1 Na konei ano wiri ana toku ngakau, maunu atu ana i tona wahi.

2 Ata whakarangona tona reo e papa ana, te pakutanga hoki e puta mai ana i tona mangai.

3 E whakatikaia atu ana e ia ki nga wahi katoa i raro i te rangi, ko tona uira hoki ki nga pito o te whenua.

4 I muri iho ko te reo e hamama ana; papa ana te whatitiri o te reo o tona nui; e kore ano era a tauhikuhiku ina rangona tona reo.

5 Ko ta te Atua whatitiri he reo whakamiharo; nui atu ana mahi, e kore hoki e mohiotia.

6 E ki ana hoki ia ki te hukarere, Hei runga koe i te whenua; ki te ua punehunehu ano hoki, raua ko te ua ta o tona kaha;

7 Hiritia ake e ia te ringa o nga tangata katoa; kia mohio ai nga tangata katoa nana nei i hanga ki tana mahi.

8 Haere ana nga kirehe ki nga piringa, noho ana i o ratou nohoanga.

9 Puta mai ana te tupuhi i te whare o te tonga: te matao hoki i te hauraro.

10 Na te manawa o te Atua i homai te huka: a kuiti iho te whanuitanga o nga wai.

11 Ae ra, e utaina ana e ia te kapua matotoru ki te houku; tohatohaina ana e ia te kohu o tana uira:

12 E whakakopikopikoa ana ano a tawhio noa, he mea hoki na ona whakaaro: hei mea i nga mea katoa e whakahaua atu ana e ia ki te mata o te ao:

13 E whakaputaina ana e ia hei whiu, hei mea ranei mo tona whenua, hei atawhai ranei.

14 Kia whai taringa mai ki tenei, e Hopa: tu marie, ka whakaaro ki nga mea whakamiharo a te Atua.

15 E mohio ana ranei koe ki ta te Atua whakahautanga ki a ratou i tana, i puta ai te marama o tana kapua?

16 E mohio ana ranei koe ki nga paunatanga o nga kapua, ki nga mahi whakamiharo a te tino o te matauranga?

17 Ki ou kakahu nei ka mahana, ina whakamarietia e ia te whenua ki te hau tonga?

18 Ka taea ranei e koe te whakatakoto ngatahi me ia te rangi hei papatupu, ano he whakaata whakarewa?

19 Whakaaturia mai ki a matou ta matou e korero ai ki a ia; e kore hoki e tika i te pouri ta matou whakatakoto o te korero.

20 E korerotia ranei ki a ia kei te mea ahau ki te korero? Kia hiahia ranei te tangata kia horomia ia?

21 Na inaianei e kore nga tangata e kite ana i te marama e wheriko mai nei i te rangi: otiia ka tika atu te hau, ka whakawateatia ratou.

22 E ahu mai ana i te hauraro te aho ano he koura; kei te Atua te kororia whakawehi.

23 Ko te Kaha Rawa, e kore ia e taea te whakataki e tatou; hira rawa tona kaha; a e kore ia e tukino i tana whakarite whakawa, i te nui o te tika.

24 Koia ka wehi nga tangata i a ia: e kore ia e whai whakaaro ki te hunga ngakau mohio.

1 И от сего трепещет сердце мое и подвиглось с места своего.

2 Слушайте, слушайте голос Его и гром, исходящий из уст Его.

3 Под всем небом раскат его, и блистание его – до краев земли.

4 За ним гремит глас; гремит Он гласом величества Своего и не останавливает его, когда голос Его услышан.

5 Дивно гремит Бог гласом Своим, делает дела великие, для нас непостижимые.

6 Ибо снегу Он говорит: будь на земле; равно мелкий дождь и большой дождь в Его власти.

7 Он полагает печать на руку каждого человека, чтобы все люди знали дело Его.

8 Тогда зверь уходит в убежище и остается в своих логовищах.

9 От юга приходит буря, от севера – стужа.

10 От дуновения Божия происходит лед, и поверхность воды сжимается.

11 Также влагою Он наполняет тучи, и облака сыплют свет Его,

12 и они направляются по намерениям Его, чтоб исполнить то, что Он повелит им на лице обитаемой земли.

13 Он повелевает им идти или для наказания, или в благоволение, или для помилования.

14 Внимай сему, Иов; стой и разумевай чудные дела Божии.

15 Знаешь ли, как Бог располагает ими и повелевает свету блистать из облака Своего?

16 Разумеешь ли равновесие облаков, чудное дело Совершеннейшего в знании?

17 Как нагревается твоя одежда, когда Он успокаивает землю от юга?

18 Ты ли с Ним распростер небеса, твердые, как литое зеркало?

19 Научи нас, что сказать Ему? Мы в этой тьме ничего не можем сообразить.

20 Будет ли возвещено Ему, что я говорю? Сказал ли кто, что сказанное доносится Ему?

21 Теперь не видно яркого света в облаках, но пронесется ветер и расчистит их.

22 Светлая погода приходит от севера, и окрест Бога страшное великолепие.

23 Вседержитель! мы не постигаем Его. Он велик силою, судом и полнотою правосудия. Он [никого] не угнетает.

24 Посему да благоговеют пред Ним люди, и да трепещут пред Ним все мудрые сердцем!