1 Solomonova pesma nad pesmama.
2 Poljupcem usana svojih me poljubi,
jer je tvoja ljubav bolja od vina.
3 Miris je tvoje pomasti divan,
ime je tvoje kao ulje izliveno
i zato te vole devojke.
4 Povedi me sa sobom, pobegnimo!
Nek me car uvede u odaje svoje.
Radovaćemo se i uživaćemo u tebi.
Slavićemo tvoju ljubav više nego vino.
Dobro je što te one vole.
5 Tamnoputa sam ali ljupka,
ćerke jerusalimske,
kao šatori kedarski,
kao krila Solomonovih šatora.
6 Ne gledajte me što sam tamnoputa,
jer me je sunce opalilo.
Moja su braća ljuta na mene.
Postavili su me da vinograde čuvam,
a ja svoj sopstveni vinograd sačuvala nisam.
7 Kaži mi, ti koga duša moja voli,
gde ti stado pase
i gde ti u podne planduje?
Zašto da se velom pokrivam
među stadima prijatelja tvojih?
8 Ako ne znaš, o, najlepša među ženama,
idi po tragu stada
pa napasaj kozliće svoje
kraj pastirskih konačišta.
9 O, voljena moja, ti si kao moja ždrebica
među faraonovim upregnutim ždrepcima!
10 Lepi su ti obrazi okićeni lančićima,
a na vratu ti ogrlice.
11 Skovaćemo ti narukvice zlatne
i ukrasiti srebrom.
12 Dok je car za stolom svojim,
mirisom svojim moj nard odaje.
13 Smotuljak smirne što noći međʼ grudima mojim,
to je meni moj voljeni.
14 Struk kane u cvatu iz vinograda En-Gedija,
to je meni moj voljeni.
15 Kako li si lepa, o, voljena moja!
Lepa si, a oči su ti golubice.
16 Kako si zgodan, o, voljeni moj, i mio!
Evo, postelja je naša bujna trava.
17 Kedrovi su grede kuće naše,
a čempresi rogovi krova.