1 Ka tū ahau ki tāku mahi tiaki,
ka whakanoho i ahau ki te taumaihi.
Ka tūtei atu, ka titiro atu, ko te aha e kīia mai e ia ki ahau,
ā, ko te aha e whakahokia e ahau ina rīria tāku.
2 Nā, ka utua mai tāku e Ihowā, i kī mai ia:
"Tuhituhia te kite;
kia mārama rawa ki ngā papa,
kia tere ai te kaikōrero.
3 Mō tōna wā anō hoki i whakaritea ai te kite,
ā, e whawhai ana ia ki te mutunga, ā, e kore e teka.
Ahakoa roa ia, tatari atu ki a ia;
nō te mea he pono rawa ka puta mai;
e kore e whakaroa.
4 "Nanā, kei te whakakake tōna ngākau,
kāhore e tika i roto i a ia;
mā tōna whakapono ia ka ora ai te tangata tika.
5 Āe rā hoki, he mea nanakia te wāina,
he tangata whakakake, kāhore e āta noho i te kāinga.
Ko tōna hiahia whakanuia ake e ia ānō ko te rēinga,
kei te mate tōna rite, e kore anō e ngata.
E tāwhiua ana hoki e ia ngā iwi katoa ki a ia,
e taupuatia ana ngā tāngata katoa ki a ia."
6 "E kore ianei e whakahuatia e ēnei katoa he kupu whakatauki mōna, he whakapeka taunu anō mōna, ā, ka mea,
‘Auē te mate mō te tangata e āmi ana i te mea ehara nei i a ia!
He pēhea rā te roa mō te tangata anō e haupū ake ana
i te taunaha ki runga ki a ia?’
7 E kore ianei e maranga ohorere ake ngā kaingau mōu?
E kore ianei e ara ngā kaiwhakatoi i a koe,
ā, ka waiho koe hei taonga pārau mā rātou?
8 Nō te mea he maha ngā iwi i pāhuatia e koe,
nā, ka pāhuatia koe e ngā toenga katoa o ngā iwi –
he mea hoki mō te toto o ngā tāngata, mō te mahi nanakia ki te whenua,
ki te pā, ā, ki ngā tāngata katoa anō i reira.
9 "Auē te mate mō te tangata,
he kino nei te apo i apo taonga ai ia mō tōna whare,
he mea kia tiketike ake ai tōna kōhanga,
kia ora ai ia i te kaha o te kino!"
10 Kua takoto i a koe he whakamā mō tōu whare
i tāu hātepenga atu i ngā iwi maha;
kua hara anō ki tōu wairua ake.
11 Ka karanga hoki te kōhatu i roto i te pakitara,
ka whakahoki kupu anō te kurupae i roto i ngā rākau.
12 "Auē te mate mō te tangata e hanga ana i te pā ki te toto,
e whakaū ana hoki i te pā ki te hē!"
13 He teka ianei nā Ihowā o ngā mano
i māuiui ai ngā tāngata i roto i te ahi,
i ruha ai ngā iwi i te kāhore noa iho?
14 Ka kapi hoki te whenua
i te mātauranga ki te korōria o Ihowā,
ānō ko ngā wai e taupoki ana i te moana.
15 "Auē te mate mō te tangata e mea ana i tōna hoa kia inu,
e āpiti atu ana i te mea nanakia ki tērā, e whakahaurangi ana hoki i a ia,
kia titiro ai koe ki a rātou e takoto tahanga ana!"
16 E kī ana koe i te whakamā, kāhore i te korōria.
E inu hoki koe, kia waiho ai koe, ānō he mea kokotikore.
Ka anga mai ki a koe te kapu a tō Ihowā ringa matau,
ā, he whakamā whakarihariha ka tau ki runga ki tōu korōria.
17 Ko te mahi nanakia hoki ki Repanōna hei taupoki mōu,
me te whakangaromanga o ngā kararehe i wehingia rā e rātou –
mō te toto hoki o ngā tāngata,
mō te mahi nanakia ki te whenua,
ki te pā, ki ngā tāngata anō o reira.
