Pular para o conteúdo
Publicidade

Gênesis 31

ACF

Ka Oma atu a Hākopa i a Rāpana

1 Ā, i rongo ia i ngā kupu a ngā tama a Rāpana, e ana, "Kua riro i a Hākopa ngā mea katoa a tātou pāpā; ngā mea hoki a tātou pāpā i whiwhi ai ia ki tēnei korōria katoa." 2 Ā, ka titiro a Hākopa ki te mata o Rāpana, , kīhai i pērā ki a ia me ērā rangi ake.

3 Ā, ka mea a Ihowā ki a Hākopa, "E hoki ki te whenua o ōu mātua, ki ōu whanaunga hoki; ā, ka tata ahau ki a koe."

4 , ka tono tangata a Hākopa hei karanga i a Rahera rāua ko Rea ki tāna kāhui, ki te pārae, 5 ā, ka mea ia ki a rāua, "E kite ana ahau i te mata o kōrua pāpā, kāhore e pērā mai ki ahau me ērā rangi ake; otiia i tata mai ki ahau te Atua o tōku pāpā. 6 E mōhio ana anō kōrua, i poto katoa atu tōku kaha ki tāku mahi ki kōrua pāpā. 7 Ko kōrua pāpā ia i tinihanga ki ahau, ka tekau rawa āna whakaputanga kētanga i ōku utu; otiia kīhai ia i tukua e te Atua kia tūkino i ahau. 8 Mehemea i kōrero pēnei ia, Hei ngā mea whai tongitongi te utu mōu,, he mea tongitongi katoa ngā whānau o ngā kāhui, ā, mehemea ia i pēnei, Hei ngā mea whakahekeheke he utu mōu,, he whakahekeheke katoa ngā whānau o ngā kāhui. 9 Koia i tangohia ai e Ihowā ngā hipi a kōrua pāpā, ā, hōmai ana ki ahau.

10 ", i te i whakahapūtia ai te kāhui, ka maranga ake ōku kanohi, ā, ka kite moemoeā ahau, ko ngā toa i ekengia ai ngā kāhui, he whakahekeheke, he mea whai tongitongi, he mea kōtingotingo. 11 I kōrero moemoeā mai anō te anahera a te Atua ki ahau, E Hākopa,ā, ka mea atu ahau, Tēnei ahau.12 , ka mea mai ia, Tēnā, whakaarahia ake ōu kanohi, ka titiro ki ngā toa katoa e ekeeke ana i ngā kāhui, he whakahekeheke, he whai tongitongi, he kōtingotingo hoki; kua kite hoki ahau i ngā mea katoa i mea nei a Rāpana ki a koe. 13 Ko ahau te Atua o Pētēre, o te wāhi i whakawahi koe i te pou, i puaki ai hoki tāu kupu taurangi ki ahau. Kāti, whakatika, haere atu i tēnei whenua, hoki atu ki te whenua i whānau ai koe."

14 , ka whakahoki a Rahera rāua ko Rea, ka mea ki a ia, "Tērā atu anō ianei tētahi wāhi, tētahi taonga tupu rānei māua i roto i te whare o māua pāpā? 15 Kāhore ianei māua i te kīia e ia he wāhine noa atu? Kua hokona nei hoki māua e ia, kua pau rawa anō i a ia ā māua moni. 16 tātou nei hoki, ā tātou tamariki ngā taonga katoa i tangohia nei e te Atua i māua pāpā. , tēnā, meatia ngā mea katoa i kīia e te Atua ki a koe."

17 , ka whakatika a Hākopa, ā, whakaekea ana e ia āna tamariki me āna wāhine ki runga ki ngā kāmera; 18 ā, kāwhakina atu ana e ia āna kararehe katoa, me ōna taonga katoa i whiwhi ai ia, ngā kararehe i whiwhi ai ia, i riro hoki i a ia i Paranārama, ā, haere ana ki a Īhaka, ki tōna pāpā, ki te whenua o Kanaana.

19 , ko Rāpana kua riro ki te kutikuti i āna hipi; kātahi ka tāhaetia e Rahera ngā whakapakoko a tōna pāpā.

