Pular para o conteúdo
Publicidade

Cânticos 5

ACF

Te Tāne

1 Kua tae mai ahau ki tāku kāri, e tōku tuahine, e tōku hoa;

kua oti tāku maira me tāku kīnaki kakara te kohi,

kua kainga e ahau tāku honikoma me tāku honi;

kua inumia e ahau tāku wāina me tāku waiū.

Ngā Hoa

E kai, e ōku hoa; e inu,

inā, kia nui te inu, e tāku e aroha nei.

He Moemoeā anō

Te Wahine

2 I te moe ahau, ko tōku ngākau ia i te oho.

Ko te reo tēnei o tāku e aroha nei e pātuki ana,

e mea ana, "Te tatau ki ahau, e tōku tuahine, e tōku hoa,

e tāku kūkupa, e tāku mea pokekore;

tonu hoki tōku māhunga i te tōmairangi,

ōku makawe anō hoki i ngā kōpata o te ."

3 Kua oti tōku koti te unu e ahau;

me pēhea e kākahuria ai anō?

Kua oti ōku waewae te horoi;

kia whakaparua anō koia e ahau?

4 I kuhua mai tōna ringa e tāku e aroha nei i te kōhao o te tatau,

ā, oho ana tōku manawa mōna.

5 I ara atu ahau ki te uaki i te tatau ki tāku i aroha ai;

māturuturu ana te maira i ōku ringa,

te maira waiwai i ōku maihao

ki ngā puritanga o te tūtaki.

6 Uakina ana e ahau ki tāku i aroha ai;

heoi kua maunu atu tāku i aroha ai, ā, kua riro.

Tōku wairua riro i tāna kupu.

I rapu ahau i a ia, heoi kīhai i kitea;

i karangatia atu ia e ahau, kīhai anō ia i whakahoki kupu mai.

7 I tūtaki ki ahau ngā kaitiaki e kōpikopiko nei i te ;

patua ana ahau e rātou, mamae ana ahau i a rātou;

tangohia ana tōku hīpoki i ahau

e ngā kaitiaki o ngā taiepa.

8 He atu tēnei nāku ki a koutou, e ngā tamāhine o Hiruhārama,

ki te tūtaki koutou ki tāku e aroha nei,

atu ki a ia:

"E mate ana ahau i te aroha."

Te Whakawhiti Kōrero a ngā Hoa me te Wahine Mārena

Ngā Hoa

9 E te wahine ātaahua rawa o ngā wāhine,

he aha te nuinga ake o tāu i aroha ai i tētahi atu e arohaina ana?

He aha te nuinga ake o tāu i aroha ai i tētahi atu e arohaina ana,

i pēnā ai tāu mai ki a mātou?

Te Wahine

10 He tāku i aroha ai, he kiri wherowhero,

ko te mea nui rawa o ngā mano kotahi tekau.

11 Ko tōna māhunga kei te tino kōura, he mea parakore,

ko ōna makawe he māwhatu,

ā, mangu tonu, ānō he raweni.

12 Ko ōna kanohi kei o ngā kūkupa

i te taha o ngā awa wai,

he mea horoi ki te waiū,

pai rawa te whakanoho.

13 Ko ōna pāpāringa, ānō he tupuranga kīnaki kakara,

ānō he rārangi tarutaru reka.

Ko ōna ngutu, me te mea he rengarenga

e whakamāturu iho ana i te wai maira.

14 Ko ōna ringa, ānō he mōwhiti kōura

i whakanohoia he perira ki roto.

Ko tōna tinana, kei te rei pai rawa,

he mea whakakikorua ki te hāpira.

15 Ko ōna waewae, rite tonu ki te pou mapere,

he mea whakatū ki ngā tūranga kōura pai rawa.

Ko tōna āhua koia anō kei Repanōna,

me te hīta te tino pai rawa.

16 Ko tōna māngai he tino reka;

āe , he āhuareka katoa ia.

Ko tāku tēnei i aroha ai, ko tōku hoa anō tēnei,

e ngā tamāhine o Hiruhārama.

Esposo

1 entrei no meu jardim,

minha irmã, minha esposa;

colhi a minha mirra

com a minha especiaria,

comi o meu favo com o meu mel,

bebi o meu vinho com o meu leite;

Coro

comei, amigos,

bebei abundantemente, ó amados.

O quarto cântico

Esposa

2 Eu dormia, mas o meu coração

velava;

e eis a voz do meu amado,

que está batendo:

Esposo

abre-me, minha irmã,

meu amor, pomba minha,

imaculada minha,

porque a minha cabeça

está cheia de orvalho,

os meus cabelos

das gotas da noite.

Esposa

3 despi a minha roupa;

como a tornarei a vestir?

lavei os meus pés;

como os tornarei a sujar?

4 O meu amado pôs a sua mão

pela fresta da porta,

e as minhas entranhas estremeceram

por amor dele.

5 Eu me levantei para abrir

ao meu amado,

e as minhas mãos gotejavam mirra,

e os meus dedos

mirra com doce aroma,

sobre as aldravas da fechadura.

6 Eu abri ao meu amado,

mas o meu amado tinha se retirado,

e tinha ido;

a minha alma desfaleceu

quando ele falou;

busquei-o e não o achei,

chamei-o e não me respondeu.

7 Acharam-me os guardas

que rondavam pela cidade;

espancaram-me, feriram-me,

tiraram-me o manto

os guardas dos muros.

8 Conjuro-vos, ó filhas de Jerusalém,

que, se achardes o meu amado,

lhe digais que estou

enferma de amor.

Coro

9 Que é o teu amado

mais do que outro amado,

ó tu, a mais formosa entre as mulheres?

Que é o teu amado

mais do que outro amado,

que tanto nos conjuras?

Esposa

10 O meu amado é branco e rosado;

ele é o primeiro entre dez mil.

11 A sua cabeça é como o ouro

mais apurado,

os seus cabelos são crespos,

pretos como o corvo.

12 Os seus olhos são como os das pombas

junto às correntes das águas,

lavados em leite,

postos em engaste.

13 As suas faces são como

um canteiro de bálsamo,

como flores perfumadas;

os seus lábios são como lírios

gotejando mirra com doce aroma.

14 As suas mãos são

como anéis de ouro

engastados de berilo;

o seu ventre como alvo marfim,

coberto de safiras.

15 As suas pernas

como colunas de mármore,

colocadas sobre

bases de ouro puro;

o seu aspecto como o Líbano,

excelente como os cedros.

16 A sua boca é muitíssimo suave;

sim, ele é totalmente desejável.

Tal é o meu amado,

e tal o meu amigo,

ó filhas de Jerusalém.

Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!

Veja também