Publicidade

Rute 2

AVM
Ka Mahi a Rutu i roto i te Māra a Poaha

1 , he whanaunga Naomi arā tāna tahu, he tangata taonga nui, te hapū o Erimereke; ko Poaha tōna ingoa.

2 , ka mea a Rutu Moapi ki a Naomi, "Kia haere ahau ki te māra ki te hamu i ngā puku pārei i muri i te tangata e manakohia mai ai ahau."

Anō ko tērā, "Haere, e tāku tamāhine." 3 , haere ana ia, ā, te taenga atu, ka hamu i te māra i muri i ngā kaikokoti; ā, tūpono noa ia ko te wāhi o te māra i a Poaha o te hapū o Erimereke.

4 , ko te taenga o Poaha i Pēterehema, ka mea ki ngā kaikokoti, "Kia noho a Ihowā ki a koutou."

Anō ko rātou ki a ia, "Kia manaakitia koe e Ihowā."

5 Kātahi ka mea a Poaha ki tāna tangata i tohutohu nei i ngā kaikokoti, "wai tēnei kōtiro?"

6 , ka whakahoki te kaitohutohu i ngā kaikokoti, ka mea, "Ko te kōtiro Moapi tēnei i hoki tahi mai nei rāua ko Naomi i te whenua o Moapa. 7 I mea mai hoki ia, Tukua ahau kia hamu, kia kohikohi i roto i ngā paihere, i muri i ngā kaikokoti.Heoi, haere ana ia, ā, i konei tonu ia o te ata iho anō ā tae mai ki nāianei; he iti nei tōna noho i te whare."

8 , ka mea a Poaha ki a Rutu, "E kore rānei koe e rongo mai, e tāku tamāhine? Kaua e haere ki tētahi māra hamu ai; kaua anō e haere atu i konei; engari me noho tonu ki konei, ki āku kōtiro. 9 Kia matatau ōu kanohi ki te māra e kotia ana e rātou, ka whai i a rātou; kāhore ianei ahau i atu ki ngā taitamariki kia kaua rātou e ki a koe? E matewai hoki koe, haere ki ngā oko, inu ai i ngā taitamariki i utu mai ai."

10 , ka tāpapa iho tērā, ka piko iho ki te whenua, ā, ka mea ki a ia, "te aha koe i manako mai ai ki ahau, i mōhio ai hoki ki ahau, he manene nei hoki ahau?"

11 , ka whakahoki a Poaha ka mea ki a ia, "Kua āta kōrerotia mai ki ahau ngā mea katoa i mea ai koe ki tōu hungawai i muri i te matenga o tāu tahu, tāu whakarerenga hoki i tōu pāpā, i tōu whaea, i te whenua anō i whānau ai koe, ā, haere mai ana ki te iwi kīhai i mōhiotia e koe i mua ake nei. 12 Ihowā e utu tāu mahi; kia āta rite hoki te utu e hōmai ki a koe e Ihowā, e te Atua o Īharaira, kua tae mai nei hoki koe ki raro ki ōna parirau okioki ai."

13 Anō ko tērā, "Kia manakohia mai ahau, e tōku ariki; ka ora nei hoki tōku ngākau i a koe, he pai hoki tāu kupu ki tāu pononga; ko ahau ia kāhore e rite ki tētahi o āu pononga wāhine."

14 I mea anō a Poaha ki a ia i te i kai ai, "Haere mai ki konei, ki te kai taro māu, ka tuku hoki i tāu kongakonga ki roto ki te winika."

, ka noho ia ki te taha o ngā kaikokoti, i hōmai anō e rātou he wīti pāhūhū māna. , kai ana ia, ā, ka mākona, ā, toe ake. 15 Ā, i tōna whakatikanga ki te hamu, ka ako a Poaha i āna taitamariki, ka mea, "Kia hamu anō ia i roto i ngā paihere; kaua anō hoki ia e meinga kia whakamā. 16 Whakangahorotia anō ētahi kapunga māna, whakarērea atu kia kohia e ia, kaua hoki e rīria."

17 , ka hamu ia i te māra ā ahiahi noa, ā, patupatua ana e ia āna i hamu ai; ā, me te mea kotahi te epa pārei. 18 , tangohia ana e ia, ā, haere ana ki te , ā, ka kite tōna hungawai i āna i hamu ai; i whakaputaina anō e ia, i hōmai ki a ia ngā toenga i a ia kua mākona.

19 , ka mea tōna hungawai ki a ia, "I hamu koe ki hea ināianei? I hea hoki, koe e mahi ana? Kia manaakitia te tangata i mōhio ki a koe."

, kōrerotia ana e ia ki tōna hungawai te tangata i mahi nei ia ki a ia, ā, ka mea, "Ko te ingoa o te tangata i mahi nei ahau ki a ia ināianei ko Poaha."

