1 Whaia te aroha; kia matenui ki nga mea wairua, ko te mea nui rawa ia kia poropiti koutou.

2 Ki te mea he reo ke te korero a tetahi, ehara tana i te korero ki nga tangata, engari ki te Atua: e kore hoki te tangata e matau; heoi e korero ana ia, ara te wairua, i nga mea ngaro.

3 Ko te tangata ia e poropiti ana, e korero ana ia ki nga tangata hei hanga i te pai, hei whakahirihiri, hei whakamarie.

4 Ko te tangata e korero ana he reo ke, e hanga ana i te pai mona ake; ko te tangata ia e poropiti ana e hanga ana i te hahi.

5 He pai tonu ki ahau me i korero koutou i nga reo ke, erangi ia kia poropiti koutou: nui atu hoki te poropiti i te tangata korero i nga reo, ki te kore ia e whakamaori, hei hanga mo te whare, ara mo te hahi.

6 Na, e oku teina, ki te haere atu ahau ki a koutou me te korero i nga reo ke, ma te aha ka whiwhi ai koutou i te pai i ahau, ki te mea ehara taku korero ki a koutou i te whakakite, i te matauranga, i te mahi poropiti, i te whakaako ranei?

7 Na ahakoa nga mea kahore he ora, he reo tona, he putorino ranei, he hapa ranei, ki te kore e puta ke te tangi, me pehea e mohiotia ai te rangi o te putorino, o te hapa ranei?

8 Ki te kahore hoki e marama te tangi o te tetere, ko wai e takatu ki te whawhai?

9 Waihoki ko koutou, ki te kahore o koutou arero e korero i te kupu marama, me pehea ka mohiotia ai te mea i korerotia? e korero hoki koutou ki te hau.

10 Tena pea kei te ao aua reo maha, heoi kahore he reo tikangakore.

11 Na, ki te kore e kitea e ahau te tikanga o te reo, ka meinga ahau e te tangata e korero ana he tautangata; hei tautangata ano ki ahau taua tangata e korero ana.

12 Me koutou ano, ka matenui na koutou ki nga mea wairua, me whai kia hira to koutou pai hei hanga i te whare, ara i te hahi.

13 Na, ko te tangata e korero ana i te reo ke, me inoi kia taea e ia te whakamaori.

14 Ki te mea hoki he reo he toku ina inoi, ko toku wairua te inoi ana; ko toku mahara ia kahore he hua.

15 Me pehea ra? Ka inoi ahau i runga i te wairua, a ka inoi ano i runga i te mahara; ka waiata ahau i runga i te wairua, ka waiata ano i runga i te mahara.

16 Penei, mehemea ki te whakapai koe i runga i te wairua, me pehea te tangata e noho ana i te wahi o te kuware ka mea ai, Amine, ki tau whakawhetai? e kore hoki ia e mohio ki tau e korero ai.

17 He pono ka pai tau whakawhetai, otiia e kore e hanga te pai o tera.

18 E whakawhetai ana ahau ki te Atua, moku i korero i nga reo maha atu i o koutou katoa:

19 Otiia i roto i te hahi, pai ke atu ki ahau te korero i nga kupu e rima i runga i te mahara, hei ako mo era atu, i te korero i nga kupu tekau mano i te reo ke.

20 E oku teina, aua o koutou mahara e whakatupu tamariki; ko te mauahara ia, tena hei kohungahunga koutou, engari ko nga mahara kia kaumatua.

21 Ka oti te tuhituhi i roto i te ture, He tangata reo ke, he ngutu ke hei kaikorero maku ki tenei iwi; heoi e kore tonu ratou e rongo ki ahau, e ai ta te Ariki.

22 No reira hei tohu nga reo ke, ehara ki te hunga whakapono, engari ki te hunga kahore e whakapono: ko te mahi poropiti ia he tohu, ehara ki te hunga kahore e whakapono, engari ki te hunga e whakapono ana.

23 Na, kite huihui te hahi katoa ki te wahi kotahi, a ka korero te katoa i nga reo, a ka tomo mai te hunga kuware, te hunga whakaponokore, e kore ranei ratou e mea he porangi koutou?

24 Tena ka poropiti katoa, a ka tapoko mai tetahi tangata whakaponokore, kuware ranei, ka mau tona he i te katoa, ka whakawakia e te katoa;

25 Ka whakakitea nga mea ngaro o tona ngakau; na ka takoto tapapa ia, ka koropiko ki te Atua, me tana ki ake ano, he pono kei roto i a koutou te Atua.

26 Na, e pehea ana tena, e oku teina? Ka huihui koutou, he waiata ta tetahi o koutou, he whakaako ta tetahi, he reo ta tetahi, he whakakitenga ta tetahi, he whakamaoritanga ta tetahi. Meinga nga mea katoa hei hanga mo te whare.

27 Ki te korero tetahi i te reo ke, kia tokorua, kei neke ake i te tokotoru ki te korero, me takikotahi; kia kotahi hoki hei whakamaori:

28 Ki te kahore ia he kaiwhakamaori, kaua ia e korero i roto i te hahi; engari me korero ki a ia ano, ki te Atua hoki.

29 Kia tokorua, kia tokotoru nga poropiti hei korero, ma etahi e hurihuri atu.

30 Ki te whakakitea mai ia he mea ki tetahi e noho noa ana, me noho puku to mua.

31 E ahei hoki koutou katoa te poropiti takitahi, kia ako ai te katoa, kia whakamarietia ai te katoa;

32 E ngohengohe ana hoki ki nga poropiti nga wairua o nga poropiti.

33 Ehara hoki te Atua i te Atua o te whakararuraru, engari no te rangimarie; e pera ana hoki i roto i nga hahi katoa o te hunga tapu.

