahi hei whakaora.12 E te Atua, kei matara atu koe i ahau: e toku Atua, hohoro ki te awhina i ahau.13 Kia whakama, kia pau nga hoariri o toku wairua: kia hipokina ki te tawai, ki te whakama, te hunga e rapu ana i te he moku.14 Ko ahau ia, ka tumanako tonu: ka hono tonu ano te whakamoemiti ki a koe.15 Ma toku mangai e whakakite tou tika, tau whakaoranga i te roa o te ra; kahore hoki ahau e mohio e hia ranei.16 Ka haere ahau i runga i te kaha o te Ariki, o Ihowa, ka whakahuatia e ahau tou tika, tou anake.17 E te Atua, he mea whakaako ahau nau, no toku tamarikitanga ake; a he whakapuaki taku i au mahi whakamiharo a mohoa noa nei.18 Na kaua ahau e whakarerea, e te Atua, a koroheke noa, hina noa ahau, kia whakakitea ra ano e ahau tou kaha ki tenei whakatupuranga, tou nui ki nga tangata katoa e puta mai a mua.19 Kei runga rawa ano tou tika, e te Atua, he nui nei hoki au mahi: e te Atua, ko wai te rite ki a koe?20 He nui, he kino nga pouritanga ngakau i whakakitea mai e koe ki a matou; tera ano koe ka whakahauora i a matou, ka whakahoki ake ano i a matou i nga wahi hohonu o te whenua.21 Whakaraneatia e koe toku nui, a tahuri mai ano ka whakamarie i ahau.22 Ka whakamoemiti ahau ki a koe i runga i te hatere, ara ki tou pono, e toku Atua: ka himene ahau ki a koe i runga i te hapa, e te Mea Tapu o Iharaira.23 Ka tino hari oku ngutu ua himene ahau ki a koe: me toku wairua ano i hokona nei e koe.24 Ka korerotia hoki e toku arero tou tika i te roa o te ra: kua whakama nei hoki, kua numinumi kau te hunga i rapu i te he moku.