Pular para o conteúdo
Publicidade

1 Samuel 20

ACF

Te Hoatanga o Rāwiri me Honatana

1 , ka rere a Rāwiri i Naioto o Rama, ā, ka tae, ka kōrero ki a Honatana, "I aha ahau? He aha tōku ? He aha hoki tōku hara i te aroaro o tōu pāpā, i whai ai ia kia whakamatea ahau?"

2 , ka mea tērā ki a ia, "Kāhore rāpea, e kore koe e mate. Nanā, e kore e meatia e tōku pāpā tētahi mea, nui, iti rānei; ki te kāhore e whakakitea mai e ia ki ahau; ā, he aha tēnei mea e hunā ai e tōku pāpā i ahau? Ehara tēnā."

3 , ka oati anō a Rāwiri, ka mea, "E tino mōhio ana tōu pāpā kua manakohia ahau e koe; koia ia i mea ai, Kei mōhiotia tēnei e Honatana, kei pōuri ia.Otiia, e ora ana a Ihowā, e ora ana hoki tōu wairua, he hīkoinga kotahi noa ko te mate mōku."

4 Kātahi a Honatana ka mea ki a Rāwiri, "He aha nei te mea e hiahiatia ana e tōu wairua, ka meatia tonutia e ahau māu."

5 , ka mea a Rāwiri ki a Honatana, "Nanā, āpōpō ka kōwhiti te marama, ā, ko te tikanga kia noho tahi ai ahau me te kīngi ki te kai; , tukua ahau kia haere, kia piri ai ahau ki te pārae ā te ahiahi anō o te toru o ngā . 6 Ki te ui ia tōu pāpā tōku ngaro, ko reira koe ka atu, I tono kaha a Rāwiri ki ahau kia tukua ia kia rere ki tōna , ki Pēterehema; kei reira hoki te patunga tapu o te tau te hapū katoa.7 Ki te pēnei mai tāna , E pai ana!Ka mau te rongo ki tāu pononga; e nui rawa ia tōna riri, kātahi koe ka mōhio kua takoto te kino i a ia. 8 reira, kia pai tāu mahi ki tāu pononga, nāu nei hoki i mea tāu pononga kia uru taua ki Ihowā kawenata. Otiia ki te mea he kino tōku, māu ahau e whakamate; kia kawea atu hoki ahau e koe ki tōu pāpā hei aha?"

9 , ka mea a Honatana, "Kaua tēnā e meatia ki a koe; engari ki te mōhio kau ahau kua takoto i tōku pāpā kia whakapākia he kino ki a koe, e kore ianei e kōrerotia e ahau ki a koe?"

10 Kātahi a Rāwiri ka mea ki a Honatana, "wai e kōrero ki ahau, ki te pakeke te kupu e whakahokia e tōu pāpā ki a koe?"

11 Anō ko Honatana ki a Rāwiri, "Haere mai, tāua ka haere ki te pārae." , haere ana rāua tokorua ki te pārae.

12 , ka mea a Honatana ki a Rāwiri, "Ko Ihowā, ko te Atua o Īharaira, hei kaititiro; māku e rapu te whakaaro o tōku pāpā i tēnei pea āpōpō, i te toru rānei o ngā ; ki te mea he pai Rāwiri, e kore ianei ahau e tuku tonu atu, e whakaatu ki a koe? 13 Kia meatia tēnei e Ihowā ki a Honatana, me ētahi atu mea; pēnā he kino tōku pāpā e pai ai mōu, ā, ka kore ahau e whakaatu ki a koe, ka tuku i a koe kia haere i runga i te rangimārie; ā, kia noho a Ihowā ki a koe kia pērā me ia i noho ki tōku pāpā. 14 Ā, kaua anō e waiho i tōku oranga anake tāu whakaputa i Ihowā aroha ki ahau, kia kaua ahau e mate; 15 kauaka anō hoki e hautopea atu tōu aroha ki tōku whare ā ake ake; kauaka rawa, ina hautopea atu e Ihowā ngā hoariri katoa o Rāwiri i te mata o te whenua."

16 Heoi, ka whakarite kawenata a Honatana ki te whare o Rāwiri, ka mea, "Kia rapu utu anō a Ihowā i te ringa o ngā hoariri o Rāwiri." 17 Ā, i mea a Honatana kia oati anō a Rāwiri; he aroha hoki nōna ki a ia; i aroha hoki ia ki a ia, me te mea ko te aroha ki tōna wairua ake.

