1 Ko te tangata tu ke, e whai ana i ta tona ake hiahia, e ngangau ana ki nga whakaaro totika katoa.2 Kahore o te whakaarokore ahuareka ki te matauranga; engari kia whakakitea e ia tona ngakau.3 I te taenga mai o te tangata kino ka tae mai ano te whakahawea, me te tawai hei hoa mo te whakama.4 He wai hohonu nga kupu a te mangai o te tangata; he awa e rere ana te puna o te whakaaro nui.5 Ehara i te mea pai te whakapai ki te kanohi o te tangata kino, te whakapeau ke ranei i ta te tangata tika ina whakawa.6 E uru ana nga ngutu o te whakaarokore ki te totohe, e karanga ana tona mangai ki nga whiu.7 Hei hunga ano mona te mangai o te whakaarokore; a ko ona ngutu hei rore mo tona wairua.8 Ano he kai reka nga kupu a te kawe korero; tae tonu iho ki nga wahi o roto rawa o te kopu.9 Ko te tangata ano hoki e mangere ana ki tana mahi, hei teina ia ki te tangata maumau.10 Hei pourewa kaha te ingoa o Ihowa; rere ana te tangata tika ki reira, a ora ake.11 Ko nga rawa o te tangata taonga hei pa kaha mona, hei pa tiketike ki tona whakaaro.12 I mua ake o te whakangaromanga ka whakakake te ngakau o te tangata; i mua ake ano hoki o te honore ko te ngakau papaku.13 Ko te tangata e whakahoki kupu ana i te mea kahore ano ia i rongo noa, he mahi wairangi tera nana, he hanga whakama.14 E whakamanawanui te wairua o te tangata ki tona mate; tena ko te wairua maru, ko wai e kaha ki tera?15 Ka whiwhi te ngakau o te tangata matau ki te mohio; e rapu ana hoki te taringa o nga whakaaro nui ki te mohio.16 Ma te mea tuku noa a te tangata ka watea ai he wahi mona, ka kawea hoki ia e tera ki te aroaro o nga tangata nunui.17 Ko te tangata nana te kupu tuatahi i te whakawa me te mea kei a ia te tika; na ka haere mai tona hoa, kei te rapu i te tikanga o tana.18 Ma te rota e mutu ai nga tautohe, a ko tera hei tauarai i waenganui o te hunga kaha.19 Ko te tuakana, teina ranei, i whakatakariritia, pakeke atu i te pa kaha: a ko aua tu ngangare me he tutaki tatau no te whare rangatira.20 Ka ki te kopu o te tangata i nga hua o tona mangai, ka makona ia i nga hua o ona ngutu.21 Ko te mate, ko te ora kei te arero: ko te hunga e aroha ana ki tera ka kai i ona hua.22 Ko te tangata kua kite i te wahine mana, kua kite i te mea pai, kua whiwhi hoki ki ta Ihowa whakapai.23 He inoi ta te rawakore hanga; he taikaha ia te whakahoki a te tangata taonga.24 Ko te tangata tini nga hoa aroha e whai ana i te he mona; tera ano ia te hoa aroha, nui atu i to te tuakana, i to te teina, tona piri mai.
1 Chi si separa dagli altri cerca la propria soddisfazione e sarrabbia contro tutto ciò chè profittevole.2 Lo stolto prende piacere, non nella prudenza, ma soltanto nel manifestare ciò che ha nel cuore.3 Quando viene lempio, viene anche lo sprezzo; e, con la vergogna, viene lobbrobrio.4 Le parole della bocca dun uomo sono acque profonde; la fonte di sapienza è un rivo che scorre perenne.5 Non è bene aver per lempio de riguardi personali, per far torto al giusto nel giudizio.6 Le labbra dello stolto menano alle liti, e la sua bocca chiama le percosse.7 La bocca dello stolto è la sua rovina, e le sue labbra sono un laccio per lanima sua.8 Le parole del maldicente son come ghiottonerie, e penetrano fino nellintimo delle viscere.9 Anche colui chè infingardo nel suo lavoro è fratello del dissipatore.10 Il nome dellEterno è una forte torre; il giusto vi corre, e vi trova un alto rifugio.11 I beni del ricco son la sua città forte; son come unalta muraglia nella sua immaginazione.12 Prima della rovina, il cuor delluomo sinnalza, ma lumiltà precede la gloria.13 Chi risponde prima daver ascoltato, mostra la sua follia, e rimane confuso.14 Lo spirito delluomo lo sostiene quandegli è infermo; ma lo spirito abbattuto chi lo solleverà?15 Il cuore delluomo intelligente acquista la scienza, e lorecchio dei savi la cerca.16 I regali che uno fa gli apron la strada e gli dànno adito ai grandi.17 Il primo a perorare la propria causa par che abbia ragione; ma vien laltra parte, e scruta quello a fondo.18 La sorte fa cessare le liti e decide fra i grandi.19 Un fratello offeso è più inespugnabile duna città forte; e le liti tra fratelli son come le sbarre dun castello.20 Col frutto della sua bocca luomo sazia il corpo; si sazia col provento delle sue labbra.21 Morte e vita sono in potere della lingua; chi lama ne mangerà i frutti.22 Chi ha trovato moglie ha trovato un bene e ha ottenuto un favore dallEterno.23 Il povero parla supplicando, il ricco risponde con durezza.24 Chi ha molti amici li ha per sua disgrazia; ma vè tale amico, chè più affezionato dun fratello.