20 , tahuti ana a Hākopa i a Rāpana Hīriani, kīhai hoki i whakaaturia tōna omanga ki a ia. 21 , ka oma ia, me āna mea katoa; i whakatika ia, ka whiti i te awa, i ahu hoki tōna mata ki te maunga, ki Kireara.

I Whāia a Rāpana i a Hākopa

22 Ā, i te toru o ngā ka kōrerotia ki a Rāpana, kua oma a Hākopa. 23 , ka tango ia i ōna tēina hei hoa mōna, ā, ka whai i a ia, e whitu ngā ki te ara; ā, mau atu ia i a ia ki Maunga Kireara. 24 , ka puta moemoeā te Atua ki a Rāpana Hīriani i te , ka mea ki a ia, "Kia tūpato kei kōrero koe ki a Hākopa, ahakoa pai, ahakoa kino."

25 , ka mau a Hākopa i a Rāpana. tērā kua whakatūria e Hākopa tōna tēneti ki te maunga. Heoi, whakatūria ana hoki e Rāpana rātou ko ōna tēina ki Maunga Kireara. 26 , ka mea a Rāpana ki a Hākopa, "He mahi aha tāu, i tahuti mai nei koe i ahau, i kāhaki mai nei hoki i āku tamāhine, ānō he pārau te hoari? 27 He aha i hunā ai e koe tōu omanga, i tahuti mai ai i ahau? Ā, kīhai i kōrero mai ki ahau, kia tukua ai koe e ahau i runga i te hari, i ngā waiata, i te timipera, i te hāpa. 28 Kīhai anō ahau i tukua e koe kia kihi i āku tama, i āku tamāhine? He mahi pōauau tēnei mahi āu. 29 He kaha kei tōku ringa hei whakatupu kino i a koutou; otiia kua kōrero mai te Atua o koutou pāpā ki ahau inapō, kua mea mai, Kia tūpato kei kōrero atu koe, ahakoa pai, ahakoa kino, ki a Hākopa.30 , ahakoa i whakamatea e koe tōu haere, te mea i koroa e koe te whare o tōu pāpā, he aha koe i tāhae ai i ōku atua?"

31 , ka whakahoki a Hākopa, ka mea ki a Rāpana, "te mea hoki i wehi ahau; i mea hoki ahau, Kei tangohia e koe āu tamāhine i ahau.32 Ko te tangata e kitea e koe ōu atua i a ia, kaua ia e whakaorangia; tirohia iho e koe i te aroaro o ō tāua tēina ko ēhea mea āu kei ahau, ka tango atu ai māu." Kīhai hoki a Hākopa i mōhio, kua tāhaetia aua mea e Rahera.

33 , ka haere a Rāpana ki te tēneti o Hākopa, ki te tēneti hoki o Rea, ki te tēneti anō hoki o ngā pononga wāhine tokorua; ā, kīhai i kitea. Ā, ka puta atu ia i te tēneti o Rea, ā, ka tomo atu ki te tēneti o Rahera. 34 , tērā kua tīkina ngā whakapakoko e Rahera, kua whaongia ki roto ki te nohoanga kāmera, ā, nohoia iho e ia. , poto katoa te tēneti te whāwhā e Rāpana, ā, kīhai i kitea.

35 , ka mea ia ki tōna pāpā, "Kei riri mai tōku ariki mōku e kore e āhei te whakatika ake ki tōu aroaro; te mea ko te wāhine mate tēnei kei ahau." , rapu noa ia, kīhai i kitea ngā whakapakoko.

36 , ka riri a Hākopa, ka ngangare ki a Rāpana; ā, ka oho a Hākopa, ka mea ki a Rāpana, "He aha tōku hara? He aha tōku , i tākare ai koe ki te whai mai i ahau? 37 Kua whāwhākia nei e koe āku mea katoa, he aha te mea i kitea e koe o ngā mea katoa o tōu whare? Hōmai ki konei ki te aroaro o ōku tēina, o ōu tēina, rātou e whakariterite tāua whakawā.

