1 I mea ahau i roto i tōku ngākau, "Tēnā rā, ka whakamātauria koe e ahau ki te koa; nā, te āhuareka māu." Heoi, he horihori anō hoki tēnei. 2 Ko te kata, kīia iho e ahau "He haurangi;" ko te koa, "He mahi aha tāna?" 3 I whai ahau i roto i tōku ngākau me pēhea te whakaahuareka i tōku kikokiko ki te wāina – me te whakahaere anō ia a tōku ngākau i ahau i runga i te whakaaro nui – ā, me pēhea tāku hopu i te wairangi, kia kitea rā anō e ahau he aha rā tēnā mea pai a ngā tama a te tangata e mahia nei i raro i te rangi i ngā rā katoa e ora nei rātou.
4 I mahia e ahau ētahi mahi nunui māku; i hangā e ahau ētahi whare mōku; i whakatōkia e ahau ētahi māra wāina māku. 5 I hangā e ahau ētahi kāri māku, me ētahi māra rākau, whakatōkia iho e ahau ki reira ngā tū rākau katoa e whai hua ana. 6 I hangā e ahau he poka wai māku hei whakamākūkū mai i reira i te ngahere, i te wāhi i whakatupuria ai ngā rākau. 7 I hokona e ahau he pononga tāne, he pononga wāhine, ā, he pononga anō i whānau ki tōku whare; he tini hoki āku kāhui kau, āku kāhui hipi, maha atu i ā te hunga katoa i mua atu i ahau i Hiruhārama. 8 I āmenea mai anō e ahau he hiriwa, he kōura, me te taonga i rawe ki ngā kīngi, ki ngā kāwanatanga; i meatia anō e ahau he kaiwaiata, tāne, he kaiwaiata wāhine, me ngā āhuareka anō a ngā tama a te tangata, te tini o te wāhine iti.
9 Heoi, kua nui ahau, neke noa ake ana āku i ā te hunga katoa i mua ake i ahau i Hiruhārama, me te mau anō hoki tōku whakaaro nui.
10 Ko ngā mea katoa anō hoki i hiahiatia e ōku kanohi,
kīhai i kaiponuhia e ahau i a rāua,
kīhai anō i pēhia e ahau tōku ngākau i te meatanga atu ki tētahi whakahari;
i hari hoki tōku ngākau i ōku ruhatanga katoa;
ā, ko te wāhi tēnei māku o ōku ruhatanga katoa.
11 Kātahi ahau ka titiro ki ngā mahi katoa i mahia e ōku ringa,
ki te ruhatanga hoki i ruha ai ahau i te mahinga;
nanā, he horihori katoa, he whai kau i te hau,
ā, kāhore he hua pai i raro i te rā.
12 I anga anō ahau ki te mātakitaki ki te whakaaro nui,
ki te haurangi, ki te wairangi;
he aha koia te mea e taea e te tangata e haere mai ana i muri i te kīngi?
Heoi anō ko te mea kua oti noa ake.
13 Kātahi ahau ka kite, hira ake te whakaaro nui i te wairangi;
he pērā hoki me te mārama e hira ake ana i te pōuri.
14 Ko te tangata whakaaro nui,
kei tōna māhunga ōna kanohi,
ā, kei te pōuri te wairangi e haere ana.
Otiia, i kite anō ahau kotahi tonu te mea e pā ana ki a rātou katoa.
15 Kātahi ahau ka kī ake i roto i tōku ngākau,
"Ko te mea i pā ki te wairangi ka pā anō ki ahau nei anō hoki;
he aha hoki ōku whakaaro i nui ake ai?"
Nā, ko tāku kīanga ake i roto i tōku ngākau,
"He horihori anō hoki tēnei."
16 Nō te mea kāhore he maharatanga ki te tangata whakaaro nui,
pērā anō i te kore ki te wairangi ā ake ake;
inā hoki i ngā rā e haere ake nei kua wareware noa ake ngā mea katoa.
Nā, ko tō te tangata whakaaro nui tōna matenga, pērā anō i tō te wairangi!
17 Nā, kua kino ahau ki te ora; nō te mea he hē ki ahau te mahi e mahia ana i raro i te rā; he horihori katoa hoki, he whai kau i te hau. 18 I kino anō hoki ahau ki tōku māuiui i māuiui ai ahau i raro i te rā; inā hoki me waiho iho e ahau mā te tangata i muri i ahau. 19 Ko wai hoki e mōhio ana hei tangata whakaaro nui rānei ia, hei wairangi rānei? Otiia, hei a ia te tikanga mō ōku māuiui katoa i māuiui ai ahau, i nui ai anō hoki ōku whakaaro i raro i te rā. He horihori anō hoki tēnei. 20 Nā, ka anga ahau, ka mea kia whakaparahako tōku ngākau ki te māuiui katoa i māuiui ai ahau i raro i te rā. 21 Tēnei hoki tētahi tangata kei runga nei i te whakaaro nui tāna mahi, kei runga i te mātauranga, kei runga i te mōhio; otiia ka waiho e ia hei wāhi mā te tangata kīhai nei i mahi. He horihori anō tēnei, he hē nui. 22 He aha oti te tukunga iho ki te tangata o tōna māuiui katoa, o te ngana o tōna ngākau i māuiui ai ia i raro i te rā? 23 He pōuri kau hoki ōna rā katoa, he ngākau mamae tōna raruraru, e kore anō hoki tōna ngākau e okioki i te pō. Nā, he horihori anō hoki tēnei.
