1 Nāku, nā Pāora, nā te āpōtoro, kīhai nei i tonoa e te tangata, kīhai anō hoki mā roto i te tangata, engari, mā roto i a Īhu Karaiti, i te Atua Matua anō hoki, nāna nei ia i whakaara i te hunga mate; 2 nā ngā tēina katoa hoki i ahau nei, ki ngā hāhi o Karatia:
3 Kia tau ki a koutou te aroha noa me te rangimārie, he mea nā te Atua Matua, nā tō tātou Ariki hoki, nā Īhu Karaiti.
4 I tuku nei i a ia anō mō ō tātou hara, kia whakaorangia ai tātou e ia i tēnei ao kino, i runga i tā te Atua, i tā tō tātou Matua i pai ai. 5 Waiho atu i a ia te korōria ake ake! Āmine.
6 Mīharo tonu ahau ki te hohoro o tō koutou nekehanga atu i te kaikaranga o koutou i runga i te aroha noa o te Karaiti ki tētahi rongopai kē. 7 Ehara nei ia i te mea kē atu; engari, tēnā tētahi hunga e whakararuraru ana i a koutou, e mea ana kia whakaputaia kētia te rongopai o te Karaiti. 8 Otirā, ahakoa ko mātou, ko tētahi anahera rānei o te rangi, ki te kauwhau i te rongopai ki a koutou, i te mea rerekē i tā mātou i kauwhau ai ki a koutou, kia kangā ia. 9 Kia rite ki tā mātou i kī ai i mua, ka kī anō ahau ināianei, ki te puta kē te kauwhau a tētahi ki a koutou i tērā kua riro i a koutou, kia kangā ia.
10 He tangata rānei, ko te Atua rānei, tāku e kukume nei? He tangata rānei āku e whai nei kia whakamānawarekatia? Mehemea kei runga tonu ahau i te whakamānawareka tāngata, ehara ahau i te pononga nā te Karaiti.
11 Nā, kia mōhio mai koutou, e ōku tēina, ko te rongopai i kauwhautia e ahau, ehara i te tangata. 12 Ehara hoki nā te tangata i riro mai ai i ahau, nāna rānei i whakaako ki ahau, engari i haere mai ki ahau rā te whakakitenga mai a Īhu Karaiti.
13 Kua rongo nā hoki koutou ki tāku whakahaere i mua i runga i tā ngā Hūrai tikanga, nui atu hoki tāku tūkino i te hāhi a te Atua, mongamonga ana i ahau. 14 I hipa noa atu ahau ki mua i ētahi tokomaha tonu o mātou, rite ngā tau ki ōku, i waenganui i tōku iwi ki te tikanga a ngā Hūrai, hira noa atu hoki tōku ngākau ki ngā whakarerenga iho a ōku mātua.
15 Otirā, i te mea ka pai te Atua, nāna nei ahau i momotu mai i roto tonu i te kōpū o tōku whaea, i karanga hoki, he meatanga nā tōna aroha noa, 16 ki te whakakite i tāna Tama i roto i ahau, kia kauwhautia ai ia e ahau ki ngā tauiwi; i reira tonu iho kīhai ahau i kōrerorero ki te kikokiko, ki te toto; 17 kīhai anō ahau i haere atu ki Hiruhārama, ki te hunga i āpōtoro i mua i ahau; heoi haere ana ahau ki Arāpia, ā, hoki ana mai ki Ramahiku.
18 Ā muri iho i te takanga o ngā tau e toru ka haere ake ahau ki Hiruhārama kia kite i a Kipa, ā, tekau mā rima ngā rā i noho ai ahau ki a ia. 19 Engari, kīhai ahau i kite i tētahi atu o ngā āpōtoro, ko Hēmi anake, ko te teina o te Ariki.
20 Nā, ko ngā mea e tuhituhia atu nei e ahau ki a koutou, nanā, kei te aroaro tēnei o te Atua, kāhore āku teka.
21 Muri iho ka haere ahau ki ngā wāhi o Hīria, o Kirikia; 22 kīhai anō tōku mata i mōhiotia e ngā hāhi o Hūria i roto i a te Karaiti; 23 i rongo kau rātou, "Ko te tangata tūkino i a mātou i mua, e kauwhautia ana e ia ināianei te whakapono i whakangaromia rā e ia." 24 Ā, whakakorōria ana rātou i te Atua mō tāna ki ahau.
1 Paulo apóstolo – não da parte de homens, nem por meio de algum homem, mas por Jesus Cristo e por Deus Pai que o ressuscitou dos mortos –
2 e todos os irmãos que estão comigo, às igrejas da Galácia:
3 a vós, graça e paz da parte de Deus, nosso Pai, e da parte do Senhor Jesus Cristo,
4 que se entregou por nossos pecados, para nos libertar da perversidade do mundo presente, segundo a vontade de Deus, nosso Pai,
5 a quem seja dada a glória pelos séculos dos séculos. Amém.
6 Estou admirado de que tão depressa passeis daquele que vos chamou à graça de Cristo para um evangelho diferente.
7 De fato, não há dois (evangelhos): há apenas pessoas que semeiam a confusão entre vós e querem perturbar o Evangelho de Cristo.
8 Mas, ainda que alguém – nós ou um anjo baixado do céu – vos anunciasse um evangelho diferente do que vos temos anunciado, que ele seja anátema.
9 Repito aqui o que acabamos de dizer: se alguém pregar doutrina diferente da que recebestes, seja ele excomungado!
10 É, porventura, o favor dos homens que eu procuro, ou o de Deus? Por acaso tenho interesse em agradar aos homens? Se quisesse ainda agradar aos homens, não seria servo de Cristo.
11 Asseguro-vos, irmãos, que o Evangelho pregado por mim não tem nada de humano.
12 Não o recebi nem o aprendi de homem algum, mas mediante uma revelação de Jesus Cristo.
13 Certamente ouvistes falar de como outrora eu vivia no judaísmo, com que excesso perseguia a Igreja de Deus e a assolava;
14 avantajava-me no judaísmo a muitos dos meus companheiros de idade e nação, extremamente zeloso das tradições de meus pais.
15 Mas, quando aprouve àquele que me reservou desde o seio de minha mãe e me chamou pela sua graça,
16 para revelar seu Filho em minha pessoa, a fim de que eu o tornasse conhecido entre os gentios, imediatamente, sem consultar a ninguém,
17 sem ir a Jerusalém para ver os que eram apóstolos antes de mim, parti para a Arábia; de lá regressei a Damasco.
18 Três anos depois subi a Jerusalém para conhecer Cefas, e fiquei com ele quinze dias.
19 Dos outros apóstolos não vi mais nenhum, a não ser Tiago, irmão do Senhor.
20 Isto que vos escrevo – Deus me é testemunha –, não o estou inventando.
21 Em seguida, fui para as regiões da Síria e da Cilícia.
22 Eu era ainda pessoalmente desconhecido das comunidades cristãs da Judeia;
23 tinham elas apenas ouvido dizer: "Aquele que antes nos perseguia, agora prega a fé que outrora combatia. E glorificavam a Deus por minha causa.