Te Tāne
1 Kua tae mai ahau ki tāku kāri, e tōku tuahine, e tōku hoa;
kua oti tāku maira me tāku kīnaki kakara te kohi,
kua kainga e ahau tāku honikoma me tāku honi;
kua inumia e ahau tāku wāina me tāku waiū.
Ngā Hoa
E kai, e ōku hoa; e inu,
inā, kia nui te inu, e tāku e aroha nei.
He Moemoeā anō
Te Wahine
2 I te moe ahau, ko tōku ngākau ia i te oho.
Ko te reo tēnei o tāku e aroha nei e pātuki ana,
e mea ana, "Te tatau ki ahau, e tōku tuahine, e tōku hoa,
e tāku kūkupa, e tāku mea pokekore;
kī tonu hoki tōku māhunga i te tōmairangi,
ōku makawe anō hoki i ngā kōpata o te pō."
3 Kua oti tōku koti te unu e ahau;
me pēhea e kākahuria ai anō?
Kua oti ōku waewae te horoi;
kia whakaparua anō koia e ahau?
4 I kuhua mai tōna ringa e tāku e aroha nei i te kōhao o te tatau,
ā, oho ana tōku manawa mōna.
5 I ara atu ahau ki te uaki i te tatau ki tāku i aroha ai;
māturuturu ana te maira i ōku ringa,
te maira waiwai i ōku maihao
ki ngā puritanga o te tūtaki.
6 Uakina ana e ahau ki tāku i aroha ai;
heoi kua maunu atu tāku i aroha ai, ā, kua riro.
Tōku wairua riro pū i tāna kupu.
I rapu ahau i a ia, heoi kīhai i kitea;
i karangatia atu ia e ahau, kīhai anō ia i whakahoki kupu mai.
7 I tūtaki ki ahau ngā kaitiaki e kōpikopiko nei i te pā;
patua ana ahau e rātou, mamae ana ahau i a rātou;
tangohia ana tōku hīpoki i ahau
e ngā kaitiaki o ngā taiepa.
8 He kī atu tēnei nāku ki a koutou, e ngā tamāhine o Hiruhārama,
ki te tūtaki koutou ki tāku e aroha nei,
kī atu ki a ia:
"E mate ana ahau i te aroha."
Te Whakawhiti Kōrero a ngā Hoa me te Wahine Mārena
Ngā Hoa
9 E te wahine ātaahua rawa o ngā wāhine,
he aha te nuinga ake o tāu i aroha ai i tētahi atu e arohaina ana?
He aha te nuinga ake o tāu i aroha ai i tētahi atu e arohaina ana,
i pēnā ai tāu kī mai ki a mātou?
Te Wahine
10 He mā tāku i aroha ai, he kiri wherowhero,
ko te mea nui rawa o ngā mano kotahi tekau.
11 Ko tōna māhunga kei te tino kōura, he mea parakore,
ko ōna makawe he māwhatu,
ā, mangu tonu, ānō he raweni.
12 Ko ōna kanohi kei o ngā kūkupa
i te taha o ngā awa wai,
he mea horoi ki te waiū,
pai rawa te whakanoho.
13 Ko ōna pāpāringa, ānō he tupuranga kīnaki kakara,
ānō he rārangi tarutaru reka.
Ko ōna ngutu, me te mea he rengarenga
e whakamāturu iho ana i te wai maira.
14 Ko ōna ringa, ānō he mōwhiti kōura
i whakanohoia he perira ki roto.
Ko tōna tinana, kei te rei pai rawa,
he mea whakakikorua ki te hāpira.
15 Ko ōna waewae, rite tonu ki te pou mapere,
he mea whakatū ki ngā tūranga kōura pai rawa.
Ko tōna āhua koia anō kei Repanōna,
me te hīta te tino pai rawa.
16 Ko tōna māngai he tino reka;
āe rā, he āhuareka katoa ia.
Ko tāku tēnei i aroha ai, ko tōku hoa anō tēnei,
e ngā tamāhine o Hiruhārama.
Esposo
1 Já entrei no meu jardim,
minha irmã, minha esposa;
colhi a minha mirra
com a minha especiaria,
comi o meu favo com o meu mel,
bebi o meu vinho com o meu leite;
Coro
comei, amigos,
bebei abundantemente, ó amados.
O quarto cântico
Esposa
2 Eu dormia, mas o meu coração
velava;
e eis a voz do meu amado,
que está batendo:
Esposo
abre-me, minha irmã,
meu amor, pomba minha,
imaculada minha,
porque a minha cabeça
está cheia de orvalho,
os meus cabelos
das gotas da noite.
Esposa
3 Já despi a minha roupa;
como a tornarei a vestir?
Já lavei os meus pés;
como os tornarei a sujar?
4 O meu amado pôs a sua mão
pela fresta da porta,
e as minhas entranhas estremeceram
por amor dele.
5 Eu me levantei para abrir
ao meu amado,
e as minhas mãos gotejavam mirra,
e os meus dedos
mirra com doce aroma,
sobre as aldravas da fechadura.
6 Eu abri ao meu amado,
mas já o meu amado tinha se retirado,
e tinha ido;
a minha alma desfaleceu
quando ele falou;
busquei-o e não o achei,
chamei-o e não me respondeu.
7 Acharam-me os guardas
que rondavam pela cidade;
espancaram-me, feriram-me,
tiraram-me o manto
os guardas dos muros.
8 Conjuro-vos, ó filhas de Jerusalém,
que, se achardes o meu amado,
lhe digais que estou
enferma de amor.
Coro
9 Que é o teu amado
mais do que outro amado,
ó tu, a mais formosa entre as mulheres?
Que é o teu amado
mais do que outro amado,
que tanto nos conjuras?
Esposa
10 O meu amado é branco e rosado;
ele é o primeiro entre dez mil.
11 A sua cabeça é como o ouro
mais apurado,
os seus cabelos são crespos,
pretos como o corvo.
12 Os seus olhos são como os das pombas
junto às correntes das águas,
lavados em leite,
postos em engaste.
13 As suas faces são como
um canteiro de bálsamo,
como flores perfumadas;
os seus lábios são como lírios
gotejando mirra com doce aroma.
14 As suas mãos são
como anéis de ouro
engastados de berilo;
o seu ventre como alvo marfim,
coberto de safiras.
15 As suas pernas
como colunas de mármore,
colocadas sobre
bases de ouro puro;
o seu aspecto como o Líbano,
excelente como os cedros.
16 A sua boca é muitíssimo suave;
sim, ele é totalmente desejável.
Tal é o meu amado,
e tal o meu amigo,
ó filhas de Jerusalém.
Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!