18 "He aha te pai o te whakapakoko
i whaoa ai e tōna kaihanga –
o te whakapakoko whakarewa anō, o te kaiwhakaako ki te teka?
I whakawhirinaki ai tōna kaihanga ki tāna mahi,
ka mahi i ngā whakapakoko wahangū.
19 Auē te mate mō te tangata e mea ana ki te rākau, ‘Maranga!’
Ki te kōhatu reokore, ‘E ara!’
Mā tēnei koia e whakaako?
Nanā, kua oti te kōura, te hiriwa, te whakapiri ki a ia,
ā, kāhore rawa he wairua i roto.
20 Kei tōna temepara tapu ia a Ihowā.
Whakarongoa, e te whenua katoa, i tōna aroaro!"
1 Vou ficar de sentinela, e postar-me sobre a trincheira; vou espreitar o que vai me dizer o Senhor, e o que ele vai responder ao meu pedido.
2 E o Senhor respondeu-me assim: "Escreve esta visão, grava-a em tabuinhas, para que ela possa ser lida facilmente;
3 porque há ainda uma visão para um termo fixado, ela se aproxima rapidamente de seu termo e não falhará. Mas, se tardar, espera-a, porque ela se realizará com toda a certeza e não falhará.
4 Eis que sucumbe o que não tem a alma íntegra, mas o justo vive por sua fidelidade.
5 Sem dúvida, o vinho é traiçoeiro: o homem arrogante não tem repouso, dilata a goela como a voragem da habitação dos mortos, e se mostra tão insaciável como a morte; ele junta para si todas as nações, e engloba em si todos os povos.
6 Porventura não se entregarão todos esses a compor sátiras sobre ele, a causticá-lo com zombarias e alusões picantes e a dizer: Ai daquele que amontoa o bem alheio! – Até quando? – E do que acumula sobre si o peso da dívida!
7 Porventura não se levantarão de repente os teus credores, e não surgirão os teus opressores? Tu te tornarás presa deles.
8 Visto que despojaste numerosas nações, te despojarão os outros povos que restam, por causa do sangue humano derramado e das violências praticadas contra a terra, as cidades e as populações.
9 Ai daquele que procura lucros criminosos para a sua casa, e que quer colocar bem alto o seu ninho, para escapar ao golpe da adversidade!
10 Teus desígnios cobriram de vergonha a tua família, pois, destruindo muitos povos, fizeste mal a ti mesmo,
11 porque as pedras das muralhas clamam vingança, e fazem-lhe eco as vigas de madeira.
12 Ai daquele que constrói uma cidade a preço de sangue, que funda uma cidade na iniquidade!
13 Não é esta uma ordem do Senhor dos exércitos: Que os povos trabalhem para o fogo, e as nações se fatiguem para o nada?
14 Porque a terra se encherá do conhecimento da glória do Senhor, como o fundo do mar está coberto de suas águas.
15 Ai daquele que dá de beber aos outros, misturando à bebida um veneno que os embriague, para ver a sua nudez!
16 Serás saciado de opróbrio, não de glória; bebe, também tu, e embriaga-te! Sobre ti se voltará a taça apresentada pela mão do Senhor, e a abjeção cairá sobre a tua glória,
17 porque a violência praticada contra o Líbano pesará sobre ti, e os estragos dos animais te farão tremer, por causa do sangue humano derramado e das violências praticadas contra a terra, as cidades e as populações.
18 De que serve a imagem esculpida para que o escultor a talhe? E o ídolo fundido, que só ensina mentiras, para que o artífice nele ponha a sua confiança, fabricando divindades mudas?
19 Ai daquele que diz à madeira: "Desperta!". E à pedra: "Levanta-te!". Não se ouvirá mais que silêncio. Ei-lo coberto de ouro e de prata, mas não há nele sopro algum de vida.
20 Mas o Senhor reside em sua santa morada; silêncio diante dele, ó terra inteira!