1 I te toru o ngā tau o Hairuha kīngi o Pahia, i whakakitea he mea ki a Raniera, i huaina nei ko Peretehatara, ā, he tika taua mea, he mea mō tētahi whawhai nui. Ā, i mātau ia ki taua mea, i mōhio anō hoki ki te tikanga o te kite.
2 I aua rā i te tangi ahau, a Raniera, e toru ngā tino wiki. 3 Kīhai tētahi kai e minaminatia ana i kainga e ahau, kīhai anō te kikokiko, te wāina rānei, i tapoko ki tōku māngai, ā, kīhai rawa ahau i whakawahi i ahau ā taka noa ngā tino wiki e toru.
4 Nā, i te rua tekau mā whā o ngā rā o te marama tuatahi, i ahau i te taha o te awa nui, arā o Hirekere, 5 ka ara ake ōku kanohi, ā, ka titiro, ka kite ahau, nā, ko tētahi tangata he kākahu rīnena tōna, ko tōna hope he mea whītiki ki te kōura parakore o Upuhata. 6 Ko tōna tinana hoki rite tonu ki te perira, ko tōna mata rite tonu ki te āhua o te uira, ko ōna kanohi kei ngā rama ahi te rite, ko ōna ringa, ko ōna waewae, rite tonu te kara ki tō te parāhi kua oti te whakakanapa, ā, ko te reo o āna kupu, ānō ko te reo o te mano.
7 Nā, ko ahau anake, ko Raniera, i kite i taua whakakitenga. Kīhai hoki ōku hoa i kite i taua whakakitenga; engari i tau te wiri nui ki a rātou, ā, rere ana ki te piri; 8 ā, mahue iho ko ahau anake. Nā, ka kite ahau i tēnei mea nui; kīhai anō hoki i mahue he kaha i roto i ahau. I puta kē hoki tōku ātaahua, kore iho, kāhore hoki he kaha i mau i ahau. 9 I rongo anō ia ahau i te reo o āna kupu; ā, i tōku rongonga i te reo o āna kupu, nā, ka riro ahau i te moe au tonu, me tōku tāpapa anō, tōku mata anga tonu ki te whenua.
10 Nā, kua pā he ringa ki ahau, nā reira ahau i whakaara ki runga ki ōku turi, ki runga hoki i ngā kapu o ōku ringa. 11 Nā, ka mea ia ki ahau, "E Raniera, e te tangata e arohaina nuitia ana, kia mōhio koe ki ngā kupu ka kōrerotia nei e ahau ki a koe; e tū ki runga; kua ungā mai hoki ahau ināianei ki a koe." Nā, i tāna kōrerotanga i tēnei kupu ki ahau, ka tū ahau, me te wiri.
12 Kātahi tērā ka kī mai ki ahau, "Kaua e wehi, e Raniera, nō te mea nō te rā tuatahi anō i anga ai tōu ngākau ki te mātau, ki te whakaiti i a koe ki te aroaro o tōu Atua, i rangona ai āu kupu; ā, nā āu kupu hoki ahau i haere mai ai. 13 Otiia i tūria mai ahau e te rangatira o te kīngitanga, o Pahia, e rua tekau mā tahi ngā rā. Nā, kua tae mai a Mikaera, tētahi o ngā tino rangatira, hei āwhina mōku, ā, noho ana ahau i reira i ngā kīngi o Pahia. 14 Nā, kua tae mai nei ahau kia mātau ai koe ki ngā mea e pā ki tōu iwi i ngā rā whakamutunga. Ko te kite hoki mō ngā rā maha e takoto ake nei."
15 Nā, i tāna kōrerotanga mai i ēnei kupu ki ahau, ka anga tōku mata ki te whenua, kāhore hoki āku kupu. 16 Nā, kua pā tētahi ki ōku ngutu, ko tōna āhua kei tō ngā tama a te tangata. Nā, ka puaki tōku māngai, ā, ka kōrero ahau, ka mea ki tērā i tū rā ki tōku aroaro, "E tōku ariki, nā te kite rā, kua tahuri iho ōku pōuritanga ngākau ki ahau, kāhore hoki he kaha e mau ana ki ahau. 17 Mā te aha hoki e āhei ai i te pononga a tēnei ariki ōku te kōrero ki tēnei ariki ōku? Ko ahau nei hoki, kore tonu iho he maunga o te kaha i roto i ahau, kīhai anō i mahue he manawa i roto i ahau."
18 Kātahi ka pā anō tētahi ki ahau, ko tōna āhua rite tonu ki tō te tangata, ā, whakakahangia ana ahau e ia. 19 I mea ia, "Kaua e wehi e te tangata e arohaina nuitia ana; kia mau te rongo ki a koe, kia kaha, āe rā, kia kaha."
Nā, i tāna kōrerotanga ki ahau, kua kaha ahau. Nā, ka mea ahau, "Mā tōku ariki e kōrero mai; kua oti nei hoki ahau te whakakaha e koe."