38 "Ka rua tekau ēnei tau ōku ki a koe; kīhai i whānau whakatahe āu hipi, āu koati, kīhai anō i kainga e ahau ngā hipi toa o tāu kāhui. 39 Ko te mea i haea e ngā kīrehe mohoao kīhai i kawea e ahau ki a koe; nāku anō tēnā i whakautu; i rapu utu anō koe tēnā i tōku ringa, ahakoa te mea i tāhaetia i te awatea, te mea rānei i tāhaetia i te . 40 Ko tāku hanga tēnā: i te awatea i pau ahau i te matewai, i te i te huka; ā, tūrere ana te moe i ōku kanohi.

41 "Ka rua tekau ēnei tau ōku ki tōu whare; kotahi tekau whā ngā tau i mahi ai ahau ki a koe āu tamāhine tokorua, e ono tau hoki āu hipi; ā, ka tekau āu whakaputanga kētanga i ngā utu mōku. 42 Me i kāhore i tata mai ki ahau te Atua o tōku pāpā, te Atua o Āperahama, te wehi hoki o Īhaka, ina kua tonoa kautia mai ahau e koe. I kite mai te Atua i tōku tūkinotanga, i te mahi hoki a ōku ringa, i rīria ai koe e ia inapō."

Te Kawenata i waenga i a Rāpana rāua ko Hākopa

43 , ko te whakahokinga a Rāpana, ko te meatanga ki a Hākopa, "He tamāhine nāku ēnei tamāhine, he tamariki anō nāku ēnei tamariki, he kāhui anō hoki nāku ēnei kāhui, ā, ko ngā mea katoa e kite nei koe, nāku. Ā, he aha tāku e mea ai ākuanei ki ēnei tamāhine āku, ki a rāua tamariki rānei i whānau nei i a rāua? 44 , tēnā, haere mai, kia whakarite kawenata tāua, a koe me ahau; ā, ka waiho hei kaiwhakaatu ki a tāua."

45 , ka tīkina tētahi kōhatu e Hākopa, ā, whakaarahia ake e ia hei pou. 46 Ā, ka mea a Hākopa ki ōna tēina, "Kohia mai he kōhatu." , ka tīkina atu e rātou ētahi kōhatu, ka hangā he pūranga. Ā, kai ana rātou ki reira ki runga ki te pūranga. 47 Ā, huaina iho taua mea e Rāpana ko Iekarahaharuta; Hākopa ia i hua ko Kareere.

48 , ka mea a Rāpana, "Hei kaiwhakaatu tēnei pūranga i tēnei ki a tāua." reira i huaina ai tōna ingoa ko Kareere; 49 ko Mihipa hoki; i mea hoki ia, "Ihowā e titiro mai ki a tāua, ina matara atu tāua i a tāua. 50 Ki te tūkino koe i āku tamāhine, ki te tango rānei i ētahi wāhine atu i āku tamāhine, kāhore he tangata i a tāua; kia mahara, hei kaititiro te Atua ki ahau, ki a koe."

51 I mea anō a Rāpana ki a Hākopa, "Titiro ki tēnei pūranga, ā, titiro hoki ki tēnei pou i waiho iho nei e ahau i waenganui i a tāua. 52 Hei kaiwhakaatu tēnei pūranga, hei kaiwhakaatu anō hoki tēnei pou, mōku kei haere ki tua atu o tēnei pūranga ki a koe, mōu hoki kei haere ake ki ahau ki tua o tēnei pūranga, o tēnei pou hoki, te kino. 53 te Atua o Āperahama, te Atua hoki o Nahora, te Atua o rāua pāpā, e whakarite tāua whakawā."

, ka oatitia e Hākopa te wehi o tōna pāpā, o Īhaka. 54 , patua ana e Hākopa he patunga tapu ki runga ki te maunga, ā, karangatia ana e ia ōna tēina ki te kai taro. , ka kai taro rātou, ā, ka moe ki te maunga.

55 Ā, ka maranga wawe a Rāpana i te ata, ka kihi i āna tama, i āna tamāhine, ka manaaki hoki i a rātou; , haere ana a Rāpana, hoki ana ki tōna wāhi.

Jacó regressa à terra de seus pais

1 Então ouvia as palavras dos filhos de Labão, que diziam: Jacó tem tomado tudo o que era de nosso pai, e do que era de nosso pai fez ele toda esta glória.