34 Kaua nga wahine e korero i roto i nga hahi: e kore hoki ratou e tukua kia korero; engari me whakarongo marie, ko ta te ture hoki tena e mea nei.

35 Ki te hiahia hoki ratou ki te ako i tetahi mea, me ui ki a ratou tahu i roto i te whare: he mea whakama hoki kia korero te wahine i roto i te hahi.

36 He aha? i puta mai koia te kupu a te Atua i a koutou? i tae atu ranei ki a koutou anake?

37 Ki te mea tetahi he poropiti ia, he tangata ranei i te Wairua, mana e whakaae ki aku e tuhituhi atu nei ki a koutou, he ture ena na te Ariki.

38 Otira ki te kuware tetahi, waiho atu kia kuware ana.

39 Na, e oku teina, matenuitia te mahi poropiti, kaua hoki e riria te korero i nga reo ke.

40 Otira kia atanga te mahi i nga mea katoa, kia totika.

1 你们要追求爱, 也要热切地渴慕属灵的恩赐, 特别是先知讲道的恩赐。

2 原来那说方言的不是对人说, 而是对 神说, 因为没有人能听得懂; 他是在灵里讲奥秘的事。

3 但那讲道的是对人讲说, 使他们得着造就、安慰和劝勉。

4 那说方言的是造就自己, 但那讲道的是造就教会。

5 我愿意你们都说方言, 但我更愿意你们都讲道; 因为那说方言的, 如果不翻译出来使教会得着造就, 就远不如那讲道的了。

6 弟兄们, 你们想想, 如果我到你们那里去, 只说方言, 不向你们讲有关启示、知识、预言, 或教训的话, 那我对你们有什么益处呢?

7 甚至那些没有生命却能发声的东西, 例如箫或琴, 如果音调不分, 怎能使人知道所弹所奏的是什么呢?

8 又如果军号所发的声音不清楚, 谁会准备作战呢?

9 你们也是这样, 如果用舌头发出人听不懂的话来, 人怎会知道你所讲的是什么呢?这样, 你们就是向空气说话了。

10 世上有那么多种语言, 但没有一种是没有意义的。

11 我若不明白某一种语言的意思, 在那讲的人来看, 我就是个外国人; 在我来说, 那讲话的人也是个外国人。

12 你们也是这样, 你们既然热切地渴慕属灵的恩赐, 就应当追求多多得着造就教会的恩赐。

13 所以, 说方言的应当祈求, 使他能把方言翻译出来。

14 我若用方言祷告, 是我的灵在祷告, 我的理智并没有作用。

15 那么我应当怎样行呢?我要用灵祷告, 也要用理智祷告; 我要用灵歌唱, 也要用理智歌唱。

16 不然, 如果你用灵赞美, 在场那些不明白的人, 因为不知道你在说什么, 怎能在你感谢的时候说"阿们"呢?

17 你感谢固然是好, 但别人却得不着造就。

18 我感谢 神, 我说方言比你们大家都多。

19 但在教会中, 我宁愿用理智说五句话去教导人, 胜过用方言说万句话。

20 弟兄们, 你们在思想上不要作小孩子, 却要在恶事上作婴孩, 在思想上作成年人。

21 律法上记着说: "主说: 我要借着说别种话的人, 用外国人的嘴唇, 对这人民说话; 虽然这样, 他们还是不听我。"

22 可见说方言不是要给信主的人作记号, 而是要给未信的人; 讲道不是要给未信的人, 而是要给信主的人作记号。

23 所以, 如果全教会聚在一起的时候, 大家都说方言, 有不明白的人或未信的人进来, 不是要说你们疯了吗?

24 如果大家都讲道, 有未信的人或不明白的人进来, 他就会被众人劝服而知罪, 被众人审问了。

25 他心里隐秘的事被显露出来, 他就必俯伏敬拜 神, 宣告说: " 神真的是在你们中间了。"

26 弟兄们, 那么应该怎么办呢?你们聚集在一起的时候, 各人或有诗歌, 或有教训, 或有启示, 或有方言, 或有翻译出来的话, 一切都应该能造就人。

27 如果有人说方言, 只可以有两个人, 或最多三个人, 并且要轮流说, 同时要有一个人翻译。

28 如果没有人翻译, 他就应当在会中闭口, 只对自己和对 神说好了。

29 讲道的, 也只可以两三个人讲, 其余的人要衡量他们所讲的。

30 在座的有人得了启示, 那先讲的人就应当住口。

31 因为你们都可以轮流讲道, 好让大家都可以学习, 都可以得到勉励。

32 先知的灵是受先知控制的,

33 因为 神不是混乱的, 而是和平的。

34 妇女在聚会中应当闭口, 好像在圣徒的众教会中一样, 因为她们是不准讲话的; 就如律法所说的, 她们应该顺服。

35 如果她们想要学什么, 可以在家里问自己的丈夫, 因为妇女在聚会中讲话原是可耻的。

36 难道 神的道是从你们出来的吗?是单单临到你们的吗?

37 如果有人自以为是先知或是属灵的, 他就应该知道我写给你们的是主的命令;

38 如果有人不理会, 别人也不必理会他。

39 所以我的弟兄们, 你们要热切地追求讲道的恩赐, 也不要禁止说方言。

40 凡事都要规规矩矩地按着次序行。