20 Anō ko Naomi ki tāna hunaonga, "Kia manaakitia ia e Ihowā, kīhai nei tōna aroha i mahue ki te hunga ora, ki te hunga mate." , ka mea a Naomi ki a ia, "He tata taua tangata ki a tāua, ō tāua whanaunga tupu."

21 , ka mea anō a Rutu Moapi, "I mea mai anō hoki ia ki ahau, Kia tata tonu koe ki āku tāngata, kia poto anō āku mea katoa te kokoti."

22 , ka mea a Naomi ki a Rutu, ki tāna hunaonga, "He pai, e tāku tamāhine, ki te haere tahi koe me āna kōtiro, kei rīria koe i te māra ."

23 , kei te whai tonu ia i ngā kōtiro a Poaha, ka hamu ā poto noa ngā pārei te kokoti, me te wīti hoki te kokoti; i tōna hungawai ia tōna nohoanga.

1 Noemi tinha um parente, por parte de seu marido, homem poderoso e rico da família de Elimelec, chamado Booz.

2 Rute, a moabita, disse a Noemi: "Pe­ço-te que me deixes ir respigar nos campos de quem me quiser acolher favoravelmente". "Vai, minha filha" respondeu-lhe ela.

3 Rute partiu, pois, e entrou num campo, atrás dos segadores. Ora, aconteceu que aquele era justamente o campo de Booz, parente de Elimelec.

4 Booz acabava de voltar de Belém e saudou os segadores: "O Senhor esteja convosco!". "Deus te abençoe" responderam eles.

5 Booz dirigiu-se ao servo que tomava conta dos segadores: "Quem é esta moça?".

6 "Esta é uma jovem moabita res­pondeu ele que veio com Noemi da terra de Moab.

7 Pediu-nos que a deixássemos respigar entre os feixes de trigo e apanhar as espigas atrás dos segadores. Está, , sempre de , desde a manhã até agora. Nesse momento, ela descansa um pouco sob a tenda."

8 Booz disse a Rute: "Ouve, minha filha: não vás respigar em outro campo, nem te afastes daqui, mas junta-te com minhas servas.

9 Olha em que campo vão ceifar e segue-as. Proibi aos meus servos que te molestassem. Se tiveres sede, vai ao cântaro e bebe da água que elas tiverem buscado".

10 Rute, caindo aos seus pés, prostrou-se por terra: "De onde me vem a dita disse ela de que te interesses por mim, uma estrangeira?".

11 "Contaram-me repli­cou Booz tudo o que fizeste por tua sogra de­pois que morreu o teu marido, como deixaste teu pai, tua mãe e a tua pátria e vieste para um povo que antes não conhecias.

12 O Senhor te remunere pelo bem que fizeste e recebas uma plena recompensa do Senhor, Deus de Israel, sob cujas asas te acolheste!"

13 Ela respondeu: "Encontre eu graça diante dos teus olhos, meu senhor, pois me consolaste e encorajaste a tua serva, ainda que eu não seja como uma de tuas escravas".

14 À hora de comer, Booz disse-lhe: "Vem, come tua parte do pão e molha o teu bocado no vinagre". Ela assentou-se ao lado dos segadores e Booz ofereceu-lhe grão torrado. Ela comeu até ficar satisfeita e guardou o resto. Levantou-se em se­guida e recomeçou a respigar.

15 Booz disse aos seus servos: "Deixai-a respigar mesmo entre os feixes e não a molesteis.

16 Deixai cair de vossos feixes, como por descuido, algumas espigas e deixai-as para que ela as apanhe; sobretudo, não a censu­rais de forma alguma".

17 Rute esteve, pois, respigando no cam­po até a tarde; tendo depois batido as espigas que tinha colhido, encontrou quase um efá de cevada.

18 Carregando a cevada, entrou na cidade e sua sogra viu o que ela tinha colhido. Rute tirou então o que lhe sobrou de seu almoço e ofereceu à sogra.

19 Noemi perguntou-lhe: "Onde respigaste hoje?". "Onde trabalhaste? Bendito seja quem te acolheu!" Ela contou à sua sogra em que propriedade tinha trabalhado. "O homem disse ela em cuja terra trabalhei hoje chama-se Booz."

20 "Bendito seja ele do Senhor respondeu Noemi porque mostrou-se misericordio­so tanto para com os vivos como para com os mortos." E acrescentou: "Esse homem é nosso parente próximo, um dos que têm direito de resgate sobre nós".

21 "Ele disse-me também continuou Rute , a moabita, que ficasse com os seus servos até que se acabasse toda a ceifa."

22 Noemi respondeu-lhe: "É melhor, minha filha, que sigas as suas servas e que não te encontrem noutro campo".

23 Ela ficou, pois, com as servas de Booz, respigando até o fim da ceifa da cevada e do trigo. E morava com a sua sogra.

Veja também

Rute
Ver todos os capítulos de Rute
Bíblia Online Bíblia Online

Bíblia Online • Versão: 2026-07-05_19-25-13-