2 Viu também Jacó o rosto de Labão, e eis que não era para com ele como anteriormente. 3 E disse o Senhor a Jacó: Torna-te à terra dos teus pais, e à tua parentela, e eu serei contigo.

4 Então mandou Jacó chamar a Raquel e a Lia ao campo, para junto do seu rebanho, 5 E disse-lhes: Vejo que o rosto de vosso pai não é para comigo como anteriormente; porém o Deus de meu pai tem estado comigo; 6 E vós mesmas sabeis que com todo o meu esforço tenho servido a vosso pai; 7 Mas vosso pai me enganou e mudou o salário dez vezes; porém Deus não lhe permitiu que me fizesse mal. 8 Quando ele dizia assim: Os salpicados serão o teu salário; então todos os rebanhos davam salpicados. E quando ele dizia assim: Os listrados serão o teu salário, então todos os rebanhos davam listrados. 9 Assim Deus tirou o gado de vosso pai, e deu-o a mim.

10 E sucedeu que, ao tempo em que o rebanho concebia, eu levantei os meus olhos e vi em sonhos, e eis que os bodes, que cobriam as ovelhas, eram listrados, salpicados e malhados. 11 E disse-me o anjo de Deus em sonhos: Jacó! E eu disse: Eis-me aqui. 12 E disse ele: Levanta agora os teus olhos e todos os bodes que cobrem o rebanho, que são listrados, salpicados e malhados; porque tenho visto tudo o que Labão te fez. 13 Eu sou o Deus de Betel, onde tens ungido uma coluna, onde me fizeste um voto; levanta-te agora, sai-te desta terra e torna-te à terra da tua parentela.

14 Então responderam Raquel e Lia e disseram-lhe: ainda para nós parte ou herança na casa de nosso pai? 15 Não nos considera ele como estranhas? Pois vendeu-nos, e comeu de todo o nosso dinheiro. 16 Porque toda a riqueza, que Deus tirou de nosso pai, é nossa e de nossos filhos; agora, pois, faze tudo o que Deus te mandou.

17 Então se levantou Jacó, pondo os seus filhos e as suas mulheres sobre os camelos; 18 E levou todo o seu gado, e todos os seus bens, que havia adquirido, o gado que possuía, que alcançara em Padã-Arã, para ir a Isaque, seu pai, à terra de Canaã. 19 E havendo Labão ido a tosquiar as suas ovelhas, furtou Raquel os ídolos que seu pai tinha. 20 E Jacó logrou a Labão, o arameu, porque não lhe fez saber que fugia. 21 E fugiu ele com tudo o que tinha, e levantou-se e passou o rio; e se dirigiu para a montanha de Gileade.

Labão persegue a Jacó

22 E no terceiro dia foi anunciado a Labão que Jacó tinha fugido. 23 Então tomou consigo os seus irmãos, e atrás dele seguiu o seu caminho por sete dias; e alcançou-o na montanha de Gileade. 24 Veio, porém, Deus a Labão, o arameu, em sonhos, de noite, e disse-lhe: Guarda-te, que não fales com Jacó nem bem nem mal.

25 Alcançou, pois, Labão a Jacó, e armara Jacó a sua tenda naquela montanha; armou também Labão com os seus irmãos a sua, na montanha de Gileade. 26 Então disse Labão a Jacó: Que fizeste, que me lograste e levaste as minhas filhas como cativas pela espada? 27 Por que fugiste ocultamente, e lograste-me, e não me fizeste saber, para que eu te enviasse com alegria, e com cânticos, e com tamboril e com harpa? 28 Também não me permitiste beijar os meus filhos e as minhas filhas. Loucamente agiste, agora, fazendo assim. 29 Poder havia em minha mão para vos fazer mal, mas o Deus de vosso pai me falou ontem à noite, dizendo: Guarda-te, que não fales com Jacó nem bem nem mal. 30 E agora se querias ir embora, porquanto tinhas saudades de voltar à casa de teu pai, por que furtaste os meus deuses?

31 Então respondeu Jacó, e disse a Labão: Porque temia; pois que dizia comigo, se porventura não me arrebatarias as tuas filhas. 32 Com quem achares os teus deuses, esse não viva; reconhece diante de nossos irmãos o que é teu do que está comigo, e toma-o para ti. Pois Jacó não sabia que Raquel os tinha furtado.