18 Kātahi a Honatana ka mea ki a ia, "Āpōpō te kōwhiti ai te marama; ā, ka kitea tōu ngaromanga, ka takoto kau hoki tōu nohoanga. 19 Ā, ka toru ōu e noho ana, kia hohoro tōu haere ki raro, ā, ka tae ki te wāhi i piri ai koe i te i kōrerotia ai, ā, ka noho ki te taha o Ētere kōhatu. 20 Ā, māku e kōpere ētahi pere kia toru ki tōna taha, ānō e kōpere ana ki tētahi kōperenga pere. 21 , ka tono ahau i te tamaiti, Tīkina, rapua ngā pere.Ki te mea atu ahau ki te tamaiti, Nei ngā pere, kei tēnei taha ōu, tīkina mai,kātahi koe ka haere mai; e mau ana hoki te rongo ki a koe, kāhore hoki he rawa, e ora ana a Ihowā. 22 Ki te pēnei ia tāku atu ki te tamaiti, , ko ngā pere, kei tua atu i a koe,kātahi koe ka haere atu; he mea tono hoki koe Ihowā. 23 , ko tēnei mea i kōrerotia nei e tāua, nanā, kei waenganui i a tāua a Ihowā ā ake ake."

24 Heoi, piri ana a Rāwiri ki te pārae; ā, i te kōwhititanga o te marama ka noho te kīngi ki te kai. 25 Ā, i te noho te kīngi ki tōna nohoanga ō mua iho, ki te nohoanga i te pakitara; i whakatika anō hoki a Honatana, ā, ka noho a Āpanēre ki te taha o Haora; , e takoto kau ana Rāwiri wāhi. 26 Ahakoa kīhai i puaki tētahi kupu a Haora i taua ; i mea hoki ia, "Kua tētahi mea ki a ia, kāhore anō kia kore noa tōna poke; inā kāhore anō kia kore noa tōna poke." 27 , i te aonga ake, arā i te rua o ngā o te marama, e takoto kau ana anō Rāwiri wāhi. , ka mea a Haora ki tāna tama, ki a Honatana, "te aha te tama a Hehe haere mai ai ki te kai inanahi, ināianei?"

28 , ka utua e Honatana ki a Haora, "I tono kaha a Rāwiri ki ahau kia tukua ia kia haere ki Pēterehema; 29 i mea mai hoki ia, Tukua ahau kia haere, he patunga tapu hoki mātou hapū i taua ; tōku tuakana anō hoki ahau i poroaki mai. , ki te mea kua manakohia ahau e koe, tukua ahau kia rere atu kia kite i ōku tuākana.Koia ia haere mai ai ki te tēpu a te kīngi."

30 Ko te tino muranga o te riri o Haora ki a Honatana, ka mea ki a ia, "E te tama a te wahine parori , tutū! Kāhore rānei ahau i te mōhio kua tango koe i te tama a Hehe, hei mea whakamā ki a koe tonu, hei mea whakamā hoki ki te hahaketanga o tōu whaea? 31 I ngā katoa e ora ai te tama a Hehe ki runga ki te whenua, e kore koe e , me tōu rangatiratanga. , tonoa kia tīkina ia ki ahau, kua tino takoto hoki te mate mōna."

32 , ka whakahoki a Honatana ki tōna pāpā, ka mea ki a ia, "Kia whakamatea ia te aha? I aha ia?" 33 , ko te werohanga a Haora i te tao ki a ia, hei patu mōna. Kātahi a Honatana ka mōhio kua takoto i tōna pāpā te mate Rāwiri.

34 Heoi, ka whakatika atu a Honatana i te tēpu, mura tonu hoki tōna riri, kīhai anō i kai i te rua o ngā o te marama; i pōuri hoki ia Rāwiri, mōna i meinga e tōna pāpā kia whakamā.