24 Kāhore he mea pai mā te tangata i tua atu i te kai, i te inu, i te mea kia whiwhi tōna wairua i te pai i roto i tōna māuiui. I kite anō hoki ahau i tēnei, nō te ringa o te Atua tēnei. 25 Ko wai oti e nui atu tāna kai, ko wai e reka ake i ahau? 26 Ki te tangata hoki e pai ana ki tō te Atua aroaro e hōmai ana e ia he whakaaro nui, he mātauranga, he koa; ki te tangata hara ia e hōmai ana e ia he raruraru, ki te kohikohi, ki te āmene mea mai, hei hoatutanga māna ki te tangata e pai ana ki tō te Atua aroaro. He horihori anō hoki tēnei, he whai i te hau.
1 Eu disse comigo mesmo: "Vou tentar a alegria e gozar o prazer!". Mas isso é também fugaz.
2 Do riso eu disse: "Loucura!", e da alegria: "Para que serve?".
3 Resolvi entregar minha carne ao vinho, enquanto meu coração se aplicaria ainda à sabedoria. Entreguei-me à loucura até ver o que é bom para os filhos dos homens fazerem durante toda a sua vida debaixo do céu.
4 Empreendi grandes trabalhos, construí para mim casas e plantei vinhas;
5 fiz jardins e pomares, onde plantei árvores frutíferas de toda espécie.
6 Cavei reservatórios de água para regar o bosque de árvores que germinavam. Comprei escravos e escravas, e possuí outros nascidos em casa.
7 Possuí muito gado, bois e ovelhas, mais que todos os que me precederam em Jerusalém.
8 Acumulei também prata e ouro, riquezas de reis e de províncias. Arranjei cantores e cantoras, e o que faz as delícias dos filhos dos homens: mulheres e mulheres.
9 Fui maior que todos os que me precederam em Jerusalém. E, ainda assim, minha sabedoria permaneceu comigo.
10 Tudo o que meus olhos desejaram não lhes recusei, nem privei meu coração de nenhuma alegria. Meu coração encontrava sua alegria no meu trabalho, e esse foi o fruto que dele tirei.
11 Mas, quando me pus a considerar todas as obras de minhas mãos e o trabalho ao qual me tinha dado para fazê-las, vi que em tudo havia fugacidade e vento que passa. Nada há de proveitoso debaixo do sol.
12 Passei então à meditação da sabedoria, da loucura e da tolice. Qual é o homem, designado desde muito tempo, que virá depois do rei?
13 Cheguei à conclusão de que a sabedoria leva vantagem sobre a loucura, como a luz leva vantagem sobre as trevas.
14 Os olhos do sábio estão na sua cabeça, mas o insensato anda nas trevas. Mas notei que um mesmo destino espera a ambos.
15 Por isso, disse comigo mesmo: "A minha sorte será a mesma que a do insensato. Então, para que me serve toda a minha sabedoria?". E concluí comigo mesmo que tudo isso é ainda ilusão.
16 Porque a memória do sábio não é mais eterna que a do insensato, pois que, passados alguns dias, ambos serão esquecidos. Tanto morre o sábio como morre o louco!
17 E assim detestei a vida, pois a meus olhos tudo é mau no que se passa debaixo do sol; sim, tudo é efêmero e vento que passa.
18 Também se tornou odioso para mim todo o trabalho que produzi debaixo do sol, visto que devo deixá-lo àquele que virá depois de mim.
19 E quem sabe se ele será sábio ou insensato? Contudo, é ele quem disporá de todo o fruto dos meus trabalhos que debaixo do sol me custaram fadiga e sabedoria. Também isso é fugaz.
20 E senti o coração cheio de desgosto por todo o labor que suportei debaixo do sol.
21 Porque há homem que trabalha com sabedoria, ciência e bom êxito, para deixar o fruto de seu ganho a outro que em nada colaborou. Também isso é ilusão e grande desgraça.
22 Com efeito, que resta ao homem de todo o seu labor, de todas as suas azáfamas a que se entregou debaixo do sol?
23 Todos os seus dias são apenas dores, seus trabalhos, apenas tristezas; mesmo durante a noite ele não goza de descanso. Isso é ainda vaidade.
24 Não há nada melhor para o homem do que comer, beber e gozar o bem-estar do seu trabalho. Notei que também isso vem da mão de Deus,
25 pois, quem come e bebe senão graças a ele? Àquele que lhe é agradável Deus dá sabedoria, ciência e alegria; ao passo que ao pecador ele dá a tarefa de juntar e acumular bens, que depois passará a quem lhe agradar. Isso é ainda fugaz e vento que passa.