1 Ha, he aha ra te painga i hua ki te Hurai? he aha te rawa o te kotinga?
2 He nui ra i nga mea katoa: Ko te tuatahi, kua akona ratou ki nga kupu a te Atua.
3 Ka pehea, mehemea kahore he whakapono o etahi? e taka ranei to te Atua pono i to ratou whakaponokore?
4 Kahore rapea: engari ko te Atua kia kitea he pono, ko nga tangata katoa he teka kau; ko te mea hoki ia i tuhituhia, Kia tika ai tau i tau korerotanga, kia puta ai tau ina whakawakia koe.
5 Ha, ki te mea na to tatou he i kitea nuitia ai to te Atua tika, me pehea he kupu ma tatou? E he ana ranei te Atua i a ia e whakapa ana i te riri? he kupu tangata tenei naku:
6 Kahore rapea: penei me pehea te Atua e whakawa ai i te ao?
7 Na ki te mea na toku teka i hira rawa ai to te Atua pono hei kororia mona; he aha ahau i whakahengia tonutia ai ano hei tangata hara?
8 He aha hoki te penei ai, a ko te kupu whakapae teka tenei mo matou, a ki ta etahi ko ta matou kupu tenei, Tatou ka mahi i te kino, kia puta ai he pai? tika tonu te tau o te he ki a ratou.
9 He aha koia? he pai ake ranei to matou wahi i to ratou? Kahore ra hoki: kua oti hoki te whakapa e matou i mua he he ki nga Hurai, ki nga Kariki, kei raro katoa ratou i te hara;
10 Ko te mea hoki ia i tuhituhia, Kahore he tangata tika, kahore kia kotahi:
11 Kahore he tangata e matau ana, kahore he tangata e rapu ana i te Atua;
12 Kua peka ke ratou katoa, kua kino ngatahi: kahore he tangata e mahi ana i te pai, kahore rawa kia kotahi.
13 He urupa puare noa to ratou korokoro; e patipati ana o ratou arero; kei roto i o ratou ngutu te wai whakamate o nga nakahi:
14 Ki tonu o ratou mangai i te kanga, i te nanakia:
15 Ko o ratou waewae, hohoro tonu ki te whakaheke toto:
16 He whakangaro, he ngakau pouri, kei o ratou ara:
17 Kahore hoki ratou i mohio ki te ara o te rangimarie:
18 Kahore he wehi o te Atua i mua i o ratou kanohi.
19 Na, e matau ana tatou ki nga kupu o te ture, e korero ana ki te hunga i te ture, kia kopia ai nga mangai katoa, kia whakawakia ai te ao katoa e te Atua.
20 No te mea kahore he mahi o te ture e tika ai tetahi kikokiko i tona aroaro: ma roto mai i te ture te matauranga ki te hara.
21 Otiia kua whakakitea inaianei he tika a te Atua, motu ke i te ture, he mea whakaatu na te ture, na nga poropiti;
22 Ara ko te tika a te Atua e na runga mai ana i te whakapono ki a Ihu Karaiti ki te hunga katoa e whakapono ana: kahore hoki he pokanga ketanga:
23 Kua hara katoa hoki, a kahore e taea e ratou te kororia o te Atua;
24 He mea whakatika utukore na tona aroha noa, i runga i ta Karaiti Ihu hokonga:
25 Ko ia hoki ta te Atua i whakaari ai hei whakamarie, i runga i te whakapono, he mea na ona toto; kia whakakitea ai tona tika, i te mea ka whakapahemotia atu nga hara o mua, he mea hoki na te manawanui o te Atua;
26 Hei whakakite i tona tika i tenei wa nei ano: he mea kia tika ai ia ano, me te kaiwhakatika i te tangata e whakapono ana ki a Ihu.
27 Na, kei hea te whakamanamana? Kua araia atu. E tehea ritenga ture? e to nga mahi? Kahore: engari e te ture o te whakapono.
28 Koia matou ka mea ai, kei te whakapono he tika mo te tangata, motu ke i nga mahi o te ture.
29 Ko te Atua oti te Atua o nga Hurai anake? ehara ranei ia i te Atua o nga tauiwi hoki? Ae ra, o nga tauiwi ano hoki:
30 Ki te mea ia he kotahi te Atua, a mana e whakatika te kotinga i runga i te whakapono, me te kotingakore ina whakapono.
31 E taka ranei te ture i ta matou, ara i te whakapono? Kahore rapea: engari na ta matou i u ai te ture.
1 这样说来, 犹太人独特的地方在哪里呢?割礼又有什么益处呢?
2 从各方面来说, 的确很多。最重要的, 是 神的圣言已经托付了他们。
3 即使有人不信, 又有什么关系呢?难道他们的不信会使 神的信实无效吗?
4 绝不可能! 神总是诚实的, 人却是虚谎的, 正如经上所记: "你在话语上, 显为公义; 你被论断时, 必然得胜。"
5 我且照着人的见解来说, 我们的不义若彰显 神的义, 我们可以说什么呢?难道降怒的 神是不义的吗?
6 绝对不是! 如果是这样, 神怎能审判世界呢?
7 但是 神的诚实, 如果因我的虚谎而更加显出他的荣耀来, 为什么我还要像罪人一样受审判呢?
8 为什么不说: "我们去作恶以成善吧! "(有人毁谤我们, 说我们讲过这话。)这种人被定罪是理所当然的。
9 那又怎么样呢?我们比他们强吗?绝不是的。因为我们已经控诉过, 无论是犹太人或是希腊人, 都在罪恶之下,
10 正如经上所说: "没有义人, 连一个也没有,
11 没有明白的, 没有寻求 神的;
12 人人都偏离了正道, 一同变成污秽; 没有行善的, 连一个也没有。
13 他们的喉咙是敞开的坟墓, 他们用舌头弄诡诈, 他们嘴里有虺蛇的毒,
14 满口是咒骂和恶毒;
15 为了杀人流血, 他们的脚步飞快,
16 在经过的路上留下毁灭和悲惨。
17 和睦之道, 他们不晓得,
18 他们的眼中也不怕 神。"
19 然而我们晓得, 凡律法所说的, 都是对在律法之下的人说的, 好让每一个人都没有话可讲, 使全世界的人都伏在 神的审判之下。
20 没有一个人可以靠行律法, 在 神面前得称为义, 因为借着律法, 人对于罪才有充分的认识。
21 现在, 有律法和先知的话可以证明: 神的义在律法之外已经显明出来,
22 就是 神的义, 因着信耶稣基督, 毫无区别地临到所有信的人。
23 因为人人都犯了罪, 亏缺了 神的荣耀,
24 但他们却因着 神的恩典, 借着在基督耶稣里的救赎, 就白白地称义。
25 神设立了耶稣为赎罪祭("赎罪祭"原文作"蔽罪所"), 是凭着他的血, 借着人的信, 为的是要显明 神的义; 因为 神用忍耐的心宽容了人从前所犯的罪,
26 好在现今显明他的义, 使人知道他自己为义, 又称信耶稣的人为义。
27 这样, 有什么可夸的呢?没有可夸的了。凭什么准则说没有的呢?凭行为吗?不是的, 而是以信心为准则说的。
28 因为我们认定, 人称义是由于信, 并不是靠行律法。
29 难道 神只是犹太人的 神吗?不也是外族人的 神吗?是的, 他也是外族人的 神。
30 神既然只有一位, 他就以信为准则称受割礼的为义, 也要以信为准则称没有受割礼的为义。
31 这样说来, 我们以信废掉了律法吗?绝对不是, 倒是巩固了律法。