35 , i te ata ka haere a Honatana ki te pārae i te i whakaritea ki a Rāwiri, rāua ko tētahi tamaiti nohinohi. 36 , ka mea ia ki taua tamaiti, "Rere atu ki te rapu i ngā pere e kōperea atu ana e ahau." Ko te rerenga atu o te tamaiti, , kōperea atu ana e ia he pere ki noa atu i a ia. 37 Ā, te taenga atu o te tamaiti ki te wāhi i te pere i kōperea nei e Honatana, ka karanga a Honatana i muri i te tamaiti, ka mea, "Kāhore iana te pere i atu i a koe ?" 38 , ka karanga anō a Honatana i muri i taua tamaiti, "Kia kakama, kia hohoro, kaua e ." , kohikohia ana ngā pere e te tamaiti a Honatana, ā, haere mai ana ki tōna rangatira. 39 Otiia kīhai tētahi mea i mōhiotia e taua tamaiti; engari a Honatana rāua ko Rāwiri, i mōhio rāua ki tōna tikanga. 40 , ka hoatu e Honatana āna patu ki tāna tamaiti, ka mea ki a ia, "Haere, kawea atu ki te ."

41 Ā, te haerenga o taua tamaiti, , ka whakatika mai a Rāwiri i te taha ki te tonga, ā, ka tāpapa ki te whenua, e toru hoki ōna pikonga iho. , ka kihi rāua i a rāua, ka tangi hoki tētahi ki tētahi, ā, rahi noa ake Rāwiri.

42 , ka mea a Honatana ki a Rāwiri, "Haere i runga i te rangimārie. Kua oati nei hoki tāua i runga i te ingoa o Ihowā, kua mea tāua, Hei waenganui a Ihowā i a tāua hei waenganui hoki i ōku uri, i ōu uri ake tonu atu." , whakatika ana ia, ā, haere ana; ko Honatana hoki i haere ki te .

Jônatas socorre Davi

1 Então fugiu Davi de Naiote, em Ramá; e veio diante de Jônatas, e disse: Que fiz eu? Qual é o meu crime? E qual é o meu pecado diante de teu pai, que procura tirar-me a vida?

2 E ele lhe disse: Tal não suceda; não morrerás; eis que meu pai não faz coisa nenhuma grande, nem pequena, sem primeiro me informar; por que, pois, meu pai me encobriria este negócio? Não será assim.

3 Então Davi tornou a jurar, e disse: Teu pai sabe muito bem que achei graça em teus olhos; por isso disse: Não saiba isto Jônatas, para que não se magoe. Mas, na verdade, como vive o Senhor, e como vive a tua alma, apenas um passo entre mim e a morte.

4 E disse Jônatas a Davi: O que disser a tua alma, eu te farei.

5 Disse Davi a Jônatas: Eis que amanhã é a lua nova, em que costumo assentar-me com o rei para comer; porém deixa-me ir, e esconder-me-ei no campo, até à tarde do terceiro dia.

6 Se teu pai notar a minha ausência, dirás: Davi me pediu muito que o deixasse ir correndo a Belém, sua cidade; porquanto se faz o sacrifício anual para toda a linhagem. 7 Se disser assim: Está bem; então teu servo tem paz; porém se muito se indignar, sabe que está inteiramente determinado no mal. 8 Usa, pois, de misericórdia com o teu servo, porque o fizeste entrar contigo em aliança do Senhor; se, porém, em mim crime, mata-me tu mesmo; por que me levarias a teu pai?

9 Então disse Jônatas: Longe de ti tal coisa; porém se de alguma forma soubesse que este mal está inteiramente determinado por meu pai, para que viesse sobre ti, não to revelaria eu?

10 E disse Davi a Jônatas: Quem me fará saber, se por acaso teu pai te responder asperamente?

11 Então disse Jônatas a Davi: Vem e saiamos ao campo. E saíram ambos ao campo.

12 E disse Jônatas a Davi: O Senhor Deus de Israel seja testemunha! Sondando eu a meu pai amanhã a estas horas, ou depois de amanhã, e eis que se houver coisa favorável para Davi, e eu então não enviar a ti, e não to fizer saber;

13 O Senhor faça assim com Jônatas outro tanto; que se aprouver a meu pai fazer-te mal, também to farei saber, e te deixarei partir, e irás em paz; e o Senhor seja contigo, assim como foi com meu pai. 14 E, se eu então ainda viver, porventura não usarás comigo da beneficência do Senhor, para que não morra? 15 Nem tampouco cortarás da minha casa a tua beneficência eternamente; nem ainda quando o Senhor desarraigar da terra a cada um dos inimigos de Davi.

16 Assim fez Jônatas aliança com a casa de Davi, dizendo: O Senhor o requeira da mão dos inimigos de Davi.

17 E Jônatas fez jurar a Davi de novo, porquanto o amava; porque o amava com todo o amor da sua alma. 18 E disse-lhe Jônatas: Amanhã é a lua nova, e não te acharão no teu lugar, pois o teu assento se achará vazio.