20 Kātahi tērā ka kī mai, "E mōhio ana rānei koe ki te mea i haere mai ai ahau ki a koe? Nā, ākuanei ahau hoki ai ki te whawhai ki te rangatira o Pahia. Ka puta atu ahau, nā, ka haere mai te rangatira o Kariki. 21 Me whakaatu anō ia e ahau ki a koe te mea i tuhituhia ki te karaipiture pono. Kāhore hoki tētahi e whakakaha ana i a ia anō hei hoa mōku ki ēnei mea, ko tō koutou rangatira anake, ko Mikaera."
1 EN el tercer año de Ciro rey de Persia, fué revelada palabra á Daniel, cuyo nombre era 10.1 cp. 1.7.Beltsasar; y la palabra era verdadera, mas el tiempo fijado era largo: él empero comprendió la palabra, y tuvo inteligencia en la visión.
2 En aquellos días yo Daniel me contristé por espacio de tres semanas.
3 No comí pan delicado, ni entró carne ni vino en mi boca, 10.3 Am. 6.6. Mt. 6.17.ni me unté con ungüento, hasta que se cumplieron tres semanas de días.
4 Y á los veinte y cuatro días del mes primero estaba yo á la orilla del gran río 10.4 Gn. 2.14.Hiddekel;
5 Y alzando mis ojos miré, y he aquí un varón 10.5 Ez. 9.2.vestido de lienzos, y ceñidos sus lomos de 10.5 Ap. 1.13,15 y 15.6.oro de Uphaz:
6 Y su cuerpo era 10.6 Ez. 1.16.como piedra de Tarsis, y su rostro 10.6 Ez. 1.14. Ap. 1.16.parecía un relámpago, y sus ojos como antorchas de fuego, y sus brazos y sus pies como de color de metal resplandeciente, 10.6 Ap. 19.6.y la voz de sus palabras como la voz de ejército.
7 Y sólo yo, Daniel, vi aquella visión, y no la vieron los hombres que estaban conmigo; sino que cayó sobre ellos un gran temor, y huyeron, y escondiéronse.
8 Quedé pues yo solo, y vi esta gran visión, y no quedó en mí esfuerzo; antes mi fuerza se me trocó en desmayo, sin retener vigor alguno.
9 Empero oí la voz de sus palabras: 10.9 cp. 8.18.y oyendo la voz de sus palabras, estaba yo adormecido sobre mi rostro, y mi rostro en tierra.
10 Y, he aquí, una mano me tocó, é hizo que me moviese sobre mis rodillas, y sobre las palmas de mis manos.
11 Y díjome: Daniel, varón de deseos, está atento á las palabras que te hablaré, y levántate sobre tus pies; porque á ti he sido enviado ahora. Y estando hablando conmigo esto, yo estaba temblando.
12 Y díjome: Daniel, 10.12 ver. 19. Ap. 1.17.no temas: porque desde el primer día que diste tu corazón á entender, y á afligirte en la presencia de tu Dios, 10.12 cp. 9.3,4,22,23.fueron oídas tus palabras; y á causa de tus palabras yo soy venido.
13 Mas el príncipe del reino de Persia se puso contra mí veintiún días: y he aquí, 10.13 ver. 21. cp. 12.1. Jud. 9. Ap. 12.7.Miguel, uno de los principales príncipes, vino para ayudarme, y yo quedé allí con los reyes de Persia.
14 Soy pues venido para hacerte saber lo que ha de venir á tu pueblo 10.14 cp. 2.28.en los postreros días; 10.14 ver. 1. cp. 8.26.porque la visión es aún para días.
15 Y estando hablando conmigo semejantes palabras, puse mis ojos en tierra, y enmudecí.
16 Mas he aquí, 10.16 cp. 8.15.como una semejanza de hijo de hombre 10.16 Is. 6.7.tocó mis labios. Entonces abrí mi boca, y hablé, y dije á aquel que estaba delante de mí: Señor mío, con la visión se revolvieron mis dolores sobre mí, y no me quedó fuerza.
17 ¿Cómo pues podrá el siervo de mi señor hablar con este mi señor? porque al instante me faltó la fuerza, y no me ha quedado aliento.
18 Y aquella como semejanza de hombre me tocó otra vez, y me confortó;
19 Y díjome: 10.19 ver. 11Varón de deseos, no temas: paz á ti; 10.19 Dt. 31.7,23.ten buen ánimo, y aliéntate. Y hablando él conmigo cobré yo vigor, y dije: Hable mi señor, porque me has fortalecido.
20 Y dijo: ¿Sabes por qué he venido á ti? Porque luego tengo de volver para pelear con 10.20 ver. 13el príncipe de los Persas; y en saliendo yo, luego viene el príncipe de 10.20 cp. 8.21.Grecia.
21 Empero yo te declararé lo que está escrito en la escritura de 10.21 cp. 11.2.verdad: y ninguno hay que se esfuerce conmigo en estas cosas, sino 10.21 ver. 13Miguel vuestro príncipe.