33 Então entrou Labão na tenda de Jacó, e na tenda de Lia, e na tenda de ambas as servas, e não os achou; e saindo da tenda de Lia, entrou na tenda de Raquel. 34 Mas tinha tomado Raquel os ídolos e os tinha posto na albarda de um camelo, e assentara-se sobre eles; e apalpou Labão toda a tenda, e não os achou. 35 E ela disse a seu pai: Não se acenda a ira aos olhos de meu senhor, que não posso levantar-me diante da tua face; porquanto tenho o costume das mulheres. E ele procurou, mas não achou os ídolos.

36 Então irou-se Jacó e contendeu com Labão; e respondeu Jacó, e disse a Labão: Qual é a minha transgressão? Qual é o meu pecado, que tão furiosamente me tens perseguido? 37 Havendo apalpado todos os meus móveis, que achaste de todos os móveis de tua casa? Põe-no aqui diante dos meus irmãos e de teus irmãos; e que julguem entre nós ambos. 38 Estes vinte anos eu estive contigo; as tuas ovelhas e as tuas cabras nunca abortaram, e não comi os carneiros do teu rebanho. 39 Não te trouxe eu o despedaçado; eu o pagava; o furtado de dia e o furtado de noite da minha mão o requerias. 40 Estava eu assim: De dia me consumia o calor, e de noite a geada; e o meu sono fugiu dos meus olhos. 41 Tenho estado agora vinte anos na tua casa; catorze anos te servi por tuas duas filhas, e seis anos por teu rebanho; mas o meu salário tens mudado dez vezes. 42 Se o Deus de meu pai, o Deus de Abraão e o temor de Isaque não fora comigo, por certo me despedirias agora vazio. Deus atendeu à minha aflição, e ao trabalho das minhas mãos, e repreendeu-te ontem à noite.

O concerto entre Labão e Jacó

43 Então respondeu Labão, e disse a Jacó: Estas filhas são minhas filhas, e estes filhos são meus filhos, e este rebanho é o meu rebanho, e tudo o que vês, é meu; e que farei hoje a estas minhas filhas, ou a seus filhos, que deram à luz? 44 Agora pois vem, e façamos aliança eu e tu, que seja por testemunho entre mim e ti.

45 Então tomou Jacó uma pedra, e erigiu-a por coluna. 46 E disse Jacó a seus irmãos: Ajuntai pedras. E tomaram pedras, e fizeram um montão, e comeram ali sobre aquele montão. 47 E chamou-o Labão Jegar-Saaduta; porém Jacó chamou-o Galeede. 48 Então disse Labão: Este montão seja hoje por testemunha entre mim e ti. Por isso se lhe chamou Galeede, 49 E Mispá, porquanto disse: Atente o Senhor entre mim e ti, quando nós estivermos apartados um do outro. 50 Se afligires as minhas filhas, e se tomares mulheres além das minhas filhas, ninguém está conosco; atenta que Deus é testemunha entre mim e ti.

51 Disse mais Labão a Jacó: Eis aqui este mesmo montão, e eis aqui essa coluna que levantei entre mim e ti. 52 Este montão seja testemunha, e esta coluna seja testemunha, que eu não passarei este montão a ti, e que tu não passarás este montão e esta coluna a mim, para mal. 53 O Deus de Abraão e o Deus de Naor, o Deus de seu pai, julgue entre nós. E jurou Jacó pelo temor de seu pai Isaque. 54 E ofereceu Jacó um sacrifício na montanha, e convidou seus irmãos, para comer pão; e comeram pão e passaram a noite na montanha.

55 E levantou-se Labão pela manhã de madrugada, e beijou seus filhos e suas filhas e abençoou-os e partiu; e voltou Labão ao seu lugar.

Almeida Corrigida Fiel | acf ©️ 1994, 1995, 2007, 2011 Sociedade Bíblica Trinitariana do Brasil (SBTB). Todos os direitos reservados. Texto bíblico utilizado com autorização. Saiba mais sobre a SBTB. A Missão da SBTB é: Uma cópia da Bíblia Fiel ®️ para cada pessoa. Ajude-nos a cumprir nossa Missão!

Veja também