Te Wahine me te Tarakona
1 Nā, ka kitea he tohu nui i te rangi; he wahine, ko te rā tōna kākahu, ko te marama kei raro i ōna waewae, i runga anō i tōna mātenga ko ngā whetū kotahi tekau mā rua hei karauna. 2 Kua hapū hoki ia, nā, karanga ana, oke ana, he mamae whānautanga.
3 Ā, ka kitea tētahi atu tohu i te rangi, nā, he tarakona nui, he mea whero, e whitu ōna māhunga, tekau ōna haona, e whitu anō ngā karauna i runga i ōna māhunga. 4 Ā, e kūmea ana e tōna hiku te wāhi tuatoru o ngā whetū o te rangi, makā ana e ia ki te whenua. Ā, ka tū te tarakona i te aroaro o te wahine i mea nei ki te whānau, hei kai i tāna tamaiti ina whānau. 5 Nā, ka whānau te tamaiti a te wahine rā, he tāne, ko ia hei whakahaere tikanga mō ngā iwi katoa ki te tokotoko rino. Nā, kua kāhakina atu tāna tamaiti ki te Atua, ki tōna torōna hoki. 6 Ā, ka oma te wahine rā ki te koraha, kua rite noa ake hoki i te Atua he kāinga mōna ki reira, ki reira whāngainga ai ia, kia taka rā anō ngā rā kotahi mano e rua rau e ono tekau.
7 Nā, he whawhai tērā kei te rangi. Ko Mikaera rātou ko āna anahera e whawhai ana ki te tarakona; whawhai ana hoki te tarakona rātou ko āna anahera. 8 Ā, kīhai rātou i toa; kīhai anō hoki tō rātou wāhi i kitea i te rangi i muri iho. 9 Nā, ka makā te tarakona nui, te nākahi onamata, e huaina nei ko te Rēwera, ko Hātana hoki, e whakapōhēhē nei i te ao katoa. Ka makā ia ki te whenua, ā, i maka tahitia āna anahera me ia.
10 Ā, ka rongo ahau i te reo nui i te rangi e kī ana:
"Tēnei kua tae mai te whakaoranga, te kaha, me te rangatiratanga o tō tātou Atua,
me te mana hoki o tāna Karaiti;
nō te mea kua whakatakā te kaiwhakapae ki ō tātou tēina,
e whakapae nei ki a rātou i te ao, i te pō,
i te aroaro o tō tātou Atua.
11 Hinga ana ia i a rātou,
he meatanga nā ngā toto o te Reme,
nā te kupu hoki o tā rātou whakaatu;
kīhai rātou i aroha ki te ora mō rātou, ā mate noa.
12 Kia hari koutou ki tēnei, e ngā rangi,
e te hunga hoki e noho ana i reira.
Auē te mate mō te whenua, mō te moana hoki!
Kua heke atu hoki ki a koutou te rēwera,
nui atu hoki tōna riri,
nō te mea kua mātau ia he poto tōna tāima."
13 Ā, nō ka kite te tarakona kua makā ia ki te whenua, ka whakatoia e ia te wahine nāna te tamaiti tāne i whānau nei. 14 Nā, e rua ngā pākau o te ēkara nui kua hoatu ki te wahine, kia rere ai ia ki te koraha, ki tōna kāinga, ki reira whāngainga ai ā taka noa he tāima, ētahi tāima, me te hāwhe tāima, kei kitea mai e te nākahi. 15 Nā, ka whakaruakina mai e te nākahi i tōna māngai i muri i te wahine rā he wai, ānō he awa, kia kāhakina atu ai ia e te awa. 16 Ā, ka āwhinatia mai te wahine e te whenua, ka hāmama te māngai o te whenua, inumia ake te awa i whakaruakina nei e te tarakona i roto i tōna māngai. 17 Ā, riri ana te tarakona ki te wahine; haere ana ia ki te whawhai ki ērā atu o tāna whānau, ki te hunga e pupuri ana i ngā ture a te Atua, kei a rātou nei te whakaatu o Īhu Karaiti.
O dragão e a mulher
1 E viu-se um grande sinal no céu: uma mulher vestida do sol, tendo a lua debaixo dos seus pés, e uma coroa de doze estrelas sobre a sua cabeça. 2 E estava grávida, e com dores de parto, e gritava com ânsias de dar à luz. 3 E viu-se outro sinal no céu; e eis que era um grande dragão vermelho, que tinha sete cabeças e dez chifres, e sobre as suas cabeças sete diademas. 4 E a sua cauda levou após si a terça parte das estrelas do céu, e lançou-as sobre a terra; e o dragão parou diante da mulher que havia de dar à luz, para que, dando ela à luz, lhe tragasse o filho. 5 E deu à luz um filho homem que há de reger todas as nações com vara de ferro; e o seu filho foi arrebatado para Deus e para o seu trono. 6 E a mulher fugiu para o deserto, onde já tinha lugar preparado por Deus, para que ali fosse alimentada durante mil duzentos e sessenta dias.
7 E houve batalha no céu; Miguel e os seus anjos batalhavam contra o dragão, e batalhavam o dragão e os seus anjos; 8 Mas não prevaleceram, nem mais o seu lugar se achou nos céus. 9 E foi precipitado o grande dragão, a antiga serpente, chamada o Diabo, e Satanás, que engana todo o mundo; ele foi precipitado na terra, e os seus anjos foram lançados com ele. 10 E ouvi uma grande voz no céu, que dizia: Agora é chegada a salvação, e a força, e o reino do nosso Deus, e o poder do seu Cristo; porque já o acusador de nossos irmãos é derrubado, o qual diante do nosso Deus os acusava de dia e de noite.
11 E eles o venceram pelo sangue do Cordeiro e pela palavra do seu testemunho; e não amaram as suas vidas até à morte.
12 Por isso alegrai-vos, ó céus, e vós que neles habitais. Ai dos que habitam na terra e no mar; porque o diabo desceu a vós, e tem grande ira, sabendo que já tem pouco tempo.
13 E, quando o dragão viu que fora lançado na terra, perseguiu a mulher que dera à luz o filho homem. 14 E foram dadas à mulher duas asas de grande águia, para que voasse para o deserto, ao seu lugar, onde é sustentada por um tempo, e tempos, e metade de um tempo, fora da vista da serpente. 15 E a serpente lançou da sua boca, atrás da mulher, água como um rio, para que pela corrente a fizesse arrebatar. 16 E a terra ajudou a mulher; e a terra abriu a sua boca, e tragou o rio que o dragão lançara da sua boca. 17 E o dragão irou-se contra a mulher, e foi fazer guerra ao remanescente da sua semente, os que guardam os mandamentos de Deus, e têm o testemunho de Jesus Cristo.
Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!