19 E, ausentando-te tu três dias, desce apressadamente, e vai àquele lugar onde te escondeste no dia do negócio; e fica-te junto à pedra de Ezel. 20 E eu atirarei três flechas para aquele lado, como se atirasse ao alvo. 21 E eis que mandarei o moço dizendo: Anda, busca as flechas. Se eu expressamente disser ao moço: Olha que as flechas estão para de ti; toma-o contigo, e vem, porque paz para ti, e não nada, vive o Senhor. 22 Porém se disser ao moço assim: Olha que as flechas estão para de ti; vai-te embora, porque o Senhor te deixa ir. 23 E quanto ao negócio de que eu e tu falamos, eis que o Senhor está entre mim e ti eternamente.

24 Escondeu-se, pois, Davi no campo; e, sendo a lua nova, assentou-se o rei para comer pão. 25 E, assentando-se o rei, como das outras vezes, no seu assento, no lugar junto à parede, Jônatas se levantou, e assentou-se Abner ao lado de Saul; e o lugar de Davi apareceu vazio. 26 Porém naquele dia não disse Saul nada, porque dizia: Aconteceu-lhe alguma coisa, pela qual não está limpo; certamente não está limpo.

27 Sucedeu também no outro dia, o segundo da lua nova, que o lugar de Davi apareceu vazio; disse, pois, Saul a Jônatas, seu filho: Por que não veio o filho de Jessé nem ontem nem hoje a comer pão?

28 E respondeu Jônatas a Saul: Davi me pediu encarecidamente que o deixasse ir a Belém.

29 Dizendo: Peço-te que me deixes ir, porquanto a nossa linhagem tem um sacrifício na cidade, e meu irmão mesmo me mandou ir; se, pois, agora tenho achado graça em teus olhos, peço-te que me deixes partir, para que veja a meus irmãos; por isso não veio à mesa do rei.

Saul se ira contra Jônatas

30 Então se acendeu a ira de Saul contra Jônatas, e disse-lhe: Filho da mulher perversa e rebelde; não sei eu que tens escolhido o filho de Jessé, para vergonha tua e para vergonha da nudez de tua mãe?

31 Porque todos os dias que o filho de Jessé viver sobre a terra nem tu estarás seguro, nem o teu reino; pelo que envia, e traze-mo nesta hora; porque é digno de morte.

32 Então respondeu Jônatas a Saul, seu pai, e lhe disse: Por que de morrer? Que tem feito?

33 Então Saul atirou-lhe com a lança, para o ferir; assim entendeu Jônatas que seu pai tinha determinado matar a Davi. 34 Por isso Jônatas, todo encolerizado, se levantou da mesa; e no segundo dia da lua nova não comeu pão; porque se magoava por causa de Davi, porque seu pai o tinha humilhado.

A despedida de Jônatas e Davi

35 E aconteceu, pela manhã, que Jônatas saiu ao campo, ao tempo que tinha ajustado com Davi, e um moço pequeno com ele. 36 Então disse ao seu moço: Corre a buscar as flechas que eu atirar. Correu, pois, o moço, e ele atirou uma flecha, que fez passar além dele.

37 E, chegando o moço ao lugar da flecha que Jônatas tinha atirado, gritou Jônatas atrás do moço, e disse: Não está porventura a flecha mais para de ti?

38 E tornou Jônatas a gritar atrás do moço: Apressa-te, corre, não te demores. E o moço de Jônatas apanhou as flechas, e veio a seu senhor.

39 E o moço não entendeu coisa alguma; Jônatas e Davi sabiam deste negócio. 40 Então Jônatas deu as suas armas ao moço que trazia, e disse-lhe: Anda, e leva-as à cidade.

41 E, indo-se o moço, levantou-se Davi do lado do sul, e lançou-se sobre o seu rosto em terra, e inclinou-se três vezes; e beijaram-se um ao outro, e choraram juntos, mas Davi chorou muito mais. 42 E disse Jônatas a Davi: Vai-te em paz; o que nós temos jurado ambos em nome do Senhor, dizendo: O Senhor seja entre mim e ti, e entre a minha descendência e a tua descendência, seja perpetuamente.

43 Então se levantou Davi, e partiu; e Jônatas entrou na cidade.

Